>

novosti logo

Društvo Društvo

Splitsko stanje bunta

Mobilizacija aktivista, medija i građana u tri prosvjeda protiv bagerskog ispresijecanja Marjana kilometrima novih puteva dovela je do uzmaka gradskih vlasti. Da se ne radi samo o prividu rastućeg angažmana građana svjedoči i nekoliko drugih inicijativa nastalih u kratkom razdoblju

‘A kako da ovi siroti grad stigne na sve prosvjede’, napisao je prošlog tjedna na Facebooku jedan splitski aktivist u svom statusu komentirajući vijest o ročištu na Upravnom sudu vezanom uz kontroverznu izgradnju centra za gospodarenje otpada u Lećevici. Nekoliko građana okupilo se pred sudom kako bi prosvjedovalo, ročište je odgođeno, ali vijest je prošla relativno nezapaženo u sjeni zbivanja oko građanskih napora da se zaustavi dovođenje bagera koji bi šumu na Marjanu preorali putevima širine kolnika.

Dojam o aktivaciji stanovnika Splita te građanskom neposluhu koji se budi u gradu pojačan je masovnošću prosvjednika koji su stali u obranu Marjana. Da se ne radi samo o prividu rastućeg angažmana građana svjedoči i nekoliko inicijativa nastalih u kratkom vremenskom razdoblju i to u Splitu u kojem je od pojma ‘aktivizma’ vjerojatno pogrdnija jedino riječ ‘politika’. U gradu u kojem su, više nego igdje drugdje, ‘aktivistički angažman’ ili ‘političko djelovanje’ najgore moguće etikete, čak i za one koji ih provode, upravo je postignut zajednički rad građana, negdje i u nekoliko oblasti vrlo uspješan – od komunalnih pitanja preko doslovne zaštite života stanara koji žive u staroj jezgri i kulturne sfere do očuvanja Marjana. Doduše, nije se u Splitu dogodila revolucija niti su građani svaki dan na ulicama u potrazi za smjenom vlasti, kako bi se iz prvih redaka dalo zaključiti, no sada su počeli tjerati gradske službe da rade svoj posao.

Da splitsko civilno društvo jača smatra i dugogodišnja aktivistkinja Diana Magdić, čija je udruga Teserakt 2015. i 2016. organizirala građanske zborove protiv planova o novim gradnjama u splitskim kvartovima. No, kaže ona, ostaje problem ustrajnosti djelovanja.

Ništa, ni razbijena klupa u parku, ni razrovane ulice, ni namješteni natječaji i druge muljaže, ama baš ništa se neće promijeniti bez stalnog angažmana lokalne zajednice i njenih pojedinaca – upozorava Marin Krpetić

- Mislim da Splićani bar podsvjesno razumiju da će uskoro živjeti u faveli, a ne u gradu, i da će njihove nekretnine rapidno izgubiti na vrijednosti kada Split izgubi svoje identitetske točke, a one su uvijek društvene, zajedničke, bio to Marjan, Kinoteka ili Pjaca. To bi ih trebalo probuditi i potaknuti da se onda pobune i te točke i čuvaju - govori nam Magdić.

Ako bismo pokušali ocrtati konture tog buđenja, jedan od uspjeha u nizu akcija i inicijativa kojih uvijek ima, ali često ne opstanu, zabilježila je skupina građana iz stare splitske jezgre. Nastali su kao Facebook inicijativa Get Getanima s ciljem okupljanja posljednjih stanara jezgre 2011. godine. Inicijativa Get Getanima potom je 2015. godine registrirana kao udruga jer su tada mislili da je to jedini način da ostvare neke svoje ciljeve.

