>

novosti logo

Društvo Društvo

Splitsko stanje kuršuma

Nakon trostrukog ubojstva u centru Splita, sociolozi i stručnjakinje iz socijalnih udruga govore za Novosti o raspadu sustava koji je doveo do zločina, objašnjavajući i reakciju onih koji su stali na stranu ubojice Filipa Zavadlava. Gradonačelnik Andro Krstulović Opara, koji je slavio ratnog zločinca Slobodana Praljka, za to vrijeme obećava veći broj nadzornih kamera

Na Lovrincu, na Lovrincu

Cili Split je na Lovrincu

Kriminalci, mafijaši, lupeži i drogeraši

Na Lovrincu tu je disko

Svi smo mrtvi, umrli smo

Psihopati, pedofili

Na Lovrincu Split je cili

Lucidnije negoli sve analize koje smo ovih dana imali priliku pročitati o Splitu, sedam stihova iz poznate pjesme splitskog benda Dječaci ocrtava zapuštenost i rasap jednog dijela društvene stvarnosti ovog grada. Raspadnute obitelji, mladići ogrezli u kocki, dugovanja dilerima, nasilni očevi i majke, prijetnje, šake i oružje kao dio svakodnevice – dio su društva što živi pored nas, ali osim njih samih poznati su tek potkapacitiranim i nedjelotvornim institucijama pravosudnog i socijalnog sustava. Taj dio društva fizički obitava u svim dijelovima Splita, pa tako i centru, gdje je ove subote 25-godišnjak upucao tri osobe. Marina Ožića Paića zvanog Pajser (24), Marina Bobana (25) i Juricu Torlaka (38) splitska ulica je poznavala kao dilere. Hrvatske pravosudne vlasti i policija službeno su tek Ožića Paića povezale s drogom. Kod njega je prije nekoliko mjeseci pronađeno oko 200 grama heroina. Sućut mu je iskazala Torcida poručivši: ‘Ni krivog ni dužnog ubili te brate, prokleti oni koji ti mrtvo ime blate.’ Prvi stihovi aludiraju na neslužbene informacije prema kojima Pajser nije bio meta ubojice, već je slučajno nastradao umjesto još jednog dilera poznatog policiji – Jerka Malvasije. ‘U Splitu rođena beba otprije poznata policiji’, jedan je od gorkih komentara na neefikasnost policije, koji ovih dana kruži društvenim mrežama.

Masa se u ovakvim društvenim situacijama izjašnjava kao solidarna zbog niza vlastitih frustracija, nemoći i osobne kritičnosti prema svemu lošem što se oko njih događa. A događa se puno loših stvari, puno je nepravde oko nas – kaže Anči Leburić

Za razliku od Torcide, prilikom obraćanja javnosti na ovu temu splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara nije izrazio sućut obiteljima preminulih. Zbog miljea iz kojeg dolaze, valjda, po njemu to nisu ni zaslužili. Izjavio je i da uzimanje pravde u svoje ruke nije prihvatljivo i da se ne može ‘složiti s tim da ubojici treba dati potporu’, kakva se pojavila kod dijela građana. To je isti onaj gradonačelnik, podsjetimo, koji je 2017. godine spustio zastavu na pola koplja kada se u Haagu ubio netom osuđeni ratni zločinac Slobodan Praljak, kojeg je slavio kao junaka.

No premda ni gradonačelnik, a ni javnost, osim Torcide u slučaju Pajser, nisu iskazali sućut prema ubijenima, ono što je začudilo mnoge jest podrška mladom ubojici Filipu Zavadlavu. Odmah nakon ubojstva na Facebooku je osnovana grupa ‘Pravda za Filipa’ kojoj se u jednom trenutku priključilo oko 18 tisuća ljudi. Grupa je ugašena, ali navodno se sprema prosvjed. Čak su angažirali i poznatog odvjetnika Branka Šerića da zastupa Zavadlava, no još uvijek nije jasno tko ga i kako financira.

Ubojica je odrastao u obitelji koja je bila pod nadzorom Centra za socijalnu skrb od 1997. godine. Majka mu je bila ovisnica, kao i dvojica braće. U obitelji je bilo evidentirano više od deset slučajeva obiteljskog nasilja, a jedan lokalni policajac za Slobodnu Dalmaciju je ispričao kako su on i mlađi brat jednom doslovno utrčali u policijsku postaju tražeći zaštitu od majke koja ih je tukla. Ubojstvo je navodno počinio zato što je zbog bratovih dugova, nastalih zbog ovisnosti, bio maltretiran. I sam Zavadlav otprije je bio poznat policiji. Krao je s majkom po crkvama, jednom je istukao brata. Ipak, završio je Višu pomorsku školu i radio je kao pomorac.

