Nečuvena afera trese sam vrh vlade u Beogradu. Ministar Velizar Janković još je na Krfu za vojsku solunskog fronta nabavio 200 vagona indijskog graha, tzv. rango-graha, zvanog još i mjesečev grah. I sve bi bilo u redu da nije ustanovljeno da je grah – otrovan cijankalijem. Država ga se pod hitno željela riješiti, pa je raspisala licitaciju, ali ništa ne govoreći o kvaliteti graha. Robu je kupio, ali uz uvjet da je zdrav za ljudsku prehranu, zagrebački trgovac Gmaz. Čak je i položio kauciju u visini od 2.400.000 kruna. Odmah ga je kanio preprodati Austriji, ali je otuda dobio odgovor da je njima otprije poznato da je grah otrovan. Gmaz je stoga zatražio da mu vlada vrati kaparu, ali uzalud. Međutim, grah je u međuvremenu – nestao, ali novine nagađaju da je – prodan, jer je pronađen kupoprodajni ugovor na kojima su potpisi – ministara Protića, Ninčića, Jankovića, Stanišića, Drinkovića i Korošca!

‘Jugoslavija ima pet božjih uniformi i ministarstvo vjera koje brižno čuva te uniforme. Mlada država koju je sagradila žeđ za slobodom nema međutim prve i temeljne slobode – savjesti! Jugoslaven mora da ima ili katoličku, ili pravoslavnu, ili evangeličku, ili muslimansku ili mojsijevsku savjest. …’ pišu zagrebačke ‘Novosti’, ističući: ‘Pošto se u mladoj državi mora vladati željeznom rukom, onda je rečeno: pet božjih uniformi mora da je dosta i svaki Jugoslaven svoga boga mora da obuče u jednu od ovih pet… To je temeljni princip države koja jedina na svijetu ima svoje ministarstvo vjera. Dakle, koja svoja religiozna pitanja ministarski rješava…’

Pred raspravnim vijećem zagrebačkog sudbenog stola osuđen je stanoviti Danilo Albahari, ‘španjolski Židov, sin Abrahama i Rahele, 24 godine star, izrazit nosom, akcentom i bujicom riječi…’ zbog travanjske krađe zlatnog sata i lanca u srpsko-pravoslavnoj crkvi u Zagrebu. Žrtva je bio sveučilišni profesor Dane Reisner, a krađa se odigrala za vrijeme jednoga vjenčanja. Na suđenju Albahari krađu nije priznao, iako je ukradeni lančić nađen u jednoj zagrebačkoj zalagaonici pod njegovim ‘imenom’. Izjavio je da je zlatne predmete ‘kupio od nekoga Bosanca za 3000 kruna’. Sud nije povjerovao u njegovu priču, pa ga je osudio na dvije godine zatvora i plaćanje 2500 kruna odštete za zlatni lančić koji nikad nije nađen.

‘Dva Bosanca, činovnika, oba 63 godine, bez imetka ali s onim drugim kapitalom, traže poznanstvo ženidbe radi s odgovarajućim damama. Lumpaju, a da ovo eventualno prestane – u stanju je to ljepši spol popraviti ili pogoršati…’ stoji uz ostalo u oglasu broj 25540.