>

novosti logo

Kronika Kronika

Stoka važnija od ljudi

U općini Kistanje blago u slobodnoj ispaši upada na posjede povratnika: Lokalnoj vlasti u Kistanjama predana je peticija s potpisima članova trideset i jedne obitelji koje traže da im se imanja zaštite od upada krava

Ne riješi li se problem stoke u slobodnoj ispaši na području Modrinog sela, Parčića i okolnih naselja, blokirat ćemo cestu Kistanje-Benkovac. Ili ćemo u zgradu općine Kistanje dovesti naše starice i starce pa neka općinari brinu za njih - poručuju stanovnici tog rubnog zapadnog dijela Šibensko-kninske županije.

Lokalnoj vlasti u Kistanjama predali su peticiju s potpisima članova trideset i jedne obitelji kojom traže da im se imanja zaštite od upada krava. Uredno markirana goveda jedne poljoprivredne braniteljske zadruge iz Vodica i pojedinačnih stočara iz okolice, ukupno više stotina grla, duže od deset godina nanose štetu po ogradama, vinogradima i povrtnjacima povratničkih obitelji toga kraja. Zbog činjenice da je riječ o slabo naseljenom području s malim brojem povratnika, dakle većim brojem napuštenih kuća te zapuštenih njiva i livada, stočari na njemu ostavljaju stoku bez značajnijeg nadzora. S druge strane, mišljenja su mještani, dio tih grla je nabavljen samo zbog poticaja, pa sada ostavljena i izgladnjela lutaju po selima.

- Evo, ovdje u Modrinom selu oko kuća nam šeta nekih 40 krava. Imam 213 maslina, posadio sam oko hiljadu sadnica lavande i sedam hiljada sadnica smilja, ali sve sam morao dodatno ograditi. Jer, te krave kao da su divlje, poput koza preskaču ograde. Imam i dva vinograda. Ujutro se dignem i nađem devet krava u vinogradu. Sve izgaženo. Ne možeš ovdje ništa saditi ni normalno živjeti - jada se Sretko Žeželj koji se na rodnu grudu vratio 2000. godine. Sa svojih 58 godina, među mlađima je u selu sa trenutno tridesetak stanovnika.

Ujutro se dignem i nađem devet krava u vinogradu. Sve izgaženo. Ne možeš ovdje ništa saditi ni normalno živjeti - jada se Sretko Žeželj

- Teško je ljudima, posebno starijima. U bašti pred kućom, za nešto uzgojiti trebaju izgraditi čvrstu ogradu. A u ogradama (zemljišna čestica opasana kamenim suhozidom, op.a.) ne možeš ništa saditi, ni djetelinu. Sve izgaze jer divljaju u potrazi za hranom i vodom. Više od deset godina borimo se s tim problemom. Kad susretnemo nekog pastira i upozorimo ga da je stoka na našoj njivi, on je potjera u drugu - opet nečiju. Prijavljujemo. Policija je dolazila desetke puta. Neki su stočari platili i kaznu, ali problem ostaje. Vraćali bi se ljudi, nešto bi sadili, od nečeg živjeli, ali se ne može to ozbiljno raditi dokle god se ne riješi pitanje te stoke koja preuzima ovaj kraj. Evo i grobljem šetaju. Nekidan ih je 15 bilo na groblju. I neke su nadgrobne spomenike oštetile. Oluja nam nije porušila spomenike, a krave jesu - zaključuje Žeželj.

U selu Parčići prije rata je bilo, kako kažu Dalmatinci, 99 dimova, odnosno 99 kuća bilo je nastanjeno obiteljima. Sada vatra gori samo na ognjištima četiriju kuća u koje su se vratili oni starije dobi. Petnaest obnovljenih obiteljskih kuća i dalje je prazno. Povratak radno sposobnog stanovništva na tu škrtu zemlju vapnenačke zaravni Bukovice zasad je i teško očekivati, jer naselje još nije niti vraćeno u elektroenergetsku mrežu. Bez struje i pod opsadom stoke vodičke braniteljske zadruge, koja upada na posjede povratnika i napuštena zemljišta iseljenog stanovništva, u Parčićima živi 85-godišnji Rade Vukša sa suprugom.

- Da sam ja znao da struja neće doći, sigurno se ne bih vratio. Do moje kuće se dolazi bijelim putem, od asfalta smo udaljeni 3 kilometra, trgovina na kotačima dolazi svaki drugi dan. I kao da to nije dovoljno, eto ti krava. Šetaju po gumnu ispred kuće. Ma samo što ne uđu pod krov. A po noći nema sna od zvona što su im stavljena oko vrata. Najgore je kad se sprema nevera. Onda čuješ samo riku. Mi smo ti u robiji - jada se Vukša.

On i supruga žive od ukupno 1300 kuna mirovine te drže deset ovaca. Iako su vlasnici desetak hektara zemlje, od nje nemaju značajniji prihod.

- Stalno gone stoku u moju livadu. Jednom kad sam je išao kositi, našao sam na njoj 56 krava u ispaši. I što imaš za pokositi? Ništa. Od muke sam zapeo žicu oko svoje zemlje. Ja je zapnem, oni je skinu. Gdje ja vežem sajlu, oni ispile drvo. Samo jednom sam sreo pastira na mojoj zemlji, ali nismo pričali. Kad me ugledao, skrio se za gromaču. Ali, najgore je što puštaju stoku u napuštene kuće. Tako ti je stoka ušla i u kuću moje sestre. Ko to vidi svojim očima… - ne dovršava rečenicu Vukša, jer što bi se i dalo dodati.

Zbog jedne krave što je skončala život u žici na njegovu imanju bio je i na razgovoru u policiji, a i sam je u više navrata pozivao policiju. Rješenja nigdje i nikako. Da su u Općini Kistanje svjesni poteškoća s kojima su suočeni povratnici, potvrđuje nam zamjenik načelnika Borislav Šarić. Općina je u skladu sa svojim ovlastima na teren poslala komunalnog redara, te kontaktirala policiju i veterinarsku inspekciju. Problem je što je stoka uredno markirana i ima vlasnika.

- Ovo je čisto političko pitanje i kao takvoga ga treba riješiti. Ne smije se na ovakav način zaustavljati povratak, pogotovo u sela u kojima je i onako neznatan broj povratnika. Ovdje govorimo o problemu koji se dotiče i susjedne županije, pa se on mora rješavati u suradnji i na razini dviju županija te mjerodavnih državnih institucija u čijim su rukama instrumenti rješenja - poručuje Šarić.

Podsjetimo, dugi niz godina isti problem bio je i u Otišiću, pokraj Vrlike, kao i u selu Laktacu u općini Hrvace. Stoka u slobodnom uzgoju nelegalno je puštena na privatne pašnjake izbjeglih Srba. Povratnicima je činila štetu na nasadima, te je smještana u obnovljene neuseljene obiteljske kuće. Uklonjena je tek zajedničkim nastojanjima županijskog Vijeća srpske nacionalne manjine, veterinarskih inspektora, policije i čelnika lokalne uprave.

1/2