Velik dio javnosti zgrozio se nad činjenicom da su brojni ljudi stali na stranu ubojice, izražavajući pritom podršku u rasponu od veličanja Zavadlava do iskazivanja empatije i suosjećanja te prozivanja nefunkcionalnih institucija. Na pitanje kako objasniti podršku dijela javnosti mladom ubojici, sociolog Sven Marcelić sa Sveučilišta u Zadru za Novosti je podsjetio kako je povjerenje u hrvatsko pravosuđe iznimno nisko, a kao jedan od dokaza naveo je da istraživanja Eurobarometra, koja se za Hrvatsku provode od 2005. godine, nikad nisu navela više od četvrtine ispitanika koji bi rekli da vjeruju pravosuđu.

- Postoje jasni i objektivni pokazatelji da je situacija u tom segmentu loša i da građani reflektiraju nezadovoljstvo. U takvoj situaciji jasno je da će se ono preliti i na društvene mreže, koje i inače služe kao alternativni kanal iskazivanja stavova o društvenim problemima. U takvom kontekstu, osobito ako se uzme da su ubijeni bili, kako već glasi ona notorna sintagma, ‘otprije poznati policiji’, jasno je da se radi prije svega o iskazu jasnog nezadovoljstva stanjem pravde u državi - tvrdi Marcelić.

Anči Leburić, sociologinja sa Sveučilišta u Splitu, rekla je za Novosti kako su reakcije građana u novim medijima bile očekivano dramatične.

- Potpisnici su u masovnom broju skloni podržati one za koje je rečeno da su bili zlostavljani, da dugo godina pate i da nisu imali izlaza nego pribjeći nasilju. Tako se zapravo konstruira društvena situacija u kojoj žrtva i zločinac zamijene svoje uloge. Društvenost tih uloga češće se formira u nekakvim opravdavajućim okvirima, unutar kojih su zapravo krivi ‘oni neki drugi’, apstraktni ili iracionalni odnosi ili pojave, kao dilerstvo, organizirani kriminal, snaga podzemlja - govori Leburić i dodaje kako ne misli da se masa tu identificira s počiniteljem masakra.

Mnogo mladih ima psihičke probleme, no ne dobivaju adekvatnu podršku ni terapiju. Nedostaje socijalnih radnika, psihologa, psihijatara. Subotnji primjer eskalacija je tog stanja. Sustav se raspada na svim razinama – govori Josipa Kokorić Tomašević

- To bi već bila drastično negativna ocjena društvenoga ponašanja, ali za povjerovati je da se masa u ovakvim društvenim situacijama izjašnjava kao solidarna zbog niza vlastitih frustracija, nemoći i osobne kritičnosti prema svemu lošem što se oko njih događa. A događa se puno loših stvari, puno je nepravde oko nas i previše je dugotrajnih situacija u kojima puno ljudi pati i iz kojih se realno ne mogu sagledavati povoljna rješenja - kaže Leburić.

A kada se u cijelu priču uključe i populisti poput saborskog zastupnika Ivana Pernara, koji je u online anketi pitao ljude koji osuđuju Zvadarov čin što bi napravili da im smrću prijete nasilni dileri, atmosfera počinje nalikovati onoj na Filipinima, gdje velik dio društva odobrava akcije policije u kojima se ubijaju dileri i narkomani. Dio odgovornosti leži svakako i u medijima. Oni radije prenose Pernara i slične populiste koji od cijele situacije žele profitirati, umjesto da pokušaju analizirati što se krije iza cijele priče.

Kao što se ni mediji ne trude previše ući u dubinu reakcija ljudi, tako ni splitskog gradonačelnika ne zanimaju uzroci problema. Kao rješenje za eskalaciju nasilja, Krstulović Opara je naveo činjenicu da je njegova administracija potrošila dva i pol milijuna kuna za nove nadzorne kamere koje će biti postavljene u središtu grada te operativno-nadzorni centar koji će se tek oformiti. Gradonačelnikovo rješavanje problema tako da se ‘problematični dijelovi društva’ izdvoje iz centra nije ništa originalno, takvi mehanizmi postoje svuda u svijetu.

Izbjeći lošu sliku grada koji živi od turizma njegov je prioritet. I dok se uži dio grada kako-tako očistio od sitnog kriminala da bi ustupio mjesto turističkim sadržajima, susjedni Varoš i Matejuška, gdje se dogodio tragični događaj, baš kao i okolni kvartovi, među kojima i Skalice, odakle dolazi ubojica, još uvijek nisu temeljito počišćeni pred turizmom. Tamo se još uvijek ‘smuca ološ’ iz raspadnutih obitelji nesređenih odnosa, mladići puni bijesa, nezadovoljstva, koji žive po vlastitim kodovima ponašanja, odrasli u državi poremećenih vrijednosnih sustava, gdje se veličaju ratni zločini.

- Sama ideja da se sigurnost može osigurati mjerama nadzora i represije bez rada na prevenciji i interveniranju u srž problema je promašena, tako da se radi prije svega o političkom PR naporu, ali ne i adresiranju izvora koji uzrokuju ovakve situacije. To je posebno vidljivo u slučaju Splita, u kojemu u posljednje vrijeme imamo više slučajeva nasilja povezanog s drogom - rekao je Marcelić.

No hoće li to uistinu riješiti problem droge, koja je u središtu ovih nemilih događaja, te koliko je zapravo ima u Splitu, teško je reći.

