Da je Hrvatska – ili čitav istok Europe, ako hoćete – u velikoj mjeri samo tržište za one vrijednosti koje se na zapadu više ne mogu dobro prodati, dosta je poznata činjenica. Pa bilo da se radi o robama ili idejama. Što se tiče roba, to je odavno primijećeno, a lakše će se i promijeniti, ne bismo li kupovali istu višu kvalitetu deterdženta Ariel i namaza Nutella koja se nudi unutar Schengenske žice. No s idejama se procesi nivelacije odvijaju sporije.

Uzmimo npr. neoliberalni ekonomsko-politički zagovor slobodnog tržišta i deregulacije. Niz godina, dok su se na zapadu već naveliko isticala alternativna rješenja naspram te orijentacije, nama se u glavu tuvilo da alternative nema, i da smo zatucani ako to ne uviđamo. Bogatije zemlje su za to vrijeme sanirale teške posljedice forsiranja laissez faire ideologije. Vraćale su pojedine sektore u svoje ruke, te iznova uvodile razne mehanizme zaštite svoje proizvodnje. Mi smo nastavljali i još nastavljamo rasprodavati najunosnije resurse ove zajednice. A među pobornicima takve prakse uvijek su se angažirali pojedini mediji, da ne kažemo gotovo svi.

Da kažemo jedan ponajviše, zacijelo bismo između domaćih korifeja protržišne misli najprije izdvojili Jutarnji list. Taj nas je dnevnik neumorno podsjećao da propuštamo bezrezervno odavanje najboljem od svih sistema, i tako sve do prošle subote, kad su dvojica najviđenijih mu ekonomsko-političkih komentatora započela s radikalnim zaokretom. Gojko Drljača i Viktor Vresnik – ne slučajno zajedno, jer pojedinačnih je manjih otklona već bilo – unisono su okrenuli novu stranicu.

Nisu oni sami pritom doživjeli katarzu, jasno. Ili iz čista mira počeli navijati za redistribuciju uzurpiranih bogatstava. Nego su naprosto uzjahali sve aktualniju struju kojom se globalni kapitalizam nastoji spasiti od autodestruktivnosti. I još ne znamo kakav će vid New Deala to s vremenom poprimiti, ali svakako vrijedi barem zapamtiti ovaj uzbudljivi moment preobražaja naših dežurnih kompradorskih mudroslova.