>

novosti logo

Društvo Društvo

Srb je naš

Program Antifa-kampa u Srbu pokušava parirati zloduhu vremena, ne samo borbom za sjećanje na Drugi svjetski rat, nego i razumijevanjem situacije migranata gonjenih sadašnjim ratovima, kaže Aneta Vladimirov. Snažno djeluju iskustva poput razgovora s Dušankom Dubajić koja završava porukom: ‘Djeco, borite se za ono što pripada čitavom ljudskom rodu’

‘Srpski narode u Lici! Zločini Pavelićevih ustaša prešli su sve granice. Svi mi pravoslavni Srbi osuđeni smo na smrt i potpuno uništenje bez razlike pola i godina. Sve provalije i špilje po našim klisurama već su napunjene lješevima naše nevine braće i sestara. (…) Mi smo pripremili oružje da se borimo na život i smrt i naš je jedini poklik: pobijediti ili svi izginuti. (…) Mi moramo pokazati cijelom svijetu da smo dostojni slobode za koju se borimo (…) Zato, braćo Srbi, mi ne smijemo ni u čemu da budemo slični ustašama. Mi ne smijemo dozvoliti da se i među nama pojave ljudi koji će iz osvete ubijati nevine žrtve (…) Hrvatski narode u Lici! (…) Znamo da hrvatski narod nije zločinački (…) Došao je čas da hrvatski narod prečisti sam svoje redove i da s ostalim narodima stupi u borbu za stvaranje novog svijeta i novog, pravednijeg života. (…) Ustaše su napravile strahovitu ranu na narodnom tijelu srpskog naroda. Hrvatski narode, očisti svoje tijelo od trulog ustaškog pokreta (…) Srpski narode, primi bratsku ruku koju ti pružaju pravi i pošteni sinovi hrvatskoga naroda. Ne izjednačujmo cijeli hrvatski narod sa ustašama’.

Ovaj poziv na borbu protiv okupatora i ustaša Privremenog glavnog štaba gerilskih odreda za Liku, objavljen u kolovozu 1941., dio je izložbe na zidu sale Društvenog doma u Srbu. Teško da ima prikladnijih rečenica i boljeg mjesta za Antifa-kamp, koji drugu godinu zaredom organiziraju Srpsko narodno vijeće (SNV) i Mreža antifašistkinja Zagreba (MAZ). Od 22. do 27. srpnja u Srbu se okupilo dvadesetak mladih. Smisao kampa je, priča potpredsjednica SNV-a Aneta Vladimirov, čuvati sjećanje, osnažiti građane Srba i mlade iz cijele regije te stvoriti prostor gdje se mogu međusobno družiti.

- U medijima, ali i u psihologiji učesnika komemoracije u Srbu velik prostor zauzela je opskurna Autohtona stranka prava. U očima ljudi iz Srba i sudionika okupljanja vidjela se neka vrst ponovljenog poraza i tuge. Željeli smo da naš zajednički imenitelj ne bude strah od manipulativnih likova s ekstremne desnice, nego aktivno sjećanje na Narodnooslobodilačku borbu. Tako se rodila ideja kampa - kaže Vladimirov.

U kampu se, dodaje, o ustanku 27. srpnja razmišlja ne samo iz perspektive Donje Suvaje, Osredaka ili Bubnja, obližnjih sela u kojima su ustaše pobili stotine Srba, nego i iz perspektive mjesta u kojima su ustanici u odmazdi masovno poubijali hrvatske i muslimanske civile, poput Kulen Vakufa. O četničkom je pokretu prethodne 2018. izlagao povjesničar Milan Radanović koji je, kao i kolega mu Goran Hutinec, i sada bio tu, govoreći o revizionizmu u Hrvatskoj. Predavali su i Dario Čepo sa zagrebačkog Pravnog fakulteta te Marijana Stojčić iz beogradskog Centra za primenjenu istoriju. Program, ističe Vladimirov, pokušava parirati zloduhu vremena, ne samo borbom za sjećanje na Drugi svjetski rat, nego i razumijevanjem situacije migranata iz afričkih i azijskih zemalja, gonjenih sadašnjim ratovima.

Ove su godine prisutni brojni aktivisti udruge Marx21 iz Beograda, ali ima sudionika i iz ostatka Srbije te raznih krajeva Hrvatske. Vladimirov se nada da će doći do povećanja broja sudionika, ali i povezivanja s mladima rođenima u Srbiji čiji su roditelji izbjegli odavde. Oni su, kaže, često u riziku od ekstremno desnih ideja. Povratak u Srb za njih može biti dragocjen jer mogu sresti mlade Hrvate ili Bošnjake. Snažno djeluju iskustva poput razgovora s Dušankom Dubajić, koja sjećanja na Drugi svjetski rat završava porukom: ‘Djeco, borite se za ono što pripada čitavom ljudskom rodu.’

