Kada su pripadnici terorističke skupine Islamska država u Siriji pogubili američkog novinara Jamesa Foleyja, američka vlada najavila je odmazdu i pojačan vojni angažman u toj zemlji, jer ona ubojstvo američkog državljanina smatra ugrožavanjem svojih nacionalnih interesa. Kada je nekoliko dana ranije policajac u Fergusonu u državi Missouri ubio nenaoružanog američkog državljanina, osamnaestogodišnjeg Afroamerikanca Michaela Browna, pa su u gradiću uslijedile nenasilne demonstracije, ta ista vlada na ulice je izvela specijalnu policiju i Nacionalnu gardu u oklopnim vozilima i helikopterima, s dugim cijevima usmjerenima ravno u građane. Grad je pretvoren u ratnu zonu u kojoj su prosvjednici gađani gumenim mecima i suzavcem i zajedno s novinarima hapšeni zbog stajanja na ulici, a uvedeno je i izvanredno stanje sa zabranom izlaska noću i kontrolnim punktovima na kojima su se provjeravali dokumenti i provodila ispitivanja.
Iako na prvi pogled kontradiktorno, ponašanje američkih vlasti u ova dva slučaja u potpunosti je dosljedno, ono svjedoči o posvemašnjoj militarizaciji američke države, sustavu u kojemu je granica između vojske i policije sve mutnija i koji američke građane koji mu se usprotive tretira s gotovo jednakom represijom kao i američke neprijatelje diljem svijeta, samo s manje ubojstava.
Michael Brown ubijen je 9. kolovoza u Fergusonu, gradiću u okrugu St. Louis, dok je s prijateljem hodao ulicom. Policajac Darren Wilson, 28-godišnji bijelac, zaustavio ih je i naredio im da se maknu s ulice, iako ništa nisu napravili niti su bili naoružani. Uslijedilo je verbalno prepucavanje i nešto nervoznog ponašanja mladića, nakon čega je Wilson izrešetao Browna sa šest metaka, od čega dvaput u glavu. Neovisna autopsija koju je naručila Brownova obitelj pokazala je da mladić nije pružao nikakav otpor, te da između njega i policajca nije bilo nikakvog fizičkog kontakta, jer je tijelo pronađeno 12 metara od policijskog automobila. Forenzički patolog rekao je i da je Brown mogao preživjeti sve hice osim onoga u vrh glave, koji je zadobio zato jer se nagnuo ili kleknuo na tlo. Odvjetnik obitelji Brown slučaj je opisao nedvosmisleno: policajac je pogubio nenaoružanog muškarca usred bijela dana.
Prekomjerno zaustavljanje vozila i pretresi nisu uzrokovani isključivo diskriminacijom, već snažnim financijskim motivom, odnosno činjenicom da lokalne policije svoje proračune i do 50 posto financiraju iz naplate prekršaja
Kada se vijest o ubojstvu pročula, građani Fergusona spontano su se počeli okupljati na ulicama. Palili su svijeće i mirno demonstrirali, uzvikujući: ‘Ruke uvis, ne pucaj!’ Osim nešto sporadičnih pljački, prosvjednici i novinari posvjedočili su da su demonstracije bile u potpunosti nenasilne. Unatoč tome, guverner države Missouri, demokrat Jay Nixon, proglasio je izvanredno stanje, koje se prema zakonima te države uvodi u slučaju ‘ljudski izazvane katastrofe velikih razmjera’ i znači da represivni organi imaju pravo suspendirati brojna građanska prava, uključujući i ona na slobodno izražavanje i okupljanje, pa i hodanje ulicom. Ovo posljednje formalni je prekršaj većine od oko 200 uhapšenih prosvjednika, među kojima je bila i 92-godišnja Hedy Epstein, aktivistica koja je preživjela Holokaust. Novinaru lokalnog radija policajac je prijetio vatrenim oružjem, fotograf agencije Getty Images završio je u pritvoru s lisicama na rukama, kao i reporteri ‘Washington Posta’ i ‘Huffington Posta’, koji su pogođeni gumenim mecima, te ekipa 'Al Jazeere America', koja je napadnuta suzavcem.
