Novosti

Politika

Strah i Vlada

Jedna od glavnih propagandnih strategija Andreja Plenkovića jest pretvaranje HDZ-a, stvoritelja paramilitarnih grupa usmjerenih na rušenje demokratski izabranih vlasti, u žrtvu političkog ekstremizma i mržnje političkih suparnika

Large plenkovic marko prpic

Maksimalno dramatizira – Andrej Plenković (foto Marko Prpić/PIXSELL)

Nikola Grmoja, politički tajnik Mosta, pokazao je prošlog tjedna u izjavi za N1 televiziju dokle sežu njegovo razumijevanje politike i njegova politička pamet. "Totalna je glupost i besmislica teza po kojoj prosvjed protiv HDZ-a pred središnjicom HDZ-a može biti od koristi HDZ-u", rekao je Grmoja samouvjereno kao da otkriva nešto toliko logično da mu je neugodno zbog onih koji nisu sposobni da vide ono što je očigledno. "Svaki prosvjed protiv HDZ-a, pa makar se okupilo i samo deset ljudi, nanosi štetu HDZ-u i oko toga nema dileme." Grmoja je ovim riječima valjda htio opravdati Mostovu podršku prosvjedu koji je prije dva tjedna upriličen pred HDZ-ovom centralom na zagrebačkom Trgu žrtava fašizma, ali mogao je pronaći i manje pogrešan način da to učini: naime, kad protiv nekoga demonstrira nekoliko stotina ljudi koji svoje stavove baziraju na sumanutim teorijama zavjere, na poricanju znanosti i razuma te na militantno desničarskoj i ultrakonzervativnoj zadrtosti, pa kad se među prosvjednicima još nađe i mladić s pripremljenim Molotovljevim koktelima, onda nije teško shvatiti da će mnogo više građana od onih nekoliko stotina prosvjednika osjetiti naklonost prema onome pod čijim se prozorima demonstrira, čak ako mu inače i nisu naročito skloni. No Grmojina politička logika kaže, eto, da je ispravno ubiti kravu zbog jednog žilavog i gotovo nejestivog odreska.

Cilj HDZ-a je bio da se pojavi tema, ili teme, koje će zasjeniti najmanje milijardu kuna težak kriminal u Ini, kriminal koji je – po onome što je dosad poznato – predvodio srednjerangirani menadžer i član HDZ-a Damir Škugor

Naravno da su oni protiv kojih se prosvjedovalo te subote – HDZ, Vlada i Andrej Plenković – poduzeli ozbiljne propagandne napore da u što većoj mjeri iskoriste priliku koja im se pružila u rečenom karakteru protesta, odnosno da prosvjed – gotovo u potpunosti – učine kontraproduktivnim za one koji su ga organizirali i podržali. Pritom su HDZ-ovci, dakako, žestoko pretjerali, pa se iz toga porodila zasebna tema koja se već danima povlači po medijima. To je i bio cilj HDZ-a: da se pojavi tema, ili teme, koje će zasjeniti najmanje milijardu kuna težak kriminal u Ini, kriminal koji je – barem po onome što je dosad poznato – predvodio srednjerangirani menadžer i član HDZ-a Damir Škugor, uz aktivno sudjelovanje Plinare istočne Slavonije iz Vinkovaca, poduzeća koje je tradicionalno pod punom kontrolom HDZ-a. I ne samo zasjeniti kriminal u Ini, već i totalni kaos u upravljanju državnim energetskim sektorom, što uključuje i regulatorne mehanizme. "U Hrvatskoj postoje ljudi koji su organizirani, naoružavaju se i na silu žele promijeniti vlast. Na taj prosvjed došli su pripadnici paramilitarnih skupina koji su spremni koristiti Molotovljeve koktele. Važno je da shvatimo da u našem društvu postoje ljudi koji su spremni pomoću sile rušiti demokratsku vlast. Neka mlada osoba to ne može sama. Tu se radi o radikalizaciji i kontinuiranom zasipanju informacijama mladih, nezrelih i problematičnih. O ovom se problemu moraju očitovati i policija i sigurnosno-obavještajni segment", kazao je Plenković početkom prošlog tjedna.

Valja se prisjetiti aktivnosti Stožera za obranu digniteta Domovinskog rata, Stožera za obranu hrvatskog Vukovara i braniteljskog prosvjeda u šatoru u Savskoj, koji su imali političku potporu brojnih desnih partija, ali uz ključnu ulogu HDZ-a

U namjeri da maksimalno dramatizira pogibelj kojoj su navodno izloženi vazda miroljubivi HDZ i vodstvo te stranke, što je suprotno njegovim dosadašnjim naporima u općenitoj "dedramatizaciji" političkih događaja i procesa u Hrvatskoj, premijeru i šefu HDZ-a omakle su se dvije riječi viška – "naoružavaju se". U Hrvatskoj je, naime, svako naoružavanje civila, neovisno o motivaciji, ilegalna rabota, pa se postavlja pitanje zašto već nisu utamničeni ljudi za koje premijer zna da se naoružavaju. Ako pretpostavimo da je premijer informaciju o naoružavanju i organiziranju skupina radi rušenja vlasti dobio od Sigurnosno-obavještajne agencije ili od policije, nije jasno zašto se premijera obavještava o tome, umjesto da se te građane uhapsi i procesuira. Ako je pak premijer došao do tih informacija nekim drugim putem, zašto o tome nije obavijestio represivna tijela pa da se zatim poduzme ono što policija poduzima u takvim slučajevima, nego se odlučio za uznemiravanje javnosti i za stvaranje dojma da su Vlada, HDZ i ustavni poredak izravno ugroženi postojanjem paramilitarnih grupa inspiriranih mržnjom koju dio opozicije i medija, predvođeni predsjednikom Zoranom Milanovićem, odašilju u smjeru vladajuće stranke i aktualne vlasti? Plenkoviću naprosto nasušno treba kreiranje slike prema kojoj su on i njegova vlast izloženi fizičkoj pogibelji zbog suprotstavljanja ekstremističkim političkim grupacijama spremnima i na terorističke metode, pri čemu takve grupacije vidi ili mu se pričinjavaju i na desnici i na ljevici. Premijer od toga očito ne kani odustati, kao što u prošle dvije godine – usprkos manjku dokaza – nije odustao od teze da je dvadeset dvogodišnji Kutinjanin Danijel Bezuk, koji je iz automatske puške zapucao po Banskim dvorima i potom počinio samoubojstvo, bio u službi organizirane desničarske terorističke grupe kojoj je Plenković na meti zbog toga što je u koaliciji sa SDSS-om ili zbog toga što vodi proeuropsku i umjerenjačku politiku.

Da je tome tako, govori i činjenica da ga od širenja vlastite istine nije odvratilo ni prošlotjedno saopćenje SOA-e u kojem se kaže da "društvena izolacija i povećanje vremena provedenog na internetu povećavaju rizik pristupa ekstremističkim sadržajima i (samo)radikalizacije pojedinaca, ali i njihova umrežavanja". "Pritom najveći rizik za radikalizaciju predstavljaju psihički nestabilne osobe koje se, opsjednute ekstremističkim stavovima, mogu odlučiti i na teroristički čin", smatra civilna tajna služba koja, kao ni u svom godišnjem izvještaju, ne spominje ni naoružavanje ni postojanje organiziranih paramilitarnih skupina. Plenković je i nakon toga nastavio po svome. "Ako imate medije koji kažu 'ili ste čovjek ili HDZ-ovac', onda je to pretekst za dehumanizaciju i mržnju. Ako imate manifest mržnje napisan u jednom tjedniku na način 'nedovoljno mrzimo HDZ', to je sve pretekst za mržnju. Sve se to mora gledati objedinjeno. To neće vidjeti SOA, to neće vidjeti DORH, policija, ali vidjet ću ja kao političar koji povezuje sve konce", izjavio je premijer u ponedjeljak, pa otkrio da postoje dvije radikalne protuhadezeovske i protudemokratske grupe te da to piše i u izvještajima SOA-e, a da njega, predsjednika Vlade, povjerljivost tih dokumenata ne može ograničiti u iznošenju istine. Nije ga briga što njegove propagandne potrebe mogu otežati posao tajnoj službi i policiji; nije ga briga, jer tim tijelima i dalje ne može oprostiti što mu nisu isporučila priželjkivane rezultate istrage o napadu Danijela Bezuka na zgradu Vlade i policijsko osiguranje.

