Opozicija okupljena u Savezu za Srbiju dulje od godinu dana brbljala je o bojkotu izbora koji će se po redovnom voznom redu održati ovoga proljeća, a od prošloga vikenda u proširenom je sastavu krenula u kampanju uvjeravanja birača da koncem travnja ne izlaze na birališta, iako će se na njima birati ne samo poslanici za Narodnu skupštinu Srbije nego i članovi svih općinskih, gradskih i vojvođanske pokrajinske skupštine.
SzS i Pokret slobodnih građana, koji im se priključio u bojkotiranju izbora, uvjereni su da je već prijetnja da će bojkotirati izbore uzdrmala vladajuću Vučićevu Srpsku naprednu stranku i natjerala je da uz posredovanje eurozastupnika pregovora s opozicijom o poboljšanju izbornih uvjeta. Činjenica je, međutim, da su Vučićevi naprednjaci pristali na pregovore s opozicijom tek nakon što su ih počeli zagovarati briselski predstavnici koji su neposredno angažirani u srpskim pristupnim pregovorima s Europskom unijom. SNS je ponajprije zbog europskih posrednika u tim pregovorima prihvatio i skoro sve konkretne zahtjeve opozicije, osim što nije pristao na smjenu čelnih ljudi Radiotelevizije Srbije jer ih je na tim funkcijama uglavnom naslijedio od sadašnje opozicije. S druge strane, SzS je odmah nakon što su pregovori započeli od njih odustao, a pojedine njegove članice ubrzo su počele donositi odluke o bojkotu izbora, iako im je iz Brisela poručeno da njime ništa neće postići.
Na početku kampanje ‘U bojkot za Srbiju’ u prošlu subotu u dvorani bivšeg Doma sindikata, lideri SzS-a i PGS-a tek usput su spominjali da bojkotom izbora žele ishoditi slobodne i poštene izbore i razvoj višestranačke parlamentarne demokracije, a gromoglasno su najavljivali da bojkotiranjem izbora kreću u obračun s Vučićevim režimom koji će okončati njegovim slanjem na ‘đubrište istorije’. Usto su sve one koji neće bojkotirati izbore proglasili vučićevcima jer ‘ko izađe na izbore, taj je Vučićev sto odsto i on više nije opozicija’. Poruke koje su lideri SzS-a i PSG-a poslali na početku kampanje za bojkot izbora dodatno svjedoče da je i dosadašnja njihova galama o lošim medijskim i drugim izbornim uvjetima bila tek krinka za traženje alibija za obračun s vladajućom koalicijom mimo redovnih izbora i pod pritiskom masovnih uličnih prosvjeda te uz međunarodnu podršku. SzS je i nastao na valu masovnih beogradskih prosvjeda koje su koncem pretprošle godine inicirale pojedine udruge i nezadovoljni građani, koji su se ubrzo organizirali kao pokret ‘1 od 5 miliona’. Taj je pokret i lansirao ideju o bojkotu izbora. U međuvremenu je SzS javno prigrlio ideju bojkota, ali je ispod žita preuzeo i upravljanje prosvjedima koji su se protegli sve do sada. No prošloga tjedna pokret ‘1 od 5 miliona’ povukao se iz organizacije prosvjeda, a sadašnje njegovo vodstvo odustalo je i od bojkota izbora i najavilo da će na njima sudjelovati sa svojom izbornom listom.
Vratolomni luping vodstvo pokreta u prvo je vrijeme obrazlagalo sumnjom da će i dio stranaka koje zagovaraju bojkot na izbore izaći maskiran pod različitim izbornim listama, a potom nisu krili da ih je najviše razjarilo to što ih je SzS na početku kampanje za bojkot izbora izbacio iz organizacije beogradskog i drugih prosvjeda koje su do sada predvodili. Analitičari procjenjuju da ‘1 od 5 miliona’ ima male šanse da na izborima pređe izborni prag, a time i da odvrati znatniji broj birača od bojkota. Njihovo iskakanje iz bloka zagovornika bojkota ipak je znak da će bojkot-opozicija unutar svojih redova imati pune ruke posla da spriječi slične udare i parcijalna odustajanja od bojkota, pogotovo na lokalnim izborima. Članice SzS-a koje imaju razvijeniju stranačku strukturu diljem Srbije, prije svih Demokratska stranka, zbog bojkota parlamentarnih, vojvođanskih i lokalnih izbora imaju veliki problem u sredinama u kojima imaju mogućnost da zadrže ili osvoje vlast, pa i da budu snažna opozicija, jer je njihovim članovima mrska ideja da zbog bojkota samo tako prepuste vlast naprednjacima i njihovim koalicijskim partnerima te da se odreknu utjecaja na upravljanje lokalnim i regionalnim sredinama u kojima žive i rade zato što su njihovi stranački lideri poželjeli mimo izbora Vučiću ‘videti leđa’ i poslati ga na ‘đubrište istorije’.
