>

novosti logo

Društvo Društvo
Piše Igor Lasić

Špiclovi na liniji

Protjerivanje iz države zbog komunističkih ideja zbog kojih, prema SOA-i, predstavljate ‘opasnost za javni poredak i nacionalnu sigurnost’, kažnjavanje zbog zastave SRH ili crtanja srpa i čekića na Tuđmanovu spomeniku… Dobrodošli u Hrvatsku

Hrvatska ipak nije svim Hrvatima iz Bosne i Hercegovine glavna domovina, kao što se to često tvrdi. Pa ni rezervna, sudeći prema onome što je ovih dana objavio Index: jednoga takvog SOA upravo protjeruje iz RH, i to zbog političkog radikalizma. Odmah saznajemo i o kakvom je kriteriju riječ, tj. o kakvim političkim stavovima. Zlosretni se neimenovani radikal zamjerio tajnim službama tako što su po njegovim objavama na Facebooku shvatili da pozitivno gleda na Tita, Che Guevaru, Mao Ce-tunga, Castra, Crvene brigade i Baader-Meinhof. Nisu su mu pritom pomogli ni dokazi, s potpisom generala Tihomira Blaškića, da je prije dva i pol desetljeća bio pripadnik Hrvatskog vijeća obrane u BiH. Još manje dosadašnji boravak u Hrvatskoj duži od desetljeća. Čovjek iz nekog razloga nikad nije zatražio državljanstvo u Hrvatskoj, a čini se da više za to neće ni imati šansu.

Jer, pored sitnih administrativnih i fiskalnih grijeha, on prema nalazu SOA-e ‘predstavlja i opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak jer u svojim istupima odobrava nasilne i izvaninstitucionalne oblike otpora i promjene političkog društvenog uređenja u RH, te veliča određene povijesne ličnosti koje su u pravomoćnim sudskim postupcima osuđene na dugotrajne zatvorske kazne zbog počinjenja KD međunarodnog terorizma s krajnje lijevih ideoloških polazišta’. Drugim riječima, to mu se ne bi dogodilo da je veličao npr. Blaškića.

‘Jasno sam dao do znanja da odobravam njihove ideje o socijalnoj pravdi, ne i metode kojima su se služili. Ja sam pacifist’, rekao je agentima SOA-e u postupku, ali su ga usprkos tome procijenili kao ‘opasnost za javni poredak i nacionalnu sigurnost’. Ostalo mu je da svoja razmišljanja nadalje tumači novinarima: ‘Ne žele me valjda potjerati zato što mislim da su na vlasti sve stare komunjare koji su izuli čizme i obuli salon-cipele ili zbog mog čvrstog uvjerenja da živimo u fašizmu i da svatko tko nije desničar i nacionalist, odmah je crveni bandit. Ili me možda žele protjerati jer smatram, kao i grupa Baader-Meinhof, da nam ‘kapitalizam nikada neće dopustiti da uživamo u privilegijama bogatih’.’

Dok čeka na deportaciju, jedino što mu se čini realnim motivom za protjerivanje jest to da je postao smetnja zbog saznanja koja je stekao u ratu. ‘Ja sam tada radio kao istražitelj na pitanjima nestalih. Istraživao sam tko i za koliko novca prodaje zarobljenike, ali i gdje ide nafta i koliko se plaća za napade na neprijateljske položaje’, prepričao je svoju ulogu pod Blaškićevom komandom, i dokazao je vojnom dokumentacijom.

I zaista, to drugo se doima kao uvjerljiviji razlog za rigorozni pravorijek SOA-e. No dosadašnje iskustvo s hrvatskim tajnim službama, policijom, pravosuđem i državom generalno kazuje nam da je ipak posrijedi barem kombinacija dvaju motiva. Odnosno, sve da mu i nisu imali što predbaciti oko navodnog razotkrivanja ratnozločinačke i ratnoprofiterske prakse nekih sunarodnjaka, vjerojatno bi svejedno pao kao potencijalni lijevi terorist.

Primjera takvih preferencija vlasti ima, nažalost, mnogo. Spomenut ćemo samo par njih: neoprezni zajebant Damir Mamić alias Komandir Šamil je prije koju godinu osuđen nakon fingiranog poziva na oružani otpor protiv režima koji služi NATO-u, Bruxellesu i bankama, a jedan seljak iz okolice Daruvara zato što je proteklog ljeta na svoj poljoprivredni objekt u izgradnji postavio zastavu Socijalističke Republike Hrvatske, dok je Filip Drača proljetos optužen zbog crtanja srpa i čekića na spomeniku Franji Tuđmanu u Zagrebu. Drača je optužen zbog oštećivanja javne imovine, doduše, ali baš i ne pamtimo kad je procesuiran netko od tisuća autora ustaških i nacističkih simbola i poruka u posljednja gotovo tri desetljeća hrvatske samostalnosti. Nema dvojbe, sve je to posljedica teškog ideološkog zastranjenja udesno koje s vremenom poprima čvršći formalni okvir. Navedimo tako očitu tendenciju sravnjivanja ‘dvaju totalitarizama’, pri čemu se onaj fašistički najčešće spominje samo kao alibi za progon ljevičarskih ideja.

Da nas pritom ni SOA nije posebno iznenadila, ne treba posebno naglašavati. Njezinoj smo orijentaciji svjedočili iz godine u godinu, prateći u Novostima izvještaje te službe u kojima se konstatirala podjednak ekstremizam u Hrvatskoj među ‘skupinama lijeve i desne provenijencije’, uz apsurdne nalaze o rastu – četništva. O ustaštvu ni a ni bu, ali ne treba misliti da je problem najprije u SOA-i. Zaslužni su oni koji takve gadosti od svjetonazora prethodno zadaju, te potom i prihvaćaju rečene izvještaje i postupke.

1/1