Prije mnogo godina u Betlehemu, car Herod naredio je da sva djeca u gradu i okolici budu ubijena, plašeći se da je među njima jedan koji bi mogao ugroziti njegovu vladavinu i tiraniju. Od tada, na četvrti dan praznika Božića, sjećamo se četrnaest hiljada postradale dječice. Dvije hiljade godina kasnije, ovdje, u bivšem dječjem logoru u Sisku, sjećamo se, tugujemo i palimo svijeće za dvije hiljade djece pobijenih u ustaško-njemačkom logoru. Ona su isto tako pobijena jer su se zlotvori plašili da će njihov krvavi režim tom djecom biti ugrožen – rekao je vladika pakrački Jovan, govoreći na parastosu održanom u povodu 76. obljetnice osnivanja dječjeg logora u Sisku.

Tužnoj obljetnici u ime Hrvatskog sabora prisustvovao je Furio Radin, a ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Nada Murganić je predstavljala Vladu RH. Također su u Sisku bili predstavnici ambasada Savezne Republike Njemačke i Republike Srbije. U spomen parku Diana Budisavljević, nazvanom nedavno po čuvenoj humanitarki koja je spašavala ugroženu djecu u Drugom svjetskom ratu, okupio se velik broj građana iz svih krajeva Hrvatske i susjednih zemalja. Sudionika NOB-a i bivšeg malog logoraša nacističkog logora Ivana Fumića, ponovo je razočarala činjenica da na obljetnicu ovog stratišta predsjednica RH nije poslala izaslanika.

- Gospođa Kolinda Grabar-Kitarović vjerojatno ima važnijeg posla – prokomentirao je Fumić.

U ime preživjelih logoraša, tada dječaka i djevojčica, prisutnima se obratila Dobrila Kukolj, predsjednica Udruženja zatočenika ustaških logora iz Banjaluke.

- Dokle god se ovdje okupljamo i polažemo tisuće bijelih ruža, ti mališani, naši braća i sestre će živjeti. Posebno molim sve preživjele logoraše, a ima ih dosta, koji još nisu ispričali svoju priču, da to što prije učine. Ako o tome ne govorimo, ako to ne zapišemo, vremenom će sve izblijediti i činit će se kao da se nikad nije niti dogodilo – poručila je Dobrila Kukolj.

- Ovo je bio jedan od najstrašnijih dječjih logora koji su postojali u NDH. No nažalost, na mnogim mjestima još nema nikakvih znamenja koja bi podsjećala na strašno krvoproliće djece – rekao je Milorad Pupovac.

Po njegovim riječima, u Sisak su dopremana djeca u dobi od nekoliko dana pa do 15 godina. Prema jednom popisu, riječ je o 6.693 djevojčica i dječaka koji su, zajedno sa svojim majkama, dovedeni iz Potkozarja, Šamarice, Slavonije i dijelova Korduna. U tri mjeseca, od 3. augusta 1942. do 8. januara 1943., svako treće dijete doživjelo je smrt.

- Mnogi koji su preživjeli imaju to zahvaliti Diani Budisavljević, čije ime nosi ovaj spomen park te mnogim znanim i neznanim herojima koji su ovu djecu spašavali. Mi smo im dužni veliku i trajnu zahvalnost. Za spas djece Diana Budisavljević protestirala je kod njemačkih vlasti, jer je s njima uspješnije komunicirala nego s tadašnjom lokalnom ustaškom vlašću. Ima onih koji danas na bilo koji način žele obnoviti ideologiju i režime smrti i stradanja, tvrdeći da dječji logori nisu ni postojali. Prostor dobivaju u državnim medijima gdje tvrde da je riječ o komunističkoj izmišljotini. Oni se danas ne mogu drugačije zvati, već proustaški zagovornici revizionizma, jer žele naknadno afirmirati taj režim i tu ideologiju. Nećemo se žaliti i ne smeta nam što godišnje 36.000 djece, učenika osmih razreda, organizirano posjećuju vukovarsku bolnicu, mjesto velikog stradanja. Ta bolnica zavređuje da je se posjeti. Ali, vrijeme je da se zapitamo koliko škola ili djece posjećuje ovo mjesto – rekao je Milorad Pupovac.

- Ja sam Galić Mihajlo, sin pokojnog Rade, a ovo na slici je moj pokojni brat Vaskrsije. Nas šestero braće i sestru, ustaše su odvojili od majke kao nejač. Odveli su nas u logor u Staroj Gradišci, potom u Mlaku pa u Jasenovac i na kraju smo završili u logoru Jastrebarsko. Tamo su nas prekrstili. U međuvremenu majka je strijeljana, a otac je završio u Njemačkoj u logoru. Zahvaljujući Diani Budisavljević, ja, star svega četiri godine i dio moje braće smo spašeni. Zato svake godine dolazim ovdje da se poklonim nevinoj dječici, ali i Diani Budisavljević, našoj spasiteljici – rekao je Mihajlo Galić.