- Impuls je bilo ignoriranje stanovnika u procesu izrade Plana upravljanja povijesnim kompleksom Splita s Dioklecijanovom palačom. Oni su na kraju krajeva vlasnici nekretnina, ali i oni koji održavaju kakav-takav život u gradu koji je kapitulirao pred monokulturom turizma - prisjeća se Marin Krpetić, danas jedan od kotarskih vijećnika. Naime, prešavši put od inicijative do udruge, ova skupina odlučila se na prošlogodišnjim kotarskim izborima i politički angažirati te je s platformom Dobri-Get osvojila najviše mjesta – tri od ukupno sedam. Krpetić kaže da su naučili kako je ‘osvajanje vlasti kudikamo lakše od, na primjer, pisanja projekata, sudjelovanja u javnim savjetovanjima ili zagovaranju ideja koje su sasvim normalne u civiliziranom svijetu’.

Na stanje upozorava i Facebook stranica Dnevna doza splitskog nereda, koja svakodnevno upućuje na komunalne probleme u gradu – od nedozvoljenih štekata do nepropisnog parkiranja, preko rupa u asfaltu. Objave su često popraćene drskim jezikom, prozivanjem komunalnih redara te tvrtke Cestar koja popravlja ceste u gradu i ironičnim, nerijetko bezobraznim komentarima. Primjerice, pokraj fotografije dotrajalog pješačkog prolaza s rupama napisali su: ‘Još par godina i stanje asfalta u Splitu će ić pod UNESCO zaštitu’. Ili: ‘Ulica Domovinskog rata dobila je to ime zbog stanja pločnika koji većim djelom izgleda kao pločnici za vrijeme rata’. U njihovo ime uglavnom progovara Bojan Ivošević. U jednom intervjuu kolektiv je opisao kao ‘skup aktivista raznih političkih opredjeljenja koji ne glasaju za iste političke opcije’. Kako se čini s obzirom na ubrzani rad na problemima zbog kojih ih prozivaju, komunalni redari i gradske službe pomno prate stranicu. Kao i 10 tisuća drugih korisnika Facebooka.

Vrijeme je da prihvatimo da se ne borimo ni u racionalnoj sferi, ni s racionalnim postupcima, ni s racionalnim dužnosnicima pa je pozivanje na zdrav razum obično put u neuspjeh – govori Diana Magdić

Komunalni redari prate i nepoznate grafitere koji šaraju ilegalno postavljene reklame na gradskim površinama u centru grada. Naime, nakon što je prijašnji koncesionar propao ‘poslovnjaci’ iz te tvrtke nastavili su dvije godine ilegalno iznajmljivati reklamne panoe u centru grada. Prema nekim procjenama, riječ je o par milijuna kuna ilegalne zarade. Izredale su se na panoima prozivke Petra Škorića, predsjednika splitskog HDZ-a, gradonačelnika Andre Krstulovića Opare, bivšeg gradonačelnika Željka Keruma… Od tada na plakatima u centru nema reklama. A gradski vijećnik iz stranke Pametno prijavio je odgovorne u Gradu Splitu Državnom odvjetništvu.

Uzmak vlasti dogodio se i prilikom nedavnog pokušaja dovođenja nepoznatog člana HDZ-a Ive Uglešića na čelo centra za obrazovanje i kinoteke Zlata vrata, koji se kandidirao da preuzme mjesto sadašnje ravnateljice Tamare Visković. Ona je kinoteku preporodila, pretvorila je u mjesto okupljanja i centar društvenog života, no to nije bilo dovoljno da joj se produži mandat. Nakon bijesa koji su građani Splita posijali po društvenim mrežama, ali i novinarskih natpisa, Gradsko vijeće se ipak nije usudilo postaviti HDZ-ovog kandidata. Slijedi novi natječaj.

Mediji su utjecaja imali i u posljednjem najvećem buntu građana – trima prosvjedima koji su u 10 dana okupili nekoliko tisuća prosvjednika protiv odluke Javne ustanove za upravljanje park šumom Marjan da preore i izgradi kilometarske puteve kroz gradsku šumu, koja će ionako zbog dugogodišnje nebrige vlasti velikim djelom biti posječena. Lokalni mediji, koji su do sada često ignorirali upozorenja aktivista, ovaj put obavili su lavovski istraživački posao i zajedno s pobunjenim građanima prisilili vlast na uzmak.

