>

novosti logo

Društvo Društvo

Sluđenje Glavašu

Svjedočenja Luke Bebića, Krunislava Olujića, Andrije Hebranga, Josipa Manolića i Vladimira Šeksa unisona su samo oko pitanja Glavaševe nevinosti. Tu dileme nema. Glavaš ni za što nije kriv, ne trepnuvši nam poručuje ekipa iz sudnica, po kojoj su nevolje u Osijeku početkom 1990-ih pravili udbaši i kosovci

U sudnici zagrebačkog Županijskog suda, gdje se odigrava novo prvenstveno kolo na suđenju Branimiru Glavašu, dogodio se 17. veljače zanimljiv igrokaz. U jednom danu, kroz sudnicu su ležerno prodefilirali politički prvaci ratnih 1990-ih Luka Bebić, Andrija Hebrang i osječki okružni tužilac iz 1991. Krunislav Olujić. Njihovi performansi nastavak su sličnih nastupa Vladimira Šeksa i Josipa Manolića od 17. studenoga prošle godine. Kao što je dobro poznato, ali je trenutno malo kome bitno, ‘prvom čovjeku obrane Osijeka’, kako mu se tepalo ratnih godina, sudi se za nestanke i ubojstva osječkih Srba u krvavu ratnu jesen 1991., ali spomenuti svjedoci, bez obzira na svoje visoke tadašnje funkcije u državnom sustavu, o tome kao da nisu imali nikakvih spoznaja.

‘Bila je teška situacija, peta kolona, Udba i KOS su djelovali intenzivno, ali je Osijek obranjen’, izjavio je na sudu Luka Bebić

Svjedočenja ove skupine uglednih građana pokazala su da su danas pristojno udaljeni od činjenice da je u Osijeku, kao i u mnogim drugim gradovima na prvoj liniji fronte, poput Karlovca, Zadra i posebno Siska, provođeno etničko čišćenje Srba, uz odgovornost samog vrha tadašnje vlasti na čelu s dr. Franjom Tuđmanom. Ubojstva, miniranja i pljačke trebali su, i najčešće jesu, pokazati Srbima koji se nisu priključili pobunjenicima da Hrvatska nije njihova domovina i da im je bolje da nestanu s ovih područja. Umjesto da oni koji su tu politiku, sudjelujući u vrhovima vlasti, odobravali, provodili ili su okretali glavu na drugu stranu, snose za to odgovornost, oni danas sjede u sudnicama i pričaju što hoće, najčešće neometani od tužitelja i najčešće bez ikakvog odjeka u javnosti.

Tako popularni barba Luka, čovjek koji je pregazio osamdesetu i koji je bio ministar obrane i predsjednik Sabora, danas može ući u sudnicu i izjaviti sljedeće:

‘Da su u Osijeku ubijani civili srpske nacionalnosti, doznao sam iz medija. Za to nisam znao, iako sam s obzirom na funkcije koje sam obnašao tada vjerojatno trebao znati.’

Iako, eto, Luka Bebić pojma nije imao da neki zločesti ljudi imaju naviku u Osijeku Srbima lijepiti selotejp preko usta, vezati im ruke na leđa te im iz blizine na obali Drave pucati u glavu, odlično je informiran o tome tko je tamo pravio probleme u to vrijeme:

‘Bila je teška situacija, peta kolona, Udba i KOS su djelovali intenzivno, ali je Osijek obranjen. Iz Osijeka smo dobivali kontradiktorna izvješća SZUP-a i SIS-a, pa smo postupali po intuiciji.’

Dalje je za povijesne čitanke u sudnici izjavio da zapravo ni Glavaš ni na hrvatskom sudu pravomoćno osuđeni ratni zločinac Tomislav Merčep zapravo nisu krivi, nego padoše kao žrtve međunarodne zavjere:

‘Iz stranih obavještajnih službi Velike Britanije i Francuske su dolazile lažne etikete da se u Hrvatskoj ne ratuje u skladu s ratnim konvencijama. To je bilo izmišljeno, a spominjali su se Glavaš i Merčep. To je bilo izmišljeno, a koristilo se da se uspori ulazak Hrvatske u EU.’

Taj je dan u sudnici očito bio rezerviran za takve umne konstrukcije jer je u istom tonu, nakon Luke Bebića, iz klupe za svjedoke u obranu Glavaša verbalno zapucao i tadašnji okružni tužilac u Osijeku, kasnije čelnik UNS-a i predsjednik Vrhovnog suda Krunislav Olujić, koji je ‘ekskluzivno’ otkrio da su Osijekom u to vrijeme harale paravojne postrojbe, ali da Branimir Glavaš nije njima zapovijedao:

‘U ljeto 1991. u Osijeku je nekoliko paravojnih postrojbi ugrožavalo sigurnost pripadnika hrvatske i srpske nacionalnosti. Ključna osoba je pri tom bio Radoslav Arambašić, koji je hodao naoružan Osijekom i vodio razne akcije, o čemu postoje i snimke.’