Istovremeno, šef policije Fergusona na novinskoj konferenciji prikazao je snimku na kojoj se navodno vidi Michael Brown kako krade šteku cigareta, a snimka je trebala poslužiti kao opravdanje za ubojstvo. No kasnije se ispostavilo da policajac Wilson u trenutku ubojstva nije znao za krađu, pa su sudionici konferencije komentirali da je ona izgledala kao pokušaj karakterne diskreditacije ubijenog. Desetog dana prosvjeda, četiri kilometra od Fergusona policija je ubila 25-godišnjeg crnca Kajiemea Powella jer je na ulici mahao nožem iznad glave, a za kojega se kasnije ispostavilo da je psihički nestabilan.
Istovremeno s represijom, američka vlada poduzela je i PR kampanju u cilju pacifikacije stanovništva, pa je obavljeno na stotine telefonskih razgovora s predstavnicima lokalne zajednice. Predsjednik Barack Obama oglasio se prilično mlakim priopćenjem, rekavši da ‘postoje mladi ljudi koji će prije završiti u zatvoru nego drugi’ i da je to ‘problem koji se pokušava riješiti već stoljećima’. Rekao je i da vlada ima obavezu štititi ustavna prava građana da slobodno govore, okupljaju se i izvještavaju u medijima, a na kasnije kritike da se nije dovoljno angažirao odgovorio je da on ‘mora paziti da ne izgleda kao da stavlja prst na vagu pravde’.
U posljednjih 13 godina Pentagon je lokalnim policijama distribuirao milijarde dolara vrijednu vojnu opremu, poput helikoptera, aviona, bespilotnih letjelica, bacača raketa i automatskog oružja
Ipak, Obama je u Ferguson poslao glavnog državnog odvjetnika Erica H. Holdera, također Afroamerikanca, što se ocjenjuje kao signal da on ovaj događaj vidi kao test sposobnosti pravosudnog sustava da kontrolira policiju. Holder je uz pomoć FBI-ja pokrenuo paralelnu istragu, rekavši da joj je cilj istražiti moguća kršenja federalnih građanskih prava. Najavio je da će njegova istraga trajati najmanje do sredine listopada, a policajac Wilson za to je vrijeme na plaćenom dopustu na nepoznatoj adresi.
U međuvremenu, analiziraju se uzroci prekomjernog korištenja policijske sile, uz zaključak da je Ferguson po mnogo čemu uobičajeni američki gradić, iako je lanjsko istraživanje agencije Gallup pokazalo da je Missouri pretposljednja američka država, samo ispred Zapadne Virginije, po broju stanovnika koji smatraju da je ona dobro mjesto za manjine. Okrug St. Louis specifičan je i po tome što se njegov najveći grad, St. Louis, još sredinom 19. stoljeća odvojio od svoga okruga, što je rezultiralo različitim političkim i demografskim razvojem grada i okruga. Grad je od sredine prošlog stoljeća izgubio gotovo trećinu stanovnika, ali su Afroamerikanci uspjeli prodrijeti u gradske institucije. Unatoč tome, u gradu je segregacija toliko drastična da ona ima i preciznu granicu, takozvani Delmar Divide, s čije jedne strane prosječna cijena nekretnina iznosi 310.000 dolara uz 67 posto stanovnika s diplomom koledža, dok je s druge strane granice cijena nekretnina 78.000 dolara uz 20 posto visokoobrazovanih stanovnika. Takva segregacija smatra se samoobnavljajućom, jer je cijena nekretnina povezana s visinom poreza i kvalitetom škola.
Gradići izvan grada a unutar okruga St. Louis, unatoč porastu crnačke populacije, ostali su u rukama bijelih starosjedilaca koji drže vodeće pozicije na mjestima gradonačelnika, članova gradskog vijeća, školskih odbora i policije. Od 21.000 stanovnika Fergusona 67 posto su crnci, ali i samo tri od 53 gradska policajca. Većina bijelih policajaca uopće ne živi u Fergusonu, već u obližnjim bjelačkim gradićima, zbog čega ne dolazi do povezivanja između policije i lokalne zajednice. Policajac Darren Wilson također je živio u 91-posto bjelačkom Crestwoodu. Prošle godine na Afroamerikance u Fergusonu otpadalo je 86 posto svih policijskih zaustavljanja, 92 posto pretresa i 93 posto hapšenja, iako statistika pokazuje da se prilikom pretresa kod bijelca nađe 50 posto više nedozvoljene robe. Prije dolaska u Ferguson, policajac Wilson radio je u Jenningsu, također gradiću u Missouriju sa 89 posto crnačkog stanovništva, a odnosi između bijele policije i stanovništva bili su toliko loši da je gradska policija prije tri godine rasformirana, a svi policajci otpušteni.
