Novosti

Književna kritika

Skok u ambis

Ottessa Moshfegh, "Moja godina odmora i opuštanja" (s engleskog prevela Maja Šoljan, Vuković & Runjić, Zagreb, 2021.): Mlada Njujorčanka koja je godinu prespavala zahvaljujući sedativima budi se 11. rujna

Large knji%c5%bdevna

Upečatljiv roman s pamtljivom poantom

Pitanje: je li onaj tko leti u ponor u nesvijesti, je li izgubio svijest od silovitosti pada? Ili je budan, svjestan trenutka i svega oko sebe, dok se velikom brzinom približava tlu? Žena je skočila sa sedamdeset i osmog kata i sada leti prema tlu: jedna cipela s visokom potpeticom, jasno se vidi, spuznula je s noge i leti iznad njene glave, druga joj je još uvijek na nozi, zaglavljena kao da je premalena; kosa joj mahnito vijori, onako kako to čini padobrancima u slobodnom padu, bluza se izvukla iz suknje, a jedna ruka ispružena je iznad glave, kao da s visokog mjesta skače u jezero. Za Ottessu Moshfegh, to ljudsko biće u skoku u nepoznato, sekundu prije treska, "potpuno je budno".

Pitanje budnosti i pitanje nesvijesti osnovna je opreka romana "Moja godina odmora i opuštanja". Mlada njujorčanka odlučila je prespavati godinu. Kljukati se sedativima, gledati tekuću holivudsku filmsku konfekciju i ne izlaziti iz stana i kreveta. Dakle, provesti godinu onako kako je provode oni koje depresija prikuje uz televizor i krevet, ali pritom kao da u potpunosti upravlja svojim životom, sve uz program, sve s namjerom i jasnom idejom... Naslov je pritom, naravno, ironičan.

"Moja godina odmora i opuštanja" je objavljena 2018., a prepoznata je 2020. Drugo čitanje poklopilo se s pandemijskim zatvaranjem. Naslov je tu odigrao svoju ulogu, a kućna apoteka učinila je ostalo. "Moja godina odmora i opuštanja" postao je roman godine po svačijem izboru (New York Times, Washington Post, Guardian...), a Ottessa Moshfegh (Boston, 1981.), Zagrepčanka po majci, violinistici Dubravki Šajfar, nova kraljica američke književne scene. I sve to ima jako puno smisla. Godine 1947. Kerouac je krenuo na zapad pogonjen jazzom i travom; na početku stoljeća mlada Njujorčanka odlazi u san na crnim krilima farmaceutske industrije. Nije bitan cilj nego putovanje, kažu. Kerouac je u neprospavanim partijanerskim noćima dobacio do Meksika; mlada žena u polusnu silazi do obližnje bodege po dvije papirnate šalice kave. Ali opet, kao i kod Kerouaca, sve je jedan dugi dan, sve je jedna duga noć. Pitanje nespavanja (Kerouac), pitanje spavanja (Moshfegh).

Kerouac je na put krenuo nakon smrti oca. Junakinja Moshfeghina romana nakon samoubojstva majke. Otac je umro od karcinoma, majka se ubijala alkoholom. I spavanjem. Kao majka i kći spavale su zajedno, i svako jutro kasnile u školu. Pokušavale su ustati u sedam ujutro, smušene i umorne, pa se odmah rušile natrag u krevet. Nekoliko sati kasnije odijevale su se u polusvjesnom stanju i teturale prema autu: majka je jednom rukom okretala volan, drugom rukom držala oko otvoreno.

Sada mlada žena ima ideju da preživi spavanjem. Mantrajući: moja mračna soba, moje videokazete, moj krevet, moje tablete, moj spas. Život nije vani, izvan kuće, nego unutra, s jastukom među nogama. Na kraju, sve će se poklopiti s 11. rujnom. Velikim buđenjem Amerike. Žena koja leti skočila je sa sedamdeset osmog kata sjevernog tornja. Taj dan nitko u gradu nije prespavao. Pitanje spavanja, pitanje budnosti, tu se zatvara. Žena koja leti ne žmiri, nije pala u nesvijest, nije joj otkazalo srce: "Prelijepa je... i potpuno je budna."

Ne znam treba li ovome zaključak. Upečatljiv roman s pamtljivom poantom. Ne bacajmo se u krevet, bacajmo se u ambis.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Kultura

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više