>

novosti logo

Društvo Društvo

Štrajkom o stol

Uspjeh inicijative ‘67 je previše’ jedan je od faktora koji je okuražio sindikate, pa i na štrajk u školama, a na ruku im ide i društveni kontekst. ‘Državni proračun bilježi suficit, dok je iseljavanje uzrokovalo znatan manjak radne snage. I skorašnji izbori stavljaju pritisak na Vladu u smislu pojačane potrebe za socijalnim dijalogom’, kaže Jovica Lončar

Sindikati u ofenzivi, Vlada se povlači, ocjena je kojoj aktualni događaji daju za pravo. Sindikat hrvatskih učitelja i Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske već neko vrijeme predvode cirkularni štrajk nastavnika i učitelja u cijeloj Hrvatskoj, koji je u trenutku zaključenja ovog teksta u srijedu na snazi u školama u Gradu Zagrebu, tražeći povećanje koeficijenata složenosti poslova za 6,11 posto za sve zaposlenike u obrazovanju. Medicinske sestre i tehničari nedavno su se pak samoorganizirali i prosvjedovali na zagrebačkom Markovom trgu, tražeći da se osnovica njihove plaće poveća za čak 25 posto, a veće koeficijente i plaće traže također sindikati policije i pravosudne policije. Priprema se i štrajk na fakultetima i visokim učilištima, o čemu je Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja u svrhu procesa mirenja već obavijestio Vladu; u najkraćem, traže povećanje plaća nenastavnom osoblju za 6,11 posto i osoblju u nastavnim zvanjima za 3,5 posto.

U ovakvoj demografskoj situaciji, kada je jasno da ljudi odlaze zbog velikog nezadovoljstva, oni koji ostaju valjda su shvatili da trebaju nešto poduzeti ili ih naprosto neće biti. Novca ima, curi na sve strane, dok se za temeljne resore i dalje štedi – govori Ivana Bašić

Obećavajuće sindikalne akcije tempirane su u pravom trenutku pa je za nadati se buđenju drugih sindikata, poput Sindikata umirovljenika Hrvatske, koji bi glasnije trebao stati u zaštitu najbrojnije obespravljene kategorije građana. Jer nakon dugogodišnje krize novca u državnoj blagajni ima, čime se diče i ministar financija Zdravko Marić i premijer Andrej Plenković. Prema izjavi Branimira Mihalinca, predsjednika Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama, proračunski suficit u prvih šest mjeseci ove godine iznosi 1,1 milijardu kuna.

Osim toga, čini se da posljednje sindikalne akcije motivaciju itekako duguju i uspješno provedenoj referendumskoj inicijativi ‘67 je previše’, koju je u svrhu izmjena Zakona o mirovinskom osiguranju – među kojima je najvažnija stavka vraćanje praga za odlazak u starosnu mirovinu na 65 godina – potpisalo gotovo 750 hiljada građana. Sindikalni uspjeh prisilio je Vladu na nesvakidašnje povlačenje: u hitni saborski postupak, izbjegavajući na taj način održavanje referenduma, uputila je Zakon o izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju, kojim se u cijelosti prihvaćaju referendumski zahtjevi.

Vladi se, nogometnim rječnikom, zatresla stolica. Loše odigrani pregovori s prosvjetnim sindikatima doveli su aktualnu vlast u političke probleme. Gotovo da nemaju ništa protiv da se već sada raspišu izbori. Premijera Plenkovića ucjenjuju pojedini političari iz HNS-a i saborski zastupnici kluba Milana Bandića, koji glasanje za Vladine prijedloge uvjetuju njezinim prihvaćanjem zahtjeva prosvjetnih sindikata. Da ne govorimo da se pojedini ministri, poput ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak, ponašaju poput sindikalnih čelnika, podržavajući njihove zahtjeve, što premijeru i vrhuški HDZ-a dodatno ide na živce. No ministrica je, trebao je premijer znati, prije aktualne funkcije bila aktivna sindikalistkinja. Pritisnut najavom novog štrajka, ministar rada i mirovinskog sustava Josip Aladrović kazao je da se u Vladi razgovaralo o mogućnosti pobijanja zakonitosti štrajka prosvjetnih radnika kao i o mogućnosti da se učiteljima i nastavnicima ne plate dani provedeni u štrajku. Dovodeći u pitanje ustavno pravo radnika na štrajk, koji usto treba biti plaćen, ministar rada demonstrirao je nepoznavanje zakona u vezi štrajka i time ukazao na Vladinu paniku u nastaloj situaciji. ‘Ne bi bilo ni demokratski ni uputno da se štrajk zabrani’, komentirala je pak ministrica Divjak.

Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, ali i na drugim fakultetima i visokim učilištima, osoblje se ushodalo, traži se informacija više, s pažnjom se prate daljnje odluke Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja. Članovi sindikata na Filozofskom svjesni su činjenice da bi pristajanjem Vlade na povećanje koeficijenata u osnovnoškolskom i srednjoškolskom sustavu nenastavno osoblje u njemu imalo veće plaće od nenastavnog osoblja na fakultetima. Trebaju se stoga izboriti i za svoje članove, da nitko ne bude zakinut.

Ivana Bašić, profesorica na Odsjeku za anglistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu i sindikalna povjerenica Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, poput četvero svojih fakultetskih kolega, također sindikalnih povjerenika, zadužena je za informiranje članstva o dinamici štrajka u osnovnim i srednjim školama i drugim aktualijama koje pristižu iz tajništva matičnog sindikata. Ona štrajkaške zahtjeve po potrebi pojašnjava i onima koji na fakultetu nisu sindikalno organizirani, upoznaje ih s mogućnošću pravne podrške u svrhu osnaživanja članstva, a sindikalno organizirano osoblje također podsjeća na činjenicu da je štrajk legitimna metoda borbe i da im se ništa loše zbog toga ne može dogoditi. Sve sindikalne akcije u zgradi prijavljuju se Upravi fakulteta: na njemu radi 850 ljudi, od čega 370 nastavnika i preko 400 nenastavnog osoblja, od kojih je velika većina sindikalno organizirana.

- Bez nenastavnog osoblja, pravnika u kadrovskim službama, tajnica koje moraju biti visoko obrazovane i govoriti strane jezike, računovođa i tehničkog osoblja, prije svega informatičara, potom spremačica i čistačica, visokoškolski sustav je danas nezamisliv. Moje informacije govore da plaće čistačica s maksimumom, koliko je to moguće, radnog staža iznose do četiri i pol tisuće kuna - kaže za Novosti Ivana Bašić.

Pitamo je smatra li da će sindikalna ofenziva napraviti kakvu veću štetu aktualnoj Vladi.

Znate što, neće prosvjetare Vlada dati na sud, neće oni to napraviti iz tehničkih razloga, jer bi u svakoj školi u zemlji, u njih osam stotina, trebali zatražiti zabranu štrajka – ističe Vilim Ribić

- U ovakvoj demografskoj situaciji, kada je sasvim jasno da ljudi odlaze iz države zbog velikog nezadovoljstva, oni koji ostaju valjda su shvatili da trebaju nešto poduzeti ili ih naprosto neće biti. Novca ima, curi na sve strane i troši se na vrlo upitne stvari, dok se za temeljne resore i dalje štedi. Troši se mnogo primjerice na vojne stvari, helikoptere i slično, na preglomazna i neučinkovita državna poduzeća i lokalnu upravu u kojoj vlada velik nered. Tako se pojam uhljeba neopravdano širi na službe koje su zaista vitalne za bilo koju državu - zaključuje profesorica i sindikalistkinja Bašić, podsjećajući da je uloga sindikata da protrese državu u socijalnom smislu i da bi na tome morao raditi svaki ministar u svom resoru.

Tri i pol posto povišice koja bi pripala nastavnom osoblju – predavačima stranih jezika, tjelesnog odgoja, općih predmeta, ali i onih stručnih na veleučilištima i visokim školama –državu bi u proračunu stajalo, kako kaže predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić, godišnje tek 40 milijuna kuna. Prekaljenog sindikalca pitamo za komentar izjave ministra Aladrovića da bi se štrajk prosvjetara mogao naći pred sudom, prije svega zbog činjenice da je Vrhovni sud lanjskog kolovoza nezakonitim proglasio i štrajk radnika Croatia Airlinesa s ne baš čvrstim argumentom da su sindikati pregovarali po principu ‘uzmi ili ostavi’.

