Ovih turbulentnih predizbornih dana članove političkih partija pogađa masovna histerija uoči slaganja stranačkih lista. Oni koji su pak dobili poslove u vrijeme ove vlasti posve opravdano strahuju da će ih dan nakon izbora dočekati – noga u stražnjicu. S druge strane, osim predizborno narajcanih članova Karamarkove stranke, postoji još jedan soj ljudi kojima mošusne žlijezde pojačano luče hormone. Ti su nanjušili moguće nove poslovne prilike, pa su odlučili naplatiti dosadašnjoj vlasti što im nije ispunila mokre snove. Stoga im se čak i HDZ, kojem niti jedan ozbiljan ekonomist ne bi dao ni banke, uopće ne čini lošim rješenjem, pa mu se diskretno upucavaju.
Radi se o čudnovatoj nakupini ekonomskih analitičara, nervoznih kolumnista korporativnih medija, pripadnika tzv. think-tankova i blogera, čiji se radikalni uradci pojačano pojavljuju na portalima prigodom svake krize, prirodne kataklizme, epidemije i političkog skandala. O ovim ljudima, koji imaju pretežno jednaka mišljenja o svemu što se događa pod kapom nebeskom, izvještavamo na nekoliko mjesta u ovom broju – u jednom smo ih žovijalno naslovljenom pregledu imali zadovoljstvo nazvati ‘Top listom neoliberalista’.
Jedan od najborbenijih apologeta korporativnog kapitalizma, uvaženi gospodin analitičar, konzultant i poduzetnik, posvuduša, borac protiv javnog duga, Sirize i uhljeba, kronično hiperaktivni Velimir Šonje, nadaleko znamenit po tezi da su ‘HDZ i SDP ekonomski lijeve stranke’, osjetio je potrebnim izvijestiti čitateljstvo nedjeljnog ‘Zornjaka’: Hrvatskoj je kucnuo zadnji čas da – ni manje ni više – uvede euro kao sredstvo plaćanja.
Iako ova solucija nikom razumnom – osim možda guverneru HNB-a – trenutno nije ni na kraj pameti, jer je svakom papku jasno da uvođenje eura donosi još veću nesamostalnost u vođenju ekonomske politike i patnju pod terorom nepoštene konverzije cijena, Šonje se napeo ne bi li dokazao upravo suprotno. Stoga je napisao nekoliko babaroga-prijetnji koje bi se dogodile u slučaju planske deprecijacije kune koju, doduše, nitko živ ozbiljno ne spominje, ali može poslužiti za strašenje male djece. Naravno, spas bi donijeli euro i Oberleutnant Šonje koji bi dojahao na svom think-tenku.
Ovaj dosadni i paranoični uradak bilo bi posve izlišno dalje prepričavati. U svakom slučaju, zadatak je obavljen i prošao je još jedan uzbudljiv dan u životu uvaženog gospodina ekonomskog analitičara, konzultanta, poduzetnika, posvuduše, borca protiv javnog duga, Sirize i uhljeba.
