Srpski kulturni centar Vukovar (SKC) započeo je projekat ‘Digitalizacija arhivske građe pravoslavnih crkava, osnovnih škola, kulturnih i sportskih udruženja i pojedinaca’. Reč je o višegodišnjem projektu koji će se, zbog velikog obima, provoditi kroz nekoliko etapa, a cilj je uz pomoć savremenih tehnologija sačuvati od zaborava sve što je značajno za istoriju srpskog naroda na prostoru istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srema.
Prema rečima direktora SKC-a Srđana Sekulića, digitalizovana arhivska građa biće ujedno temelj za sopstveni arhiv ove ustanove u kulturi. Prikupljanje i digitalizacija važnih dokumenata započela je u arhivu Eparhije osečkopoljske i baranjske, a prva etapa obuhvaća osam parohija u sastavu borovskog namesništva.
- Interesantno nam je sve do čega smo uspeli da dođemo i što je sačuvano. Nažalost, mnogo toga je nepovratno nestalo. Mnogi dokumenti nisu sačuvani ili zbog nemara ili su tokom brojnih ratova u poslednjih sto godina uništeni, spaljeni ili ukradeni - kaže Sekulić. Za sada rade u skromnim uslovima, uz pomoć skenera i fotoaparata.
- Važno je da su ti dokumenti nakon obrade jasno vidljivi i kao takvi, u digitalnoj formi, biće od izuzetnog značaja i na raspolaganju svim budućim istraživačima bilo kojeg segmenta života na ovom području - zaključuje direktor SKC-a. Koordinator u ovom projektu, istoričar Veljko Maksić iz Vere, smatra da je digitalizacija arhivske građe veoma značajna za očuvanje identiteta te da ljudi često nisu svesni vrednosti nekih dokumenata.
- Neretko se upravo arhivska građa našla na meti onih koji su pokušali da zatiru nečiji identitet. Tako je bilo tokom Prvog svetskog rata, a u Drugom svetskom ratu je Narodna biblioteka u Beogradu bila među prvim građevinama koja su uništene - objašnjava Maksić koji je takođe nezadovoljan stanjem arhivske građe s kojom se do sada susretao.
- To, nažalost, govori o nama samima i odnosu prema našoj istoriji. Možda smo vođeni mišlju da nešto što se desilo pre sto godina nema posledice na današnjicu ili da sve počinje od nas samih. Često nisu postojali uslovi da arhivska građa bude adekvatno zbrinuta pa se tako čuvala u nekim šupama koje prokišnjavaju, a zbog starosti je bila podložna truljenju ili napadu knjiških moljaca. To nam otežava posao jer je građa osetljiva i moramo da budemo pažljivi da je ne oštetimo. Možda je ovo poslednji trenutak da sačuvamo ono što je ostalo - rekao je Maksić. Dokumenti do kojih su dvojica istoričara došli, veoma su zanimljivi.
- Svaki dokument govori nešto, čak i običan račun koji ima dve-tri stavke poput računa vukovarskog trgovca Đoke Radivojevića iz 1907. godine koji je izdan crkvenoj opštini Pačetin. Na računu se nalazi njegova fotografija, a ispisan je na latinici i ćirilici. Zaključili smo da je Đoka Radivojević bio imućan trgovac jer drugi trgovci nisu imali račune s fotografijom, ali i da je vodio računa o svojim klijentima koristeći latinično i ćirilično pismo na koje je u vreme Austro-ugarske imao pravo - kaže Maksić.