- Srb nije Sutjeska, koja je popularna i u redovima onih koje NOB zanima tek površno. Političko pitanje u Hrvatskoj ne lomi se, nažalost, na Zagreb Prideu ni u Uljaniku, nego na mjestu otpora ustaštvu. Nama je ta mikrolokacija na kojoj se prebija povijest nasilja 20. stoljeća u Hrvatskoj izuzetno važna, a važni su nam i osjećaji tih ljudi. Zajedno gledamo filmove, recimo ‘Dnevnik Diane Budisavljević’ redateljice Dane Budisavljević. Ideja je povezivanje slabih i korist za lokalnu zajednicu. Tu je i feministička radionica za djevojčice i dječake iz Srba i okolnih sela. Sve vrijeme amaterski zbor Naša pjesma iz Beograda okuplja ljude iz kampa i mještane svih dobi. Zajedno pjevamo revolucionarne pjesme. Emocionalni efekt je ogroman - zaključuje Vladimirov.

Njene riječi potvrđuje Boja Rađenović, koja je s još dvadesetak mještana došla na večernje pjevanje. Mogu se čuti ‘Bilećanka’, ‘Crveni makovi’, španjolske, njemačke i bjeloruske pjesme.

- Program je super, šteta što ovako nečeg nema češće. Uz ove pjesme smo odrasli i pjevali ih u školi. Lani sam s njima pjevala i na spomeniku. U Srbu je najgore za mlade. Oni odlaze, stariji umiru… Vidite koliko je ljudi večeras bilo tu – ništa - kaže Rađenović.

‘Zahvaljujući Domovinskom ratu’, Mileva Miljuš živi u Njemačkoj.

- Živi se, ali nema naroda, nema liječnika, ima jedna trgovina. Nema posla. Da imam od čega živjeti, i ja bih se vratila! Srb je zapostavljen, a kraj je prelijep, mogao bi turizam funkcionirati. Sada su kafići puni, ali to su ljudi koji su došli na godišnji odmor. Uskoro neće biti ni mačke na cesti. U Srbu se baš ništa ne događa. Zato bi trebalo da se ovaj program dešava češće. Ove pjesme nemaju veze s posljednjim ratom, međunarodne su - ističe Miljuš.

Srb propada, ističu naše sugovornice. Nekada je radilo nekoliko tvornica – drvna, tekstilna, kemijska i metalna industrija – no danas nijedna. Nekada su postojale i srednja škola i ambulanta. Nedavno je i osnovnoj školi zaprijetilo zatvaranje zbog nedostatka djece. Danas u prva četiri razreda te škole ima možda petnaestak djece.

- Moja mater je bila predsjednica omladine. Prije tri godine umrla je u devedesetoj. Otada je omladine u Srbu nestalo - kroz gorki smijeh govori jedan mještanin.

Pa ipak, mladih u Srbu ima barem tijekom trajanja kampa. Prilikom posjete Bubnju, odnosno spomeniku na mjestu gdje su ustaše ubili dvanaest djevojaka, Dragan Rodić iz Udruge antifašista Gračac istaknuo je da domaćima mnogo znači njihov dolazak jer osjećaju podršku u borbi protiv zaborava. Jedan od tih mladih je i student Uroš Janjić iz Negotina. Njega su 20. lipnja u Nišu nožem dvaput proboli desničarski navijači nogometnog kluba Radnički. Razlog – majica s natpisom ‘Antifašistička akcija’.

- U Španiji sam kupio majicu s natpisom na katalonskom. Petorica su nas presrela u mračnom parku na keju. Tražili su da skinem majicu. Odbio sam. Krenuo je haos, guranje… Nisam točno ni shvatio da sam uboden. U policiji se sve tretira kao tuča i nanošenje ozleda. Izostala je reakcija gradonačelnika. Čak neki po društvenim mrežama opravdavaju napad. Majica, kao, ima predznak stranih plaćenika, koji su opasni za državu Srbiju, pa je napad u redu. To je poražavajuće. Za kamp sam doznao preko Facebooka. Mnogo mi je prijatno ovde - kaže Janjić koji je, srećom, prošao bez težih povreda.