- Nažalost, pojedini mediji i novinari uvijek osluškuju vlast, pa se tako i odnose prema problemima - rekao je za Novosti Srđan Marinić, predsjednik Društva Marjan, koje godinama vodi upornu borbu s gradskim vlastima radi očuvanja park šume.

Posljednji najmasovniji prosvjed u Splitu koji se nije ticao Hajduka održan je 2011. upravo zbog Marjana, kada je nekoliko tisuća građana obranilo marjansku plažu Prva voda od gradnje ugostiteljskog objekta tadašnjeg gradonačelnika Željka Keruma. Prosvjed je tada organizirala novoosnovana građanska Inicijativa za Marjan, koja je potom uspostavila suradnju i spojila se s Društvom Marjan. Slično se dogodilo i početkom ove godine, kada je na prosvjede protiv bagerske devastacije šumskog tla pozvala sasvim nova grupa građana okupljenih na Facebook stranici Naš Marjan, unijevši svježinu i osnaživši borbu aktivista Društva Marjan.

Diana Magdić drži da su se političari priključili valu tek u trenutku kada je postalo nemoguće zadržati pitanje Marjana u internim interesnim krugovima i kada je tema postala dovoljno vruća da se javnim deklariranjem stava mogu priskrbiti neki politički bodovi.

- To je legitimno, samo se ne bi trebalo previše pouzdati u ono što se sada govori - upozorava ona. Da bi se iz ove marjanske tragedije izvuklo nešto pozitivno, kaže, nužno je ustrajati na daljnjoj građanskoj kontroli.

- Ocijenila bih, prema dosadašnjim izjavama, da sam gradonačelnik najsporije shvaća da su se okolnosti promijenile i da načini na koje pokušava uvjeriti javnost da radi u njezinom interesu jednostavno više ne funkcioniraju. Ovo pitanje neće uspjeti prebaciti ni na neku drugu instancu vlasti ni na struku, iako pokušava oboje, pa bi, uz sve druge lokalne probleme, njegovi politički apetiti mogli stati upravo s Marjanom - smatra Magdić.

I uistinu, korisnici društvenih mreža okomili su se i na ‘fetivog’, kako se rugaju Andri Krstuloviću Opari, koji se voli hvaliti svojim splitskim korijenima. Na početku mandata obećavao je komunalni red, sređivanje stare gradske jezgre i depolitizaciju kulture. Danas, kada se bliži sredina njegovog mandata, jasno je da su to sve bile tek predizborne floskule. A posebno je podbacio, kao i njegovi prethodnici, po pitanju Marjana. Za njegovog mandata je na mjesto ravnatelja Javne ustanove za Marjan postavljen inženjer građevine čiji je prvi impuls u borbi s problemom potkornjaka bio dovođenje građevinske mehanizacije u park šumu. Krstulović Opara je na vijest o rovanju Marjana prvo danima šutio a potom se izvlačio na to da treba pustiti struku da radi. No struku su doveli tek građani, čijim angažmanom je osnovano posebno povjerenstvo. To tijelo zatražilo je proglašenje elementarne nepogode na Marjanu i u tom naumu uspjelo.

Ipak, gorak je to uspjeh kad je veliki dio Marjana uslijed godina nebrige sasušen.

- Iskreno, ne vidim značajnije promjene u smislu da je vlast na čelu s gradonačelnikom počela slušati građane – oni su samo suočeni s nedostatkom manevarskog prostora, jer je s jedne strane civilno društvo ojačalo, a s druge im je većina u gradskom vijeću krhkija - kaže Marin Krpetić te dodaje kako ne treba imati nikakvu iluziju da vlast namjerava raditi u korist građana.

- Ona ih osluškuje, a ne sluša, i bahata je onoliko koliko joj građani dozvole. I ništa, ni razbijena klupa u parku, ni razrovane ulice, ni namješteni natječaji i druge muljaže, ama baš ništa se neće promijeniti bez stalnog angažmana lokalne zajednice i njenih pojedinaca - zaključuje Krpetić.

