Ambasada države Srba, Hrvata i Slovenaca u Washingtonu ponovo upozorava sve građane države koji se nalaze u Americi "da im je dužnost da pribave, odnosno da obnove svoj pasoš, bez obzira na to misle li putovati ili ne u stari kraj. Izdavanje i obnavljanje pasoša vezano je za određeni rok, jer naši konzulati za svaki poseban slučaj imaju tražiti prethodno odobrenje od nadležnih vlasti u kraljevini…" stoji uz ostalo u tom upozorenju, pa se navode i neki primjeri koji bi mogli otežati pravodobno izdavanje pasoša. "U Pensilvaniji i Minesoti ima u tamošnjim tvornicama dosta našeg naroda. No radi krize u proizvodnji dosta je tih naših ljudi ostalo bez posla, pa sada lutaju gradovima, što je strogo zabranjeno, kao i u vrijeme rata. Ako ih se uhvati bez važećih dokumenata lako bi mogli završiti u zatvoru, odakle je pak teško izaći ako su vam razlozi slabi…"
Dan ratne siročadi – 24. i 25. travnja – ove godine je opet posvećen prikupljanju humanitarne pomoći za djecu Istre. "Za ratnu siročad naše ispaćene i u crno zavijene mučenice Istre, čija siročad kao izgnanici bez krova i bez roditelja, bez doma i očinskoga ognjišta među nama traže spasenje… Građani i građanke, svi koji ljubite djecu i imate u grudima toplo srce, a ne led i kamen, zavucite ruku i džepove svoje, darežljivo ih ispraznite u korist nevinih stradalnika.. Nemojte da vam vlastita savjest jednoga dana, kad ti mladi životi, ta sirotinja što od nas pomoć traži, vašim nehajem propadnu i poput crva stane izgrizati nemir predbacivanja. Propast tvoja i tebe krade! Zato, sjetite se obilato 24. i 25. travnja ratne siročadi izmučene patnice Istre…", stoji uz ostalo u pozivu za pomoć u odjeći, hrani i novcu.
"Sve do epidemija pjegavog tifusa zgrada policajne uprave u Zagrebu bila je u skandaloznom stanju. Zahodi su bili primjer nevjerojatne nečistoće, sobe i hodnici također, a o samom zatvoru da i ne govorimo. Sve je to bilo nečisto, zapušteno, neuredno… Epidemija je minula, a zgrada je ostala gotovo ista. Sada u njoj nema svjetla jer su svjetiljke dijelom razbijene, a kod slabijeg pritiska plina, radilo se uz lojanice i petrolejke. Odnedavno je uvedeno električno svjetlo. No glavna je neprilika u tome što je današnja zgrada policije premalena za golemi rad koji se u njoj odvija. Evo samo jednog primjera: na drugom katu nalazi se jedna velika soba u kojoj rade detektivi. Ali ta soba opet je premalena da bi se u njoj moglo normalno raditi. Kad detektivi ispituju uhapšenike, svaki kod svoga stola, nastaje neopisiva galama da jedan drugoga ne čuju. U jednoj pak drugoj, manjoj sobi, radi po deset ljudi, pa neki detektivi sjede na podu jer nema dovoljno stolica i jedan drugom smetaju. Nema dovoljno soba ni za perovođe i podčinovnike… Ova zgrada vapi za proširenjem. Treba joj dograditi još barem jedan kat i tek tada bi uređenje policajne zgrade bilo konačno riješeno. Ali, kako naći četiri milijuna za adaptaciju?" pitaju se uz ostalo novine, pišući o prostornim mukama u zgradi policije.
