Objavljena je naredba o prisilnom protjerivanju stranaca iz Zagreba. Odnosi se na sljedeće osobe: 1. ako su suđene, makar i jednom, zbog lihvarenja. 2. ako su se bavile krijumčarenjem. 3. ako su vodile ili sada vode nemoralan život. 4. ako su bez ikakva zanimanja. 5. ako su pravomoćno osuđene radi krivičnih djela i prekršaja iz koristoljublja i 6. ako su višekratno suđene radi kršenja redarstvenih propisa. Ove se odredbe ne odnose na osobe ‘koje u Zagrebu imaju industrijalne, trgovinske ili obrtničke radnje, ako su – zbog trajnog naseljenja u Zagrebu – kupile ili sagradile kuću, ako su nakon sloma austro-ugarske monarhije pred progonom morale umaknuti s okupiranih krajeva ili su po okupacionim vlastima izgnane iz svoga zavičaja …’

Zbog pojave kuge na Rijeci uvedena su stroga sanitarna pravila za putnike iz toga grada koja predviđaju ‘prijelaz demarkacione linije samo željeznicom i to preko stanice Bakar. Svi putnici imaju se ondje podvrći strogom liječničkom pregledu. Osobe sa sumnjivim simptomima bit će isključene iz putovanja i smještene u karantenu. Ako poslije pet dana bolest ne izbije, ima im se dozvoliti nastavak putovanja, ali se njihov dolazak mora pravodobno najaviti gradskom ili općinskom poglavarstvu’.

Na bečkom gradskom groblju pokopani su posmrtni ostaci Dušana Preradovića, sina Petra Preradovića i bivšeg kapetana bojnoga broda austro-ugarske ratne mornarice u Puli. Novine podsjećaju da je nakon završene gimnazije u Zagrebu i školovanja u pomorskoj akademiji u Rijeci, Dušan 1874. stupio u ratnu mornaricu i da je od 1889. s obitelji živio u Puli. Radio je u Hidrografskom zavodu i Lučkom admiralatu. Nakon izbijanja Prvog svjetskog rata, bio je ponovno pozvan u vojnu službu, a 1916. se vratio u Beč, gdje je živio sve do iznenadne smrti.

Stanoviti Franjo Kranjec i njegova stanodavka Ljuba Vilić, rođena u selu Bijele Vode kod Gline, osuđeni su pred vijećem zagrebačkog sudbenog stola na 2 godine, odnosno na 2 mjeseca teške tamnice zbog neobičnog krivičnog djela: Kranjec je, naime, svojoj stanodavki smještaj plaćao tek odštampanim poludinarskim novčanicama, koje čak nisu bile ni numerirane. Radio je, naime, kao pomoćni radnik u Tiskari Rožankowsky, gdje su se štampale spomenute novčanice. Stroj koji je izbacivao arke novčanica kontrolirao je Kranjec, a Kranjeca financijski stražar. Kad god bi stražar po noći zaspao Kranjec bi ukrao po koji odštampani arak. U stanu bi ga izrezao škarama, zatim ručno numerirao a potom i platio stanarinu!