Gotovo cijelu Jugoslaviju zahvatile su paklene vrućine. Užareni zrak po gradovima puni bolnice kroničnim bolesnicima, a saharska vrućina poharala je poljoprivredna polja širom zemlje. Rijeke su pune kupača, pa se bilježe se i brojne tragedije. Posebno je dramatična situacija u Zagrebu. Tim povodom novine pišu: "Već nekoliko dana traju silne žege, pa mnogobrojno općinstvo, po uzoru na prošlu godinu, hrli k Savi da se kupanjem ohladi. Sva tramvajska kola, koja kreću k savskom mostu, upravo su nabijena. Tramvajski promet je manjkav, jer kola dolaze u dugim razmacima. Ravnateljstvo tramvaja stoga bi se moralo pobrinuti da u ovakve dane pojača broj kola na savskoj pruzi. Na Gospodarićevom i gradskom kupalištu vlada svih ovih dana neopisiva stiska. Sve nove i nove povorke ljudi, njih na stotine i stotine, navaljuje na kupališta, a nema kabina! Gradsko kupalište ima oko 120 kabina, a Gospodarićevo nema ni toliko, dok na kupališta dolaze na tisuće ljudi, pa je razumljivo da ne mogu dobiti mjesta. Uslijed ove navale općinstvo se nekako pomaže tako da se u pojedinim kabinama strpa i po 10 osoba… Mnogi si ljudi pomažu tako da se kupaju na otvorenoj Savi, usprkos redarstvene zabrane…", pišu uz ostalo novine, podsjećajući da se svake godine na Savi utopi veliki broj ljudi.
"A kako bi se smanjio broj žrtava redarstvo će i ove godine uvesti stalnu nadzornu službu koja će ljudima priječiti da se kupaju na divljim kupalištima. Međutim, nitko ne postavlja pitanje mogu li ti ljudi uopće okupati kod sebe, u svojoj kući? Velika većina – ne, a javna kupališta - u Mošinskijevoj, u Ilici i Vlaškoj – nisu dovoljna da zadovolje sve potrebe… Nesrećama na Savi hoće se predusresti policajnim mjerama. Poznato je da je savsko kupalište tako maleno da može primiti jedva 200 kupača, a u gradu živi preko 150.000 ljudi. I kako sve riješiti? Za sve je kriva gradska vlast i ona pod žurno mora naći načina da smanji broj žrtava na Savi…"
U novinama nalazimo ovo pismo neimenovanog čitaoca iz Karlovca: "Jučer mi je u poznatoj karlovačkoj kavani konobar donio kavu u šalici koja je bila na tri mjesta okrnjena, a uz to još i neoprana. Vodu je donio u čaši, koja je također bila okrnjena, da je bilo nemoguće s njom se poslužiti. Pritužio sam se upravitelju kavane, koji se oborio na konobara, a ovaj se pak oborio na malog od kavane. Onda su poslije sva trojica digla galamu u kuhinji na kuhara, koji je konačno izgrdio svoga šegrta i prilijepio mu šamar. Šalicu i čašu mi, međutim, nitko nije izmijenio. Kako bi bilo da vlasnik kavane pribavi čisto i čitavo posuđe, jer gosti ne plaćaju tamo za svađe i šamare, već za dobru podvorbu…"
I dalje traje kolonizacija južnih krajeva Srbije. Ministarstvo za agrarnu reformu poziva sve zainteresirane da najbližoj ispostavi toga ministarstva uputi pismeni zahtjev kako bi se mogao provesti postupak dodjele kuća i zemljišta. Za one zainteresirane, koji osobno dođu u ispostavu, taj postupak neće biti ubrzan niti riješen prije reda, kako se pogrešno tvrdi, već će svaka takva osoba "o svom trošku biti vraćena u zavičaj, da tu pričeka što je riješeno u njegovoj stvari…"