Prema Olujiću, ‘strah i trepet’ u Osijeku tada je zapravo bio Nikola Jaman, zapovjednik Prištapske čete. Uglavnom, svi osim Branimira.

Vladimir Šeks je barem imao toliko obraza da nije izjavio da je o ubojstvima pod svojim prozorom i na obali Drave čuo iz medija, ali je, kao i ostali, ukazao na unutrašnjeg neprijatelja

Da Olujić, kao i mnogi slični, u sudnici ima ograničeno pamćenje pokazuje to što se na svjedočenju prisjetio da je u službenom zapisniku policijskog uviđaja nakon ubojstva Čedomira Vučkovića navedeno da je, prije nego što je ubijen u dvorištu zgrade osječkog Sekretarijata za narodnu obranu u kojem je stolovao Branimir Glavaš, preskočio zid naoružan strojnicom, te da je imao i municiju. Tako proizlazi da čovjeku koji je bio na čelu tajne službe i koji je odlično upućen u sve tajne hrvatske politike i parapolitike 1990-ih, nije poznato da je novinar Drago Hedl u Feralu javnosti otkrio obdukcijski nalaz u kojem stoji da je nesretni Vučković ubijen ulijevanjem sumporne kiseline u usta i da je prostrijeljen s dva metka, ali da je umro od mučenja. Nadalje, Olujić je osjetio potrebu da nas izvijesti da je ključni svjedok protiv Glavaša, Krunoslav Fehir, svojevremeno žicao lovu, a za urotu protiv Glavaša on ima drugačije favorite od Luke Bebića:

‘Fehir mi je kazao da ga je za davanje iskaza protiv Glavaša pripremao nekadašnji načelnik osječke policije Vladimir Faber te da je bio u kontaktima s Jadrankom Kosor i Vladimirom Šeksom, kao i da je često odlazio bivšem glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću.’

Iza Olujića nastupio je i ratni ministar zdravstva Andrija Hebrang. Očekivano, Hebrang je također o ubojstvima Srba u Osijeku doznao iz medija, a, kao i njegovi predšasnici na klupi za svjedoke, on je također imao svoju verziju o tome tko je zapravo kriv da se Glavaš nalazi na optuženičkoj klupi:

‘Na sjednicama državnog vrha čuo sam nekoliko puta Glavaševo ime, a najviše ga je napadao Josip Boljkovac koji je, uostalom, napadao svakoga tko je branio Hrvatsku. Kasnije, kada smo ušli u pristupne pregovore s Europskom unijom, zvala me je glavna haška tužiteljica i britanski ministar vanjskih poslova koji su vršili pritisak da, ukoliko želimo pristupiti euroatlantskim integracijama, moramo procesuirati generale.’

I prema Hebrangu, Osijek je tada zapravo bio pun udbaša i kosovaca, a nadahnuto je dodao da su ljudi koji su radili za KOS bili i neki od članova Vrhovnog državnog vijeća, koje je savjetovalo predsjednika Tuđmana. Ti ljudi su, uvjerljivo je izjavio Hebrang, to vijeće koristili za obračun s političkim protivnicima. Ponuđeno vrijeme za nastup okrunio je izjavom da je Glavaš najzaslužniji za obranu Osijeka.

Prije ovih iskaza, koji su na Glavaševo lice vratili njegov prepoznatljiv, simpatičan osmijeh, 27. studenoga 2019. kroz sudnicu su projahali Josip Manolić i Vladimir Šeks. Manolić je zaigrao na kartu demencije, pa je brzo napustio sudnicu, ali je zato očekivano briljirao Vladimir Šeks, koji je u potpunosti opravdao ulogu favorita. Dakle, Šeks, čiji je ured inače bio u istoj zgradi kao i Glavašev, u sudnici izjavljuje da je 31. kolovoza 1991., dana koji je bio koban po život Čedomira Vučkovića, bio na sastanku zbog nasilja, ubojstava i pljački, koje su navodno provodile bande i kriminalci, pa je donesena zapovijed o njihovom razoružavanju i pokretanju kaznenih postupaka protiv onih koji su u tome sudjelovali. Dodao je da se vratio u vrijeme potpunog zamračenja i da je pitao što se to dogodilo te da mu je rečeno da je stražar ubio terorista. Vladimir Šeks je barem imao toliko obraza da nije izjavio da je o ubojstvima pod svojim prozorom i na obali Drave čuo iz medija, ali je, kao i ostali, ukazao na unutrašnjeg neprijatelja, o kojem su izvještavali MUP i obavještajne službe. Pogađate, radi se o petoj koloni u kojoj su se nalazili, tvrdi Šeks, pobunjeni Srbi i dijelovi tadašnje policije:

‘…koji su vrlo sofisticiranim metodama, koji su oblačili hrvatske odore i pri tome vršili određena kaznena djela sa ciljem da kompromitiraju Hrvatsku.’

