>

novosti logo

Intervjui Intervjui
Piše Mirna Jasić

Snježana Ivčić: Završni udarac

Članica BRID-a, analitičarka javnog zdravstva i zdravstvene politike: Zakonom o zdravstvenoj zaštiti iz 1993. prvi put je uvedena privatizacija i omogućeno je davanje domova zdravlja u koncesiju. Najnoviji zakonski prijedlog čini se kao pokušaj da se ona dovrši

Kako komentirate prijedlog novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti?

To nije prvi udarac u temelje javnog zdravstvenog sustava kao jednako odstupnog svim građanima. Zakonom o zdravstvenoj zaštiti iz 1993. prvi put je uvedena privatizacija i omogućeno je davanje domova zdravlja u koncesiju. Najnoviji zakonski prijedlog čini se kao pokušaj da se dovrši tada započeta privatizacija primarne zdravstvene zaštite i sustav rastoči.

Predviđa se potpuna privatizacija primarne zdravstvene zaštite?

To nije čak ni privatizacija u pravom smislu riječi jer privatni liječnici će i dalje primati sredstva od HZZO-a – plaće, troškove poslovanja, dodatne usluge itd. Uvelike će ovisiti o javnom novcu te će moći koristiti prostorije domova zdravlja izgrađene i opremljene javnim novcem. Zakon uvodi mogućnost prijenosa obavljanja zdravstvene djelatnosti na osobu koju liječnik odabere, uz uvjet da je radila kod njega godinu dana, što samu struku pretvara u izrazito elitističku. Učinci potpune privatizacije vidljivi su na primjeru stomatologije jer danas je Hrvatska pri samom dnu ljestvice unutar EU kada je u pitanju oralno zdravlje, a dobar primjer je i privatizacija ginekologije. Ginekoloških timova nema dovoljno u javnom sektoru, a s obzirom da je djelatnost uvelike privatizirane veliki broj žena prisiljen je odlaziti privatniku.

Koliko temeljno pravo na zdravlje postaje ugroženo?

Zdravlje se već dugo smatra robom, a takva percepcija se počela razvijati s usponom neoliberalne politike 1980-ih godina. U Nacionalnoj strategiji razvoja zdravstva 2012.-2020. zdravlje je definirano kao privatno i kapitalno dobro, a ne kao javno dobro, pravo ili potreba. Percipiranje zdravlja kao robe je dio politike koju provodi EU, koja vrlo kreativno povezuje zdravstveni i ekonomski sektor kroz osnivačke ugovore, uredbe i direktive. S obzirom na tako postavljen širi kontekst, i u Hrvatskoj se na zdravlje gleda kao na robu i uslugu, iako pitanje zdravlja nije pitanje izbora jer puno faktora utječe na njega – okoliš, genetika, radni uvjeti itd. Kod nas još žive ostaci štamparovske medicine, ali sa svakom zakonskom promjenom zatiru se sve više. U prijedlog Zakona apostrofira se i medicinski turizam koji je samo korak dalje u komercijalizaciji zdravstva.

Kako će se to odraziti na ordinacije u ruralnim dijelovima zemlje?

Situacija je već loša, pogotovo u mjestima gdje su koncesionari koji nemaju obvezu dežurati neradnim danima i vikendom, pa je sav teret prebačen na liječnike domova zdravlja. Osim njih, ispaštaju pacijenti kojima je u tom periodu njihov doktor nedostupan te moraju trpjeti ili zvati hitnu medicinsku pomoć. O dostupnosti pedijatara, stomatologa i ginekologa da i ne govorimo. U malim sredinama domski su liječnici često preopterećeni, a pacijenti zakinuti.

1/1