U Splitu se u subotu slavi 75. godišnjica oslobođenja grada od fašističke okupacije. Tim povodom, uz standardno polaganje vijenaca, organizirana je i tribina pod nazivom ‘75. godišnjica oslobođenja - Dalmacija i antifašizam danas’, kao i prigodni koncert pod nazivom ‘Pjesme koje se više ne pjevaju’, na čijem repertoaru će se naći partizanske, savezničke i druge antifašističke pjesme.
Obilježavanje obljetnice oslobođenja, kada je partizanska vojska porazila okupatorske snage, posljednjih godina uglavnom se skromno obilježavala, kao da je se grad srami. Ostala je zapažena akcija nekadašnjeg partizanskog ilegalca Ante Jelaske koji je 2015. godine, na današnji dan, na splitskoj Pjaci na mjestu gdje stoje najvažnije godine u povijesti Splita, flomasterom nadopisao ‘26.10.1944. OSLOBOĐEN SPLIT OD FAŠIZMA’. Policija ga je legitimirala, a Jelaska im je, kako je kasnije ispričao medijima odgovorio: ‘Ja pišem po svojem spomeniku, našem spomeniku, vama to smeta, a čitav grad je godinama pun klempavih ušesa koje se grle s križem i to nikome ne smeta’.
Te 1944. godine današnji dan označio je važnu političku i vojnu pobjedu, Riva je bila prepuna ljudi koji su s oduševljenjem, unatoč kiši, došli pozdraviti pripadnike 8. dalmatinskog korpusa. Posebno izdanje Slobodne Dalmacije, donijelo je samo jedan naslov: ‘Oslobođen je Split, ponos hrvatske Dalmacije’.
‘Od 40 tisuća predratnih stanovnika Splita u partizane je otišlo njih 12,5 tisuća, od kojih je tisuću i pol poginulo na ratištima širom Jugoslavije. Već do travnja 1943. iz kotara Split u partizane je otišlo oko 8,2 tisuće ljudi (ostatak je otišao nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943.). Samo je iz škvera, od 800 predratnih radnika, u partizane otišlo njih više od 500, od kojih je poginulo više od polovine - 285. Od Splićana koji su ostali u gradu, većina ih je pomagala partizanski Narodnooslobodilački pokret.
U ljeto 1944. broj aktivista u Splitu doseže 15 tisuća, što znači da je svaki drugi tadašnji stanovnik Splita bio uključen u antifašistički pokret, bilo kao antifašistički ilegalac, bilo kao materijalni pomagač. U partizane su otišla i oba gradska nogometna kluba: ‘RNK Split‘ već 1941., a ‘Hajduk‘ 1944. godine. S druge strane, u okupatorskim formacijama sudjelovao je doista zanemariv broj građana Splita: prema podacima iz travnja 1944., u ustaše je otišlo 50 Splićana, u domobrane 50 i u četnike njih 45, zabilježio je Damir Pilić prilikom jedne od obljetnica (https://radiogornjigrad.wordpress.com/2018/10/26/uz-obljetnicu-oslobodena-splita-cijeli-grad-otisao-u-partizane/)
‘Politički je oslobođenje Splita značilo jednu od velikih pobjeda u završnoj ofenzivi NOVJ, sa snažnim političkim efektom, ne samo u Dalmaciji nego i u Jugoslaviji. Prije Splita konačno je oslobođeno samo nekoliko gradova Jugoslavije, kao što su Beograd, Niš i Novi Sad. Prema tome, Split je jedan od prvih većih gradova Jugoslavije koji su konačno oslobođeni, i to bez učešća ikakvih snaga sa strane. Split je oslobodilo sami NOV. Prisustvo jedne britanske baterije na Braču može se pri tome zanemariti.
Oslobođenje Splita imalo je svoje političko značenje s obzirom na ondašnju britansku politiku, naročito na Churhillovu preokupaciju balkanskim prostorom, i razne kombinacije o savezničkom iskrcavanju u Dalmaciji, pri čemu je Split trebao imati svoju posebnu ulogu.
Veliko je i vojno značenje Splita. Na prvom mjestu svojom pozicijom Split je snažno utjecao na ofenzivne napore 8. korpusa i Mornarice NOVJ, jer bez oslobođenja Splita nije se moglo zamisliti konačno oslobođenje ostalih krajeva Dalmacije i razvoj borbenih djelovanja prema Bosni i Lici. Zatim, Split je svojim ljudskim i materijalnim rezervama ojačao sposobnost 8. korpusa i Mornarice NOVJ za daljnju ofenzivu. Trebalo je, uostalom, što prije osloboditi Split i kao centar kopnenih i pomorskih komunikacija za ofenzivu prema unutrašnjosti i zapadnim krajevima Jugoslavije’, stoji u knjizi ‘Antifašistički Split: Ratna kronika 1941. – 1945’.
Važno je napomenuti i da je dan ranije oslobođen Sinj. Predstavnici Udruge antifašističkih boraca i antifašista Sinja Cetinske krajine, sinjskog SDP-a, te izaslanik gradonačelnice Grada Sinja Goran Ugrin obilježili su 75. obljetnicu oslobođenja Sinja od nacifašističke okupacije. Dana 25. listopada 1944. godine partizanske jedinice, koje su došle iz nekoliko pravaca, oslobodile su Sinj, a dan kasnije i Split. Kroz Drugi svjetski rat s područja bivše općine Sinj poginulo je oko 4000 građana, gotovo svaki deseti stanovnik, od čega oko 1700 boraca. U cetinskom kraju dogodilo se i jedno od najvećih stradanja civila, stravični pokolj oko 1500 stanovnika Potkamešja u proljeće 1944. godine.