Priliku je iskoristio da se osvrne malo i na nevladine udruge i neke ljude iz vrha politike, koje nije imenovao, ali zna da svi oni pokušavaju kompromitirati Hrvatsku. Ipak, najveći biser svjedočenja Vladimir Šeksa odnosi se na identitet osobe koja je kriva za uzništvo u narodu omiljenog Glavaša. Naravno, kriv je Milorad Pupovac! Vispreni Šeks do tog je zaključka došao temeljem bilješke State Departmenta iz 2004., u vrijeme pristupnih pregovora Hrvatske za članstvo u EU-u, kada je Pupovac bio u saborskom Odboru za vanjske poslove:

‘U sklopu općeg pritiska na Hrvatsku je došlo do pokretanja postupka protiv Branimira Glavaša. U toj bilješci se govori da se procesuira Branimir Glavaš.’

Novo suđenje u slučajevima ‘Garaža’ i ‘Selotejp’ počelo je od početka, temeljem odluke Vrhovnog suda, koji je 2016. ukinuo raniju prvostupanjsku presudu i naložio ponavljanje suđenja. Još prije toga, početkom 2015., Ustavni sud ukinuo je osuđujuću presudu Vrhovnog suda po kojoj je Glavaš bio osuđen na osam godina zatvora. Ustavni sud je tu presudu ukinuo nakon što je Branimir Glavaš već odradio većinu kazne u zatvorima u BiH, kamo je pobjegao pred izricanje prve presude i mjesecima primao plaću kao saborski zastupnik.

Dakle, svjedočenja Bebića, Olujića, Hebranga, Manolića i Šeksa unisona su samo oko pitanja Glavaševe nevinosti. Tu dileme nema. Glavaš ni za što nije kriv, ne trepnuvši nam poručuje ekipa iz sudnica, koja se direktno iz klupe za svjedoke preselila u čitanke iz novije hrvatske povijesti i postala dijelom ispeglane lekcije o Domovinskom ratu, lekcije iz koje se istina ne može iščitati ni između redova, lekcije sastavljene od mitova i legendi, iza kojih su u pravilu ostajala napuhana tijela srpskih civila s rukama na leđima, selotejpom na ustima i metkom u glavi, kako plutaju Dravom i Savom.

Eugen Jakovčić: Svjedoci su naglo doživjeli amneziju

Suđenje Branimiru Glavašu u ponovljenom postupku, koje je nakon neuspjelog pokušaja razdvajanja postupka Glavašu od ostalih optuženika konačno započelo u lipnju prošle godine, od početka je ‘obećavalo’ opstrukcije, naknadne amnezije svjedoka kao i medijske manipulacije Glavaševa odvjetničkog tima, komentira za Novosti Eugen Jakovčić iz Centra za suočavanje s prošlošću Documenta.

- Sve te izvanprocesne radnje, vjerujem, neće imati utjecaja na konačni sudski pravorijek, ali pokazuju i dalje nespremnost našeg društva da se suoči sa zločinima nad osječkim civilima. Odmah na početku ponovljenog suđenja krenulo se s podnošenjem kaznene prijave protiv krunskog svjedoka Krunoslava Fehira. Nastavilo se s medijskim manipulacijama u vezi same uloge Fehira u zločinima pred ‘Garažom’, a pred kraj prošle godine uslijedila je najava kako će novoosnovani Visoki kazneni sud, na koji je kao sutkinja izabrana i Tanja Pavelin, trenutno predsjedavajuća vijeća u predmetu Glavaš, krenuti s radom u prvim danima 2020., što bi značilo da se cijeli predmet vraća na početak. Sama sutkinja je odugovlačenjem sazivanja rasprava dovela u pitanje sami postupak, a svjedočenja visokih dužnosnika na posljednjoj raspravi su pokazala svu bijedu nekadašnje političko-pravosudne elite ovoga društva - kaže Jakovčić.

Dodaje da su svi svjedoci naglo doživjeli amneziju i uvjeravali sudsko vijeće kako je Glavaš bio ključan za obranu Osijeka i kako nikada do njih nisu dolazile informacije da bi bio uključen u bilo kakve zločine nad civilima.

- Svjedoci su govorili o političkim pritiscima na tadašnju vlast, čiji su dio bili kroz različite funkcije, tvrdili da se Glavaša sudi kako bi Hrvatska mogla krenuti prema euroatlantskim asocijacijama bez da ih je netko od sudskog vijeća priupitao a kako su to tzv. međunarodni čimbenici znali za zločine, a da oni sami nisu imali pojma o istima. Ta vrsta svjedočenja je nesumnjivo išla na ruku optuženom Glavašu, a ne istini, i zapravo je dio kontinuiranog nastojanja obrane da se cijelo suđenje Glavašu, ono prvo osuđujuće i ovaj ponovljeni nastavak, prikažu kao rezultat političkih pritisaka i činjenice da je Glavaš u dramatičnim okolnostima napustio HDZ. Većina nekadašnjih političkih dužnosnika, upravo obrnuto od tvrdnji Glavaševe obrane, svjedoči u njegovu korist, što najbolje demantira sve tvrdnje o nekakvom politički montiranom procesu - kaže Jakovčić.

1/2