U kampu je i Jovana Vlaisavljević iz Donjeg Lapca, inače članica MAZ-a. Značaj kampa vidi u spajanju mladih ljudi i organizacija iz zemalja regije.

- Odlično je što se kamp održava u Srbu. Važno je da mještani vide da je i ljudima izvana stalo do antifašističkih vrijednosti. Ovako se i educiraju mladi koji možda u školama ne dobivaju takvo obrazovanje. Ja ne bih bila u doticaju s tim povijesnim sjećanjem da nemam privilegiju da sam iz Like pa su mi stariji pričali o tim događajima - kaže Vlaisavljević.

Povijesno sjećanje njeguju i mještani, poput 88-godišnjeg Jovana Mileusnića.

Odlično je što se kamp održava u Srbu. Važno je da mještani vide da je i ljudima izvana stalo do antifašističkih vrijednosti – kaže Jovana Vlaisavljević

- Kada je rat počeo, imao sam devet godina. Mog oca, člana organizacionog odbora za podizanje ustanka, odveli su na jamu da ga ubiju zajedno s ostalima. Uspio je pobjeći, bio je prvi koji je došao da kaže šta se događa ljudima koje ustaše kupe, jer su tvrdili da ih vode na prisilni rad u Njemačku - priča Mileusnić, kasnije uspješni privrednik, a od 1983. do 1985. i predsjednik FK Partizana.

Načelnik Donjeg Lapca Ilija Obradović ispričao je kako je njegov pradjed sreo ustaše dok su prali krvave bajunete nakon pokolja u Osredcima. A Rodić je kod spomenika u Bubnju pričao o zaslugama Nikole Vidakovića, lokalnog Hrvata, člana Komunističke partije koji je uporno obilazio hrvatske kuće, moleći ljude da se ne priključuju ustašama. Masakre je potom započela četa ustaša iz Gospića. Svjetliju stranu srpsko-hrvatske povijesti ispisala je i Deseta udarna dalmatinska brigada. Velik broj njenih boraca – ‘sijača bratstva’, kako piše na spomen-ploči na lokalnom groblju – položio je živote oslobađajući Srb. Među stotinjak kenotafa s imenima i mjestom rođenja poginulih partizana najčešće se spominju Sinj i Omiš.

Na važnost internacionalizma upozorila je Martina Renner, potpredsjednica njemačke stranke Ljevica (Die Linke), koja je u toj funkciji sudjelovala na obilježavanju Dana ustanka 27. srpnja, a posjetila je i kamp.

- Vidimo uspon radikalne desnice u čitavoj Europi, ne samo u parlamentima, nego je na djelu i nasilna borba protiv demokracije, manjina i onih koji misle drugačije. Radikalna desnica u Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj, Hrvatskoj i drugdje predstavlja isti pokret sa zajedničkim ciljem – oživljavanje fašističkog društvenog modela. U tom sukobu pobijedit ćemo samo ako ponovno oživimo antifašizam. Tu borbu ne možemo voditi na nacionalnoj razini - rekla je za Novosti ova njemačka političarka, inače članica Bundestaga.

Podsjeća da su uspješnu borbu protiv historijskog fašizma vodili ljudi različitog etničkog, religijskog, klasnog i društvenog porijekla te da je to model suprotstavljen fašističkom i zato je toliko važno ne zaboraviti tu historijsku borbu. Upitali smo je zatvara li možda EU oči pred revizionizmom u Hrvatskoj zato što ona uspješno ispunjava dodijeljenu joj ulogu vojne krajine, kordona koji priječi dolazak migranata u Uniju, pri čemu policija, prema svjedočenjima mnogih, ne preže od brutalnog nasilja.

- Svjedočili smo izboru predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen koja je potporu dobila i od radikalnih desničara iz Poljske. Kada je riječ o ‘obrani’ od izbjeglica, dijelom se saveznici traže i u protofašističkim pokretima, pa se surađuje sa Salvinijem u Italiji, s prethodnom vladom u Austriji u kojoj je sudjelovala i radikalna desnica ili s Orbánom u Mađarskoj. Hrvatska je, nažalost, jedan primjer među mnogima - ističe Renner.

Stotinjak metara od spomenika tragediji iz 1941. u Bubnju tragovi su aktualne tragedije. Pored oznake o državnoj granici s Bosnom i Hercegovinom, na tlu su porazbacani uništeni mobiteli i spaljena oprema migranata. Borba za pravedniji svijet, na koju su gerilski odredi Like 1941. pozvali lokalne Hrvate i Srbe, neće biti laka. Za nadati se da će toj borbi doprinijeti i mladi iz Antifa-kampa.

1/5