Šator u Savskoj ulici u Zagrebu, 2015. (Foto: Davor Puklavec/PIXSELL)

Šator u Savskoj ulici u Zagrebu, 2015. (Foto: Davor Puklavec/PIXSELL)

Premijer je najvjerojatnije mislio na grupe oko Marka Franciškovića, neuravnoteženog i politički neartikuliranog aktivista ekshibicionističko-revolucionarne provenijencije koji je u zatvoru radi poticanja na terorizam, te ratnog veterana Gordana Šebalja i njegove organizacije Hrvatski ratnik, družine nezadovoljne količinom šovinizma, ksenofobije i terora nad slabijima u Republici Hrvatskoj. Nitko ne spori da među ljudima na bilo koji način povezanima s rečenom dvojicom može biti i onih spremnih na sve, pa i na to da fizički ugroze nekoga na visokoj dužnosti ili da napadnu neki objekt u kojem stoluju vlastodršci, ali to je jako daleko od organiziranja i naoružavanja grupa čiji je cilj nasilno svrgavanje demokratski izabrane vlasti. Nasilno svrgavanje vlasti znači, ustvari, državni udar, a Franciškovićeva i Šebaljeva ekipa nemaju ništa od neophodnog za izvođenje takve operacije: njihova brojnost zanemariva je u odnosu na policiju, sigurnosne službe i vojsku; njihova opremljenost i obučenost – izuzev možda nekolicine pojedinaca – na niskim je razinama; njihovih pristaša i jataka nema u državnim strukturama koje raspolažu oružjem; iza njih ne stoji ni jedna relevantna politička stranka, mada se Plenković trudi da ih smjesti u okrilje Mosta i Domovinskog pokreta; nemaju iole relevantnu podršku u stanovništvu i medijima, niti ih financiraju moćni ekonomski centri ili neprijateljske tajne službe. Netko od ljudi koji su bliski tim krugovima može učiniti zlo, no tu se ne radi o realnoj prijetnji poretku, o opasnosti za demokratski karakter Hrvatske i za temeljne ustavne vrijednosti. Tko god tvrdi suprotno taj pokušava bezočno manipulirati javnošću u korist svojih političkih i osobnih interesa.

Ovo što je napisano u prethodnom pasusu ne bi se, međutim, u potpunosti moglo kazati za paramilitarne grupacije koje su nikle u razdobljima kad na vlasti nije bio HDZ, dakle od 2000. do 2003. i od 2011. do 2015. godine. Valja se samo prisjetiti aktivnosti Stožera za obranu digniteta Domovinskog rata, Stožera za obranu hrvatskog Vukovara i dugotrajnog braniteljskog prosvjeda u šatoru u Savskoj ulici u Zagrebu. To zaista jesu bile paramilitarne organizacije koje su imale mnoštvo pristaša i simpatizera u medijima, širokim narodnim masama i državnom represivnom aparatu. Smisao postojanja i djelovanja tih grupacija sastojao se u rušenju demokratski izabrane vlasti, ali i u dovođenju u pitanje nekih vrlo važnih postulata ustavnog poretka. I najvažnije: stožeri i šatori imali su političku potporu brojnih desnih partija, ali ključna je bila uloga HDZ-a; stožeri i šatori bili su, zapravo, jedan od glavnih HDZ-ovih instrumenata u destabiliziranju i anatemiziranju tadašnjih vlasti. Bez samokritičnog osvrta na taj aspekt HDZ-ove mračne prošlosti, to jest na HDZ-ovu tradiciju uličnog zveckanja oružjem, Andrej Plenković nema pravo da se javno žali i da zapomaže zbog prosvjeda u kojima postoje i elementi nasilja i fizičke prijetnje, odnosno ima pravo, ali u tome nema nimalo vjerodostojnosti. "U Savskoj su samo prosvjedovali branitelji nezadovoljni zbog nerješavanja njihovih pitanja. Neprihvatljivo ih je uspoređivati s tinejdžerom kod kojeg su nađeni Molotovljevi kokteli", rekao je HDZ-ovac Mario Kapulica, jedan od vodećih Plenkovićevih trbuhozboraca, i otklonio svaku nadu u mogućnost da se HDZ-u i Plenkoviću samokritika dogodi i u natruhama.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više