Bez kritika u javnosti prošla je vijest da je jedan od koautora knjige ‘Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini 1991. – 1995.’, koja je početkom mjeseca predstavljena u sjedištu Sisačke nadbiskupije, Zlatan Mijo Jelić, umirovljeni general Hrvatskog vijeća obrane (HVO), istovremeno optuženik za ratne zločine nad civilima bošnjačke nacionalnosti na području Mostara devedesetih. Kao i da je gost na nedavnoj promociji knjige bio ministar unutarnjih poslova Davor Božinović.

Pravosudna je farsa u ovom slučaju dovedena do savršenstva: umjesto da se hrvatsko pravosuđe pozabavi odgovornošću Jelića za ratni zločin, optuženik se zločinima u BiH pozabavio osobno. Prema optužnici koju je početkom 2016. potvrdio Sud BiH, Jeliću se stavlja na teret da je od svibnja 1993. do početka ožujka 1994., za vrijeme oružanoga sukoba između Armije BiH i HVO-a, kao zapovjednik obrane grada Mostara ‘sudjelovao u organiziranju i izvršenju sveobuhvatnoga i sustavnoga napada usmjerenoga protiv civilnoga bošnjačkoga stanovništva u cilju realizacije strateških ciljeva hrvatskoga naroda: etničkim čišćenjem, protupravnim lišenjem slobode muškaraca i zatočenjem u zatvore i logore, izvođenjem muškaraca na prinudne radove na crti bojišnice i u živi štit, te prisilnim progonom i premještanjem žena, djece i starih na teritorij pod kontrolom Armije BiH’.

No kako se zbog blagodati dvojnog državljanstva Jelić po podizanju optužnice nastanio u Hrvatskoj, gdje gostuje na veteranskim tribinama pod patronatom države, izbjegao je progon BiH pravosuđa koje je, prema međudržavnom sporazumu, a prema navodima Suda BiH, nadležnom tijelu RH još potkraj siječnja uputilo zamolnicu za preuzimanje kaznenog progona nad Jelićem. Pritom je u medijima objavljeno iz istog Suda da Hrvatska ne poznaje kazneno djelo zločina protiv čovječnosti, tako da ona optužnice vraća u fazu istrage, zbog čega procedura ustupanja traje duže.

Pravnica Branka Vierda, koordinatorica programa pravde u Inicijativi mladih za ljudska prava, tvrdnju da Hrvatska ne poznaje kazneno djelo zločina protiv čovječnosti smatra potpuno nerazumljivom, kao što je nerazumljivo i obrazloženje o vraćanju optužnice u fazu istrage. Kaže da je to jasno uređeno Kaznenim zakonom, kao i kazneno djelo ratnog zločina koje regulira napade protiv civilnog stanovništva.

- Ispada kao da se namjerno želi odugovlačiti s tim procesom. Očekujemo daljnje postupanje Državnog odvjetništva RH - komentirala je Vierda.

Skandalozno je pritom da je podršku Jelićevom publicističkom radu iskazao potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović. On je na sisačkoj promociji kazao da se, između ostalog, ‘knjiga na znanstveno utemeljen način bori s brojnim neistinitim tezama oko stradