Novosti

Politika

Sretna nova bez krova

Na godišnjicu velikog potresa premijera Plenkovića u Petrinji su dočekali prosvjednici i zvižduci. "Državni sustav ne služi svrsi da olakša život. Jedan dio odgovornosti je na Stožeru, drugi na gradu, treći na županiji, četvrti je pod državom. Stvari su krivo posložene", kaže Marija Mažić iz inicijative Petrinjsko proljeće. Gotovo svi sugovornici Novosti nezadovoljni su i Vladinim Programom revitalizacije

Large plenkovi%c3%a5   robert ani%c3%a5 pixsell

Premijera su u Petrinji dočekali povicima "Hoćemo obnovu" (foto Robert Anić/PIXSELL)

Kontejneri po dvorištima oštećenih i uništenih kuća, niti jedna sagrađena kuća u državnoj režiji, samo njih nekoliko novosagrađenih i to zahvaljujući privatnim inicijativama donatora iz cijele Hrvatske i regije – to je kratki rezime jednogodišnje obnove Siska i Banije nakon razornog petrinjskog potresa. Obnova u državnoj režiji dotaknula je jedino oštećene dimnjake, i to ne sve. Mjesecima čekajući državne službe, vlasnici kuća uzimali su stvari u svoje ruke i pred grejnu sezonu obnavljali i sređivali svoje dimnjake.

Troma administracija, nejasni i neprimjenjivi propisi, pusta papirologija, preskupi elaborati, podivljale cijene građevinskog materijala, čine život Siska i Banije još težim i nepodnošljivim. U županijskoj, sisačkoj bolnici od ukupno šest zgrada samo su tri u funkciji, a ne zaboravimo spomenuti i strah u Mečenčanima i Borojevićima gdje je za godinu dana sanirano samo sedam vrtača od 149 evidentiranih. Kada se tome pridoda najnoviji Vladin Program društvene i gospodarske revitalizacije potpomognutih područja Sisačko-moslavačke županije pogođenih potresom, u kojem se favoriziraju Kutina, Novska, rubni, moslavački krajevi, skroz izvan područja direktno pogođenih potresom – banijski krajevi su zaobiđeni ili samo skromno spomenuti – jasno je da razloga za nezadovoljstvo građana Siska i Banije itekako ima.

Prije godinu dana, kada su Hrvatsku i regiju obišle potresne fotografije i snimci iz razorenog centra Petrinje, Majskih Poljana i drugih petrinjskih i glinskih sela, kao i podaci o osam izgubljenih života, ljudskom solidarnošću pokrenuta je akcija kojoj smo se svi divili. Rijeke volontera pomagale su širom Banije, kolone kamp-kućica i kontejnera putovale su u pravcu Siska. Mnogi su se čudili siromaštvu i bijedi Petrinje, Gline i okolnih sela. Razorni potres razotkrio je pravo lice tog kraja i svu bezvoljnost i nezainteresiranost dosadašnjih zvaničnih politika ne samo prema Baniji nego i prema drugim rubnim, krajiškim krajevima Hrvatske koji su prije 30 godina bili ratna zona.

Naravno, podsjetimo se i pratećih polemika kaže li se Banija ili Banovina i što te razlike znače. No pomoć se organizirala sa svih strana, otvarali su se žiro-računi, uz svijest o tome da će nakon te prve pomoći morati nastupiti neka nova normalnost pod vodstvom i zaštitom države. Uspješna smjena volontera i državnog sustava pod vodstvom Stožera civilne zaštite nije se dogodila. Strepnja da će ljudi i sljedeću zimu dočekati u neljudskim uvjetima u kontejnerima, neki čak i u kamp-kućicama, obistinila se. Godinu dana poslije građani Banije ostavljeni su, zaboravljeni i zarobljeni u birokratskoj hobotnici pravila i institucija.

U srijedu, na samu godišnjicu potresa, Baniju su obišli premijer Andrej Plenković i predsjednik Zoran Milanović, odvojeno, svaki sa svojom delegacijom. Zvižducima i povicima "Hoćemo obnovu" premijera su dočekali u Petrinji, a dok je ulazio na misu u petrinjsku crkvu, pogođen je i grudom snijega.

"Situacija je sigurno jako puno ljudi ostavila u teškom položaju, normalno da je dio ljudi nezadovoljan. Sve je to dio našeg posla, ja to poštujem", rekao je premijer. Istog dana, kako javljaju mediji, potpisao je ugovor o izgradnji sportske dvorane u Petrinji.