No prekomjerno zaustavljanje vozila i pretresi nisu uzrokovani isključivo diskriminacijom, već snažnim financijskim motivom, odnosno činjenicom da lokalne policije svoje proračune i do 50 posto financiraju iz naplate prekršaja. Okrug St. Louis sastoji se od 90 općina koje sve imaju svoje uprave i policije. Prema podacima tamošnje organizacije Better Together, policija Fergusona četvrtinu svojih prihoda namiče od globi i sudskih naknada. Zbog dupliciranja usluga općine podižu i poreze, no bogatiji ih građani napuštaju, pa policija forsira naplatu prekršaja mahom crnačkom, siromašnijem stanovništvu. Lokalna odvjetnica Pamela Meanes medijima je rekla da je ‘policija stvorila sustav u kojemu se prihodi oslanjaju na maltretiranje zajednice’, dok je predsjednik studentske organizacije u Fergusonu Bradley Rayford ovako opisao tu ‘socioekonomsku situaciju’: ‘Počinje time da dobijete prometnu kaznu, s tim da je ona u nekim dijelovima grada dvostruka. Dobijete ih nekoliko i uskoro nemate novca za režije. Zato morate birati između to dvoje. Ako ne platite globu, dobijete poziv na sud. Ako ne možete ići na sud jer radite dva posla, slijedi nalog za hapšenje. Ako vas uhapse, ne možete dobiti posao. I tako mnogi ljudi postaju kriminalci zbog prometnog prekršaja.’
‘Profitna policija’ nije, međutim, jedini razlog kontinuiranog rasta policijske represije, već tu represiju sistemski podržavaju sve američke vlade nakon terorističkog napada 11. rujna 2001. Tada je odlučeno, te Patriotskim zakonom i Zakonom o domovinskoj sigurnosti formalizirano pretvaranje lokalnih policija u jedan od temeljnih faktora u ‘ratu protiv terorizma’, čime je započela postupna transformacija policije u paravojsku. U posljednjih 13 godina Pentagon je lokalnim policijama distribuirao milijarde dolara vrijednu vojnu opremu, poput helikoptera, aviona, bespilotnih letjelica, bacača raketa i automatskog oružja. Politolozi Stephen Hill i Randall Beger u istraživanju ‘A Paramilitary Policing Juggernaut’ pišu i da su pripadnici privatnih sigurnosnih kompanija, poput notornog Blackwatera umiješanog u masovna ubojstva civila u Iraku, policiju obučavali tehnikama urbanog ratovanja.
Steven Cohen, urednik portala 'Colombia Reports', piše pak da se počeci ‘opskurne osmoze’ vojske i policije, koja se sada prelila na američko tlo, mogu pronaći još u američkim eksperimentima u nekim zemljama saveznicama, prije svega u Kolumbiji, državi koja je već desetljećima najveći primatelj američke vojne pomoći. Američka vojska još od 1960-ih godina, piše Cohen, obučava kolumbijski represivni aparat, prvo protiv ljevičarskih gerilaca, a zatim protiv narkokartela, no taj je aparat u međuvremenu postao veći kršitelj ljudskih prava u Kolumbiji od onih protiv kojih je nominalno usmjeren. Američki predsjednik Obama itekako je svjestan da su neprekidna agresija i ratovanje izvan granica SAD-a neraskidivo povezani s militarizacijom policije, pa je naredio da se, uz istragu u Fergusonu, održe kongresna saslušanja i revidira politika opskrbe policije vojnom opremom. No budući da su unutarnje istrage i ranije upozoravale na opasnosti te politike, na što nijedna vlada nije reagirala, za pretpostaviti je da će i ova inicijativa biti zaboravljena čim se slegne prašina na lijesu Michaela Browna.