- Znamo mi dobro kakvi su naši sudovi. Nama su preklani također zabranili štrajk na Hrvatskim studijima proglasivši ga nezakonitim, i to mimo konvencija međunarodnih organizacija rada koje je ratificiralo preko dvjesto zemalja u svojim parlamentima i koje su usvojene u Saboru. Teško je povjerovati da institucija poput Vrhovnog suda nije upoznata s time. Njihovo, ali i uplitanje drugih sudskih instanci u to jesu li pregovori koje sindikati vode ovakvi ili onakvi skandal je međunarodnih razmjera, koji treba prijaviti Međunarodnoj organizaciji rada u Ženevi i Europskom sudu. No znate što, neće prosvjetare Vlada dati na sud, neće oni to napraviti iz tehničkih razloga, jer bi u svakoj školi u zemlji, u njih osam stotina, trebali zatražiti zabranu štrajka - kaže nam Ribić.

Ne slaže se s tezom da su sindikati uzdrmali Vladu već je, kako kaže, Vlada glupo vođenom politikom uzdrmala samu sebe. Ipak priznaje da je za trenutno žešći sindikalni angažman dijelom zaslužna i velika podrška građana referendumu ‘67 je previše’. Podsjeća da je još za vrijeme Zorana Milanovića trebalo podizati plaće, no tada sindikati nisu imali široku podršku društva. Već i vrapci pjevaju, domeće Ribić, da je briselska politika koju je vodio premijer Milanović bila potpuno pogrešna. Zato se taj ambijent danas mijenja.

Premda smo posljednjih godina s pravom govorili o krizi sindikalizma i njihovom mlakom otporu sistemu na štetu radnika, aktualne sindikalne akcije, kao i one koje vjerojatno tek slijede, zasigurno su, kaže za Novosti Jovica Lončar, član Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID) i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, podigle entuzijazam i vjeru sindikata u vlastite mogućnosti.

- Sve to je natjeralo Vladu u defenzivnu poziciju, što se sada može i treba iskoristiti s aktualnim štrajkačkim inicijativama. No akcije kojima svjedočimo ipak su više proizvod povoljnijeg društvenog konteksta nego učinka narasle sindikalne akcijske spremnosti: činjenica je da državni proračun već neko vrijeme bilježi financijski suficit, a tu su i poražavajući demografski pokazatelji o iseljavanju, što je uzrokovalo znatan manjak radne snage u mnogim sektorima. Povoljnim prilikama treba dodati i skore predsjedničke i parlamentarne izbore koji u svjetlu frakcijskih borbi unutar HDZ-a i tanke saborske većine stavljaju dodatan pritisak na Plenkovićevu vladu u smislu pojačane potrebe za uspješnim socijalnim dijalogom - govori Lončar.

Što se tiče reorganizacije sindikalnog pokreta, naš sugovornik smatra da će za to trebati mnogo više od jednokratno uspješnih, premda ni to nije za podcijeniti, pregovora s Vladom.

- Poželjno je promijeniti pristup prema postojećem članstvu, u smislu demokratizacije unutarsindikalnih odnosa i edukacije te novih strategija privlačenja mladih članova koji u pravilu rade u vrlo prekarnim uvjetima, što zahtijeva drugačiji tip organiziranja od onog na koji smo dosad navikli. To pak traži alokaciju znatnih financijskih resursa i ljudskih kapaciteta u vidu terenskih organizatora, istraživačkih i obrazovnih odjela - ističe Lončar.

Naš se sugovornik nada daljnjim sindikalnim akcijama zbog gore spomenutih povoljnih okolnosti, no problemi s kojima se radnički pokret na razini cijele Evrope inače susreće vrlo su složeni i ne tako lako rješivi. Osim značajnog pada broja članova, što onda utječe i na financijske mogućnosti, a posredno i na akcijsku moć sindikata, aktualno političko okruženje je također nepovoljno: socijaldemokratske partije su u padu ili nevoljko zastupaju interese radničke klase, a organizacije lijevo od njih uglavnom, osim rijetkih iznimaka, nedovoljno su jake da bi na zakonodavnom planu mogle zaustaviti napredovanje kapitala.

- Vratimo li se u naš kontekst, situacija nije puno bolja, ali još uvijek ima prostora da se postojeći resursi iskoriste na bolji način kako bi se uvećala akcijska moć sindikata. Hoće li neke od inicijativa koje se trenutno provode u tome uspjeti, ostaje da vidimo - kaže Lončar.

1/2