Projekcijom filma ‘Radnička klasa odlazi u raj’ Marka Cvejića 16. juna završena je trodnevna revija ‘Novi srpski doks’ tokom koje je zagrebačka publika u Dokukinu KIC imala prilike vidjeti šest novih srpskih dokumentaraca koji su izazvali interes i dobili priznanja na festivalima u svijetu, a neki od njih bili su i prvi put prikazani u Hrvatskoj. Tom prilikom u Zagrebu je gostovalo nekoliko autora tih filmova.
- Kako već duže vremena nismo imali priliku vidjeti presjek srpskih dokumentaraca, željeli smo predstaviti novi srpski dokumentarni film, rekla je za Novosti Petra Blašković iz udruženja Restart, koje je u suradnji sa zagrebačkim pododborom ‘Prosvjete’ organiziralo smotru.
- Od 15 filmova, koliko ih je bilo na popisu, naš selektor Oliver Sertić odabrao je njih šest. Pozvali smo autore i odlučili da u jednom razgovoru predstavimo Jelenu Maksimović i Mladena Kovačevića. Jelenina priča je zanimljiva jer je ona prije svega montažerka i montirala je većinu filmova u programu, ali je njen režiserski debi ‘Taurunum Boy’ dobio niz priznanja i nagrada, rekla je Petra Blašković.
Reviju je otvorio film ‘Gora’ Stefana Maleševića, pobjednik beogradskog festivala Beldocs 2017., koji govori o životu etničke zajednice Goranaca kroz izvanrednu fotografiju i radikalne izbore kadriranja i pokreta.
Drugi dan smotre bio je posvećen filmovima ‘4 godine u 10 minuta’ Mladena Kovačevića, koji govori o usponu prvog srpskog alpinista na Mount Everest i ‘Taurunum Boy’ Jelene Maksimović i Dušana Grubina o odrastanju mladih Zemunaca. Oba filma su na ovogodišnjem Zagrebdoxu dobili specijalna priznanja za regionalnu konkurenciju, odnosno za mlade autore do 35 godina.
O svemu tome bilo je riječi u razgovoru ‘Upoznaj autora’ koji je s Kovačevićem i Maksimović vodio filmski kritičar Mario Kozina.
U nedjelju su prikazane dvije hrvatske premijere, ‘Zvijezde Gaomeigua’ Marka Grbe Singha i ‘Wongar’ Andrijane Stojković, koji je imao uspješnu međunarodnu premijeru na festivalu dokumentarnog filma u Amsterdamu, a pobjednik je i 65. Martovskog festivala u Beogradu.
‘Wongar’ je priča o australijskom piscu srpskog porekla Sretenu Božiću koji živi u predgrađu Melburna brinući se o svojih šest dingo pasa za koje vjeruje da nose duhove njegove tragično izgubljene aboridžinske porodice. Božić, koji je rođen 1932., u Australiji živi od 1960. i u svojim romanima, kratkim pričama i dramama piše o životu australijskih Aboridžina i nasilju nad njima, ali i o aboridžinskim mitovima. Zbog oštrog pisanja, našao se pod udarom vlasti koje su ga prisilno odvojile od njegove porodice: žene i dvoje djece, koji su nestali u ciklonu 1974. godine. Knjige su mu bile ignorirane u Australiji sve do 1991. kad mu je objavljen prvi roman. Iako objavljuje i u Australiji, Božić, odnosno Wongar kako su ga nazvali Aboridžini, ipak je mnogo poznatiji u svijetu, ispričao je montažer M. Cem Oztufekci koji je predstavio film.
‘Radnička klasa odlazi u raj’ priča je o propasti industrije u banatskom gradu Zrenjaninu i pretvaranja radnike u beskućnike, siromahe i ljude u dužničkom ropstvu. Film je, kako je za Novosti izjavio autor Marko Cvejić, izazvao više interesa u Hrvatskoj nego u Srbiji.
- Drago mi je da se moj film našao na ovoj reviji, što mi je i pomalo čudno, jer je samoinicijativno pozvan na više događaja u Hrvatskoj, nego bilo gdje drugdje, uključujući i Srbiju, gdje je manje-više nepoželjan ili marginalizovan. Bio je prikazan na dva beogradska festivala, prikazan je i na lanjskom Zagrebdoxu, na reviji u Sisku, gradu koji se suočava sa sličnom situacijom, i na još nekim samostalnim projekcijama. Zapravo mi je drago da je film zaživio u Hrvatskoj, jer su ga neki regionalni festivali odbili. Istina je da svaki festival ima tematsku odrednicu, ali ono čime se bavim u filmu je neprijatna tema koja se tiče svačije svakodnevice tako da nije čudno da je ljudima neprijatno da ga puštaju, ističe Cvejić.
On smatra da bi bilo dobro i da netko u Srbiji napravi izbor hrvatskih dokumentaraca. - U Hrvatskoj ima sjajnih autora i filmova koji su generacijski i po tematskom sklopu vrlo slični filmovima iz Srbije i našeg okruženja. Interes bi bio velik jer bi publika volela da ih vidi. Publika koja gleda dokumentarce, gleda ih bez obzira odakle su, ističe Cvejić.