Predsjednik Milanović obišao je Majske Poljane, Glinu, Petrinju i Sisak, gdje je poručio da stvari idu sporo, da je puno toga već trebalo biti završeno i da je potrebno prilagoditi zakone i izbjegavati izgovore, a kao pozitivan primjer naveo je obnovu Gunje nakon poplave.

"Ljudi s kojima sam danas bio u Sisku ne mogu napraviti dva čučnja, njima trebaju stanovi, a ne sportska dvorana, a vidim da je tamo i nekakav koncert, je l' to proslava potresa ili godina dana od obilježavanja potresa", kritizirao je Plenkovićev protokol i potpisivanje ugovora o izgradnji sportske dvorane.

Prosvjednici u Petrinji (Foto: Robert Anić/PIXSELL)

Ako se udaljimo od dnevne politike, statistički mjerljivo Sisak i Banija godinu dana poslije potresa izgledaju ovako: pregledano je ukupno 41.000 objekata, od kojih 4.900 ima crvenu naljepnicu, oko 9.000 žutu i 27.000 zelenu. Kontejnera je ukupno 2.437, a glasnogovornik Stožera Mladen Pavić za Novosti ističe da je od tog broja njih preko 2.200 dostavljeno preko Stožera, a ostalo iz raznih donacija.

- Za obnovu je podneseno 9.500 zahtjeva. Za nekonstrukcijsku obnovu podneseno je 7.300 zahtjeva, od čega je završeno 1.100 kuća plus 470 kuća sa samoinicijativnom nekonstrukcijskom obnovom čiji su zahtjevi za refundaciju troškova predani. To su sitni radovi, dimnjaci, zabati, ali prosječni troškovi po kući iznose 45.000 kuna. Oko 10 posto prijavljene nekonstrukcije obnove u međuvremenu je prešlo u konstrukcijsku, odnosno od zelene naljepnice ka žutoj. U ovih 365 dana osim razornog potresa od 6,2 stupnja po Richteru, Baniju su pogodila i tri potresa preko pet stupnjeva, 17 potresa između četiri i pet stupnjeva, 125 ih je bilo između 3 i 4, dok je onih manjih bilo 2.000. Svi ovi naknadni potresi izazvali su i nova oštećenja već oštećenih kuća. Do sada je srušeno 460 objekata koji su predstavljali ugrozi za građane - navodi Pavić.

Jako puno je napravljeno u pogledu privremenog smještaja, završena je nekonstrukcijska obnova 1.100 kuća. Nažalost, izgradnja zamjenskih kuća nije započeta – ističe Boris Milošević

Drugačije od tih brojki izgledaju životi na potresom pogođenom području. Potres i nesnalaženje nadležnih u Petrinji izrodili su i Građansku inicijativu Petrinjsko proljeće koja pokušava aktivno učestvovati u podizanju života devastiranog grada. Marija Mažić iz te inicijative ističe da je sadašnja Petrinja vrlo slična onom gradu od prije 365 dana, samo sa dva razreda osnovnoškolske djece manje, sa rupama i prazninama u prostoru na čijem su mjestu bile ruševine koje su predstavljale opasnost za građane, kao i sa dugoočekivanim Centrom novog života, kontejnerskim naseljem za poduzetnike, koji je pokrenut u oktobru, a koštao je vrtoglavih 50 milijuna kuna.

- Ne znamo koliko nas ima u gradu. Jedino se možemo orijentirati po broju upisane školske djece, koje je manje. Državni sustav ne služi svrsi da olakša život, nego ga zakomplicira. Toliko ima pojedinačnih igrača u igri koji se moraju uskladiti i koji jedni na druge prebacuju krivnju. Jedan dio odgovornosti je na Stožeru, drugi na gradu, treći na županiji, četvrti je pod državom. Najgore je što nemamo informacije što će s njima biti dugoročno. Ne možemo imati osjećaj sigurnosti ako ne znamo što će se dešavati sutra ili za deset godina. Stvari su krivo posložene u svojoj srži - navodi Mažić za Novosti, ističući nezadovoljstvo Vladinim Programom revitalizacije jer ne vidi kako će poduzetnički inkubator u Novskoj pomoći obnovi i revitalizaciji Petrinje.

Procesom obnove nije zadovoljan ni potpredsjednik Vlade Boris Milošević (SDSS), koji ističe da razumije ljude koji su nezadovoljni i koji u kontejneru čekaju da im se obnovi kuća.