A građanskih inicijativa je iz godine u godinu sve više, smatra sociologinja Anči Leburić sa splitskog Filozofskog fakulteta.

- Nadam se da ćeš ih biti još više, ovisno o društvenim nepravdama i ekscesnim javnim slučajevima. Ne znači da ovi posljednji moraju bujati kako bi takav građanski aktivizam bio intenzivniji. Ali usudim se zaključivati kako tako jačaju i demokratski aspekti u društvu. To znači da bujanjem angažiranijeg aktivizma, koji bi bio konkretniji i tako usmjereniji na određene društvene nepravilnosti i nedemokratičnosti, svaka lokalna sredina ima veće šanse da svoju demokraciju izbori na miran, pametan način - kaže Leburić.

No u državi gdje se, kako Magdić kaže, najljući kriminal ne kažnjava, a pitanje osobne odgovornosti ne postoji, građani se ne žele pretjerano izlagati i pozivati na kazneni progon ili nečiju smjenu. Kad je o Marjanu riječ, Društvo Marjan već godinama traži odgovornost vladajućih. No njihove kaznene prijave protiv nezakonitog gospodarenja šumom su odbačene.

- One su odbačene ponajviše zaslugom Državne šumarske inspekcije Ministarstva poljoprivrede koja je utvrđene nezakonitosti svela na tri mjeseca ili godinu dana, premda te nezakonitosti traju već desetljećima. U vrijeme razmatranja prijave nije bilo vidljive štete kao sad kad se trećina šume osušila, pa je tada Općinsko državno odvjetništvo navelo da nije utvrđena šteta. S odmakom od dvije godine počinjena šteta se može brojati u stotinama milijuna kuna, ako se uzme u obzir da je vrijednost jednog stabla alepskog bora oko 15 tisuća kuna, a da je stradalo oko 20 tisuća stabala - kaže Srđan Marinić.

Leburić tvrdi kako istraživanja o volonterstvu i aktivizmu pokazuju da je postotak onih koji sudjeluju u civilnom društvu mali, premda se posljednjih godina povećava. Diana Magdić pak smatra kako je organiziranje građana sazrelo, što se vidi i po tome da se takve akcije više ‘ne pokušavaju skrivati iza ‘građanskog aktivizma’ poput grupe koja je organizirala prosvjed povodom splitskog požara pa tvrdila da im zahtjevi nisu politički, već se, kao primjerice Udruga Get, kandidiraju na izborima.’ S druge strane, kaže, razni aktivisti uveli su i neke nove, pristupačnije i snažnije taktike kojima dopiru do najšire javnosti, kao što su provokacija i ruganje nesposobnoj vlasti ili nesposobnim koncesionarima javnih usluga, kombinirano s ozbiljnijom pravnom borbom, što je po njenom mišljenju ‘dobitna kombinacija’.

- Vrijeme je da prihvatimo da se ne borimo ni u racionalnoj sferi, ni s racionalnim postupcima, ni s racionalnim dužnosnicima pa je pozivanje na zdrav razum obično put u neuspjeh - zaključuje Magdić.

I u pravu je. Na primjeru Marjana, gdje se, kako kaže Marinić, vodi ‘specijalni rat’ između onih koji brane javni interes s jedne strane te Javne ustanove, bespravnih graditelja i nevidljivih igrača koji crtaju karte unutar obuhvata Park šume Marjan na način koji pogoduje pojedincima s druge strane.

Prosvjed iz 2011. godine doveo je do dodatne zaštite Marjana kao kulturnog dobra. No osim potkornjaka, koji je sada gorući problem, postoje i druga važna pitanja.

- Nažalost, do današnjeg dana najveća opstrukcija je u obilježavanju točnih granica Park šume Marjan koje su jako dobro poznate i vidljive u dokumentima, ali ne i na terenu. Bitka se vodi za doslovno svaki kvadratni metar, i to s institucijama koje bi trebale štititi Marjan i s pojedincima koji ga žele privatizirati - zaključuje Marinić.

1/3