- Droge ima na lopate - slikovito nam je rekla Josipa Kokorić Tomašević iz Lige za prevenciju ovisnosti.

- Kad je riječ o statistikama, nemamo priljev novih ovisnika. No nove sintetičke droge su u porastu, a njihovi korisnici se ne evidentiraju. U našem radu vidimo da je droga dostupna, da je ima, baš kao i alkohola i kocke - ispričala je Kokorić Tomašević.

I Nevenka Mardešić, direktorica udruge Help, koja radi s ovisnicama, kaže da posljednje dvije godine raste broj ljudi koji dolaze u njihove prostorije na testiranje ili po novi pribor. Tvrdi da je u današnjem Splitu jedan od glavnih problema dostupnost droge.

- U zadnje vrijeme vrlo česta droga je kokain. A i heroin se ponovno vraća na scenu - kazala je Mardešić.

Grad Split već je prije ugasio Odjel za prevenciju ovisnosti, a prošle godine je i na državnoj razini ukinut Ured za droge. No Krstulovića Oparu to ne dira previše.

‘Posebno je važno izbjeći stigmatiziranje grada Splita kao grada-slučaja što se u nekoliko navrata zadnjih godina ponavljalo kao neka teza koja je dolazila sa strane. Jer ovaj grad živi od sigurnosti i sigurno nije u interesu građana stvarati psihozu prema kojoj u našem gradu nije sigurno živjeti’, rekao je Opara.

Osjećaj sigurnosti individualna je kategorija koju je teško objasniti statistikama. One variraju i lako ih je koristiti izvan konteksta, za vlastite teze. S jedne strane, primjerice, u prošloj godini u PU splitsko-dalmatinskoj, koja pokriva teritorij s 449 tisuća stanovnika, bila su prijavljena ukupno dva kaznena djela ubojstva, a u Zagrebačkoj, gdje ima više od milijun stanovnika, bilo ih je šest. No kad je riječ o pokušajima ubojstva, njih je bilo 20 u obje uprave. Kad je pak riječ o kaznenim djelima zlouporabe droge, njih je u 2018. godini bilo 188 u PU splitsko-dalmatinskoj, a u PU zagrebačkoj tek 194. Kad je riječ o rasprostranjenosti kaznenih djela na štetu djece i obitelji, njih je u 2018. godini u PU splitsko-dalmatinskoj bilo 425, a u PU zagrebačkoj 869.

I premda ove statistike nužno ne izdvajaju Split kao posebno nasilan ili opasan grad u odnosu na primjerice Zagreb, s druge strane svjedočimo nizu nasilnih akcija proteklih godina. Paljenje automobila, kontejnera, pucanje iz oružja usred bijela dana u četvrti Spinut, pokraj škole, u studenome prošle godine, u kojem su također sudjelovali ljudi iz narkomiljea, ubojstvo dilera Ante Prnjaka prošle godine na splitskom Trgovačko-transportnom terminalu, prijetnja pištoljem na splitskim Brdima supruzi dilera Damira Rašidagića, kao i toleriranje nasilja i pozivanja na nasilje splitske Torcide, tek su najvidljiviji primjeri manifestacije naučenih obrazaca ponašanja zapuštenih dijelova društva za koje nikoga nije briga. Nasilje se nerijetko prelijeva s unutrašnjih obračuna na ostale pa se tako napadaju stranci druge boje kože, srpski sezonski radnici u Supetru ili vaterpolisti iz Beograda.

- Sigurnosne kamere ne rješavaju problem, već šalju poruku da problem ne razumijemo ili nam nije stalo - govori Mirjana Kučer iz udruge Domine, koja se bavi problemima nasilja u obitelji.

- Ovdje se radi o uništenim mladim životima djece, uglavnom rođene u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj, koji su odrasli u nasilnim i disfunkcionalnim obiteljima. Mladić koji je osumnjičen za ubojstvo, a vjerojatno i žrtve, zbog nebrige, birokratiziranosti i nedjelotvornosti sustava koji nema odgovor na nasilje, zapravo nisu nikad ni imali šansu. Obitelj osumnjičenog je pod nadzorom Centra za socijalnu skrb od njegove druge godine života, praktički njegov čitav život, a realno čitav život njegovo dvoje mlađe braće koji su navodno ovisnici o drogi. Oni su svi žrtve nasilja u obitelji. Nasilje kao odgovor na problem je jedini način rješavanja koji su tijekom odrastanja usvojili, a sustav, počevši od vlasti, lokalne i državne, preko škole, centara, policije, pravosuđa, pa do medicinske odnosno psiho-socijalne podrške, nije ih zaštitio - podsjeća Kučer.

Kokorić Tomašević također smatra da je mentalno zdravlje cijele nacije jako loše, a problem vidi u potkapacitiranosti sustava.

- Mnogo mladih ima psihičke probleme, no ne dobivaju adekvatnu podršku ni terapiju. Nedostaje socijalnih radnika, psihologa, psihijatara. Primjer subotnjih ubojstava eskalacija je tog stanja. Sustav se raspada na svim razinama - zaključuje ona.

1/1