I prije raspisivanja izbora pojedine opozicijske stranke koje namjeravaju na njima sudjelovati počele su osnivate koalicije sa srodnim strankama i nevladinim organizacijama. LSV Nenada Čanka osnovao je Vojvođanski front, a LDP Čedomira Jovanovića pokret ‘Zvono a ne stranke’. Sve glasnije se najavljuje i osnivanje veće proeuropske koalicije koja bi izašla na parlamentarne izbore i popunila rupu koja će u ponudi opozicije nastati zbog bojkota izbora. Bez obzira na to kako će spomenute i druge opozicijske inicijative proći na izborima, njihovo osnivanje i najava sudjelovanja na izborima nesumnjivo će potaknuti osnivanje brojnih sličnih koalicijskih izbornih lista na lokalnim izborima, a time i motivirati barem dio opozicijskih birača da odustanu od bojkota i glasaju za svoje lokalne opozicijske kandidate.
Kampanja za bojkot izbora, u čijem je središtu ‘mi ili oni’, istovremeno će sasvim sigurno dodatno motivirati birače Vučićevog SNS-a i Dačićevog SPS-a, ali i njihovih koalicijskih partnera koji su na prošlim izborima uglavnom bili na SNS-ovim listama, a sada se najavljuje da će morati sami u različitim koalicijskim savezima izaći na izbore, što će razigrati izbornu ponudu biračima i motivirati ih da izađu na birališta. Dodatni poticaj za izlazak na izbore manjim političkim strankama sasvim će sigurno dati predloženo spuštanje izbornog praga s pet na tri posto. Prigovori koji zbog tog poteza iz međunarodnih krugova stižu na adresu Vučićevih naprednjaka pretvorili su se u rutinsko gunđanje jer je i njima postalo jasno da je on povučen kao odgovor na opozicijski bojkot kojemu je cilj postizborno rušenje vlasti pod pritiskom ulice i izazivanjem izvanrednog stanja u Srbiji. Uostalom, jedan od lidera SzS-a, Vuk Jeremić, o tome govori sve otvorenije. U saopćenju Narodne stranke na čijem je čelu, Jeremić poručuje da je ‘cilj bojkota ‘lažnih izbora’ da Vučićev autokratski režim što brže gurne u terminalnu fazu ogoljene diktature u kojoj u parlamentu nema opozicije, ne postoje institucije i u kojoj su stvari potpuno jasne’. Dnevnik ‘Danas’ prenosi i da je Jeremić, odgovarajući na pitanje o potezima koje će SzS poduzeti nakon izbora, rekao da su zbivanja u Crnoj Gori primjer kako se može ‘pružiti otpor nenarodnoj, nadobudnoj i bahatoj antidržavnoj grupi ljudi koja uzurpira vlast’. ‘U Crnoj Gori je u toku terminalna faza režima Mila Đukanovića. Da bismo do te faze stigli i u Srbiji i da ne bismo morali da na nju čekamo 30 godina, neophodno je bojkotovati predstojeće izbore’, poentirao je Jeremić.
Stoga ne čudi da se istovremeno u intervjuu ‘Danasu’ lider LSV-a Nenad Čanak zalaže za izlazak na izbore jer ‘usprkos svemu, alternativa izborima je građanski rat. I zato sam zagovornik izbora. Spreman i da platim cenu njihove nesavršenosti’. Čanak dalje objašnjava: ‘(…) Jer poenta bojkota nije delegitimizacija izbora, kao što je to učinjeno 1993. godine pa su izbori posle samo nekoliko meseci bili ponovljeni, nego služi stvaranju privida da je Vučić diktator bez ‘opozicije’ u parlamentu te da je osvajanje vlasti na ulici jedini put za njegovo svrgavanje. Samo što bi na ulici umesto ljudi koji brane izborne rezultate kao 5. oktobra 2000, sada bili ruski tenkovi i Putinovi obožavaoci po crnogorskom scenariju iz 2016. Bojkot je nova, ali znatno opasnija verzija ‘belih listića’. Sergej Trifunović je novi Beli Preletačević, a Vuk Jeremić novi Saša Janković. Pa vi bojkotujte. Ovome bih sada samo dodao da ono što je ostalo od bojkotaša i dalje računa na to da će dan posle izbora situacija na ulici izgledati kao danas u Crnoj Gori. S tom razlikom što Srbija nije članica NATO-a i što će litije biti za odbranu svetog Kosova.’
