>

novosti logo

Intervjui Intervjui

Siniša Labrović: Mi smo oni koji biramo Tuđmana ili solidarnost

Ljudi svojim djelima i postignućima jasno utjelovljuju ideju koliko je svatko od nas presudno važan. Stavljajući maske na glave, svjedočimo da i sami možemo biti netko drugi, da su u nas uvijek upisane razne mogućnosti, kaže umjetnik u povodu akcije ‘Lica Europe’

Nedavno ste javnost pozvali da učestvuje u akciji ‘Lica Europe’, odnosno svatko je mogao odabrati kartonsku vrećicu s licem jednog od 22 povijesna lika, staviti je na glavu i snimiti vlastiti video. Među otisnutim licima bila su ona Twiggy, Angele Merkel, Rose Luxemburg, Nadije Comaneci, Marie Curie, Simone de Beauvoir, Sophie Loren, Ciccioline, Marine Abramović, Anonimne Europljanke, Anonimne Afrikanke. Ili pak Franje Tuđmana, Josipa Broza Tita, Adolfa Hitlera, Josifa Staljina, Alberta Einsteina, Le Corbusiera, Joea Strummera, Franza Kafke, Ivana Pavla II., Cristiana Ronalda, Sigmunda Freuda. Zašto mješavina svih tih likova i zašto ova akcija?

Akcija je dio projekta ‘Budućnost političkog performansa’ udruge Domino, a povodom hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije. Činilo mi se da je to prilika da se prisjetimo važnih imena europskog identiteta, a kroz perspektivu nastanka EU-a, čije korijene nalazim u završetku Prvog svjetskog rata. Imena tih 11 muškaraca i 11 žena metafore su raznih područja života, profesija, događaja, društvenih i kulturnih pokreta, znanstvenih postignuća, uspjeha i tragedija. Njihova djela izraz su i kolektivne volje i vrijednosti – Josip Broz Tito ujedinjuje živote triju generacija moje porodice, bake i djeda, majke i oca, sestre i mene, za svakoga od nas značeći nešto drugo, ali i sam predstavlja barem približno cjelovitu historijsku istinu. Taj razmak između historijskog i osobnog, općeg i našeg, prisutan je, mislim, i u svim drugim imenima, pa me zanimalo smjestiti projekt na tu granicu.

Kako ocjenjujete hrvatsko predsjedanje Vijećem EU-a? Smatrate li zaista da nam svi ti likovi na vrećicama kroje sadašnjost, odnosno budućnost?

Ono nema nikakve važnosti jer Hrvatska niti je sposobna niti može, u danom poretku stvari, upravljati sobom, a kamoli ičim drugim. Naš domet je šutnja domoljubnih avlijanera kada Orban svako malo pokaže želju da pomakne ogradu, a usuđuju se keziti i kidisati na gotovo nestalu i nemoćnu manjinu. I pljačkati bez prestanka. Likovi na vrećicama, krojeći prošlost, krojili su i sadašnjost, a onda i budućnost. Primarno me nije zanimala ni osuda ni hvala tih imena i njihovih (zlo)djela, nego svijest o tome da moć tih ljudi dolazi i od nas. Mi smo oni koji i danas biramo Einsteina ili ravnu ploču, Tuđmana ili solidarnost, de Beauvoir ili ženu kao drugotno biće. Ti ljudi svojim djelima i postignućima jasno utjelovljuju ideju koliko je svatko od nas presudno važan. Stavljajući maske na glave, svjedočimo da i sami možemo biti netko drugi, da su u nas uvijek upisane razne mogućnosti. Mladen Stilinović je rekao da umjetnost uvijek ima posljedice, a meni se čini da sve, svaka naša radnja neizbježno i uvijek ima posljedice i da je u tom smislu i historijska. Dakle, ne radi se u ovom projektu o Njima, nego o Nama.

Lani ste se preselili u Berlin. Kako izgleda migrantski život umjetnika iz Hrvatske?

Migrantski život umjetnika u Berlinu izgleda sjajno. Radno, radosno i raskalašeno.

1/1