- Kad pogledam, mogli smo napraviti više, ali obnovljeno je 20 oštećenih škola, 145 trafostanica i 19 niskonaponskih mreža. Uloženo je preko 60 miliona kuna za obnovu elektroenergetske infrastruktura i preko 100.000 milijuna kuna u obnovu vodoopskrbnog sustava. Jako puno je napravljeno u pogledu privremenog smještaja, završena je nekonstrukcijska obnova 1.100 kuća. Nažalost, izgradnja zamjenskih kuća nije započeta. Početak te izgradnje očekujemo najkasnije u februar - kaže Milošević, osvrćući se i na kritike koje dolaze sa terena povodom projekata iz moslavačkog dijela županije koji su se našli u Vladinom Programu revitalizacije potresom pogođenih područja.

- Ako gaming industrija u Novskoj uspije, ona će privući 200 osoba sa visokom stručnom spremom, sa dobrim plaćama i sigurno da će doprinijeti revitalizaciji koja se može projektno preslikati i u Glinu i Petrinju. Vladin Program je zamišljen kao dokument koji će se nadopunjavati - poručuje potpredsjednik Vlade.

Boris Milošević (Foto: Robert Anić/PIXSELL)

Predsjednik Srpskog narodnog vijeća i saborski zastupnik SDSS-a Milorad Pupovac navodi da nema ništa protiv daljnjeg razvoja razvijenih dijelova Sisačko-moslavačke ili Karlovačke županije, ali ističe da Banija mora biti u centru obnove i revitalizacije.

- Država mora pronaći razvojne modele na Baniji koji će omogućiti da se planski provodi proces revitalizacije, u protivnom ćemo imati područje bez ljudi. Svaki program razvoja Sisačko-moslavačke županije koji u centar ne postavlja revitalizaciju Banije neće biti prihvaćen od strane kluba zastupnika SDSS-a. Jer i da nije bilo razornog potresa, na Baniji je trebalo izraditi novi program obnove i razvoja. Kada bismo se orijentirali prema postojećim vizijama i idejama razvoja, mogli bismo se svi preseliti u Međimurje, Istru ili Dalmaciju i živjeti od iznajmljivanja soba - kaže Pupovac, napominjući da je Banija tradicionalno etnički mješovito područje nastanjeno Hrvatima, Srbima i Bošnjacima.

- Svaki model revitalizacije potresom pogođenog područja koji će zaobići Baniju smatrat ćemo narušavanjem, ekonomskim mjerama, etničkog sastava tog područja, što je zabranjeno i evropskim, ali i našim zakonima. Ne samo da su ljudi nezadovoljni, nego smo i mi kao predstavnici srpske zajednice nezadovoljni ukupnom dinamikom obnove - dodaje Pupovac.

Više nije ni novac u pitanju, novca ima, ali nema hrabrosti, vizije sa državne razine. Mene je kao građanina i političara stid i sram ići među ljude jer ne znam što bih im rekao – govori Davorko Vidović

Nezadovoljstvo Vladinim aktivnostima i mjerama nakon razornog potresa iskazuje i jedini saborski zastupnik koji živi na području pogođenom potresom, bivši SDP-ovac, a danas član Kluba socijaldemokrata Davorko Vidović.

- Stanovnici Banije imaju pravo biti gnjevni, ne zato što ništa nije napravljeno, jer nitko nije ni očekivao da se obnova može desiti preko noći, nego zato što se ne zna hoće li i kada njihovi domovi uopće biti obnovljeni. Umjesto konkretnih odgovora Banijcima se nude kišobrani, olovke, blokići... Ljudima koji su u kontejnerima te stvari ne trebaju. To govori o bešćutnosti, nedostatku elementarne civilizacijske empatije države prema građanima koji su pogođeni prirodnom katastrofom za koju nisu krivi i koja je 100 godina bila nepoznata ovoj zemlji. Više nije ni novac u pitanju, novca ima, ali nema hrabrosti, vizije sa državne razine. Mene je kao građanina i političara stid i sram ići među ljude jer ne znam što bih im rekao - kaže Vidović za Novosti, također se osvrćući na Vladin Program revitalizacije.

- Četiri milijarde kuna od 16 milijardi planiranih za revitalizaciju odnosi se na drugi kolosijek pruge Novska – Dugo Selo. Riječ je o projektu koji i fizički zahvata samo rubni dio županije. Pitao sam da li će se ijedan čovjek u Topuskom, Glini ili Dvoru na Uni zaposliti zato što je napravljen drugi kolosijek i zato što će roba iz Austrije i Njemačke brže stići do Bugarske i Turske. Ja ne vidim nikakvu direktnu vezu te pruge sa revitalizacijom Banije - ističe Vidović.

S njim se slaže i predsjednik Gradskog vijeća Grada Siska Bojan Dadasović (NL), koji navodi da Vladin Program revitalizacije, koji je zvanično predstavljen pred obilježavanje godišnjice potresa, sadrži projekte kratkog daha namijenjene, između ostalog, pojedinim trgovačkim društvima koja su pod nadležnosti županije, odnosno HDZ-a.

- Čujemo kako govore da je Sisak predgrađe Zagreba, ali s obzirom na nečinjenje centralnih vlasti, Sisak je slijepo crijevo Hrvatske. Sisak je jedini veliki grad, županijski centar koji nije spojen na autocestu, a znamo koliko su velike dnevne migracije Sisak – Zagreb. Bez konkretnih mjera iz centrale Sisak i Banija nikada više neće biti gospodarski razvijeno područje, a nekada smo imali industrijske gigante - kaže nam Dadasović i dodaje da je bojkotirao zvanično obilježavanje godišnjice razornog potresa.

- Nažalost, građani drugu zimu provode u kontejnerima u nehumanim uvjetima, a to će se kod mnogih odraziti na njihovo zdravstveno stanje. Stambene zgrade će se obnavljati na području Petrinje i Gline, ali ne na području Siska, iako mi u Sisku imamo najveću zgradu koja je nakon potresa van funkcije, i to u Capragu, koji je najsiromašniji dio našeg županijskog središta. Grad Sisak pokušava dio građana smjestiti u stanove kojima je vlasnik. Svjesni smo da je i država mogla svoju imovinu staviti u funkciju naših građana, ali to je izostalo. Našim građanima se nudi smještaj u Kninu, Varaždinu, daleko od kuće, i to je neprihvatljivo. Ovom prostoru trebala su brza, sustavna rješenja, nikada nam nije trebala humanitarna pomoć u vidu hrane, nego u vidu građevinskog materijala. Da je država nizom pogodnosti privukla građevinski sektor na područje županije, ne bi se sada osnivale građevinske firme koje posao rade površno, ne bi cijena građevinskog materijala otišla u nebo - govori Dadasović.

Rezimirajući 2021. godinu, gradonačelnik Gline Ivan Janković ističe da se ništa značajnije nije događalo na terenu osim prvih par mjeseci hitnih, interventnih mjera zahvaljujući volonterima i brojnim privatnim donatorima.

- U gradu je uklonjeno nekoliko objekata koji su predstavljali opasnost, ali rušenje kuća koje bi se trebale ponovno graditi na području grada Gline nije ni počelo. Zaista je potrebno da što prije krene masovna obnova, dok nam ljudi nisu otišli sa ovog područja. Najbitnije je zadržati ljude. Do 2023. godine moramo iskoristiti sredstva iz EU fondova, inače će nam taj novac propasti - kaže gradonačelnik.

Zoran Milanović i Branka Bakšić Mitić (Foto: Igor Kralj/PIXSELL)

- U Vladinom Programu revitalizacije, na više od sto stranica, riječ Glina spominje se samo četiri puta. Tijekom javnog savjetovanja uložio sam prigovor, dostavio prijedlog naših ideja i projekata nužnih za glinski kraj, rečeno mi je da je to samo okvirni, otvoreni program u kojem se ne definiraju konkretni projekti. Ali ako je općenit, zašto se unutra nalaze konkretni, kapitalni programi kao što je drugi kolosijek pruge do Novske, koji se uopće ne odnosi na prostor direktno pogođen potresom? Mi smo ovdje neka mrtva zona. Zašto i naši projekti nisu unutra? Da li to ovisi o našoj političkoj snazi sa terena, koju mi nemamo, ili o interesu građana i opstanka ovog kraja? Ako ćemo se za svoje mjesto pod suncem ili u tom dokumentu morati tući sa Kutinom, onda se nećemo izboriti - naglašava Janković.

Na njega se nadovezuje njegova zamjenica iz redova srpske nacionalne manjine Branka Bakšić Mitić, koja ističe primjer skupljenih financijskih sredstva od privatnih donatora za izgradnju tipskih kuća, čija izgradnja i dalje čeka odobrenje nadležnog ministarstva iako je zahtjev poslan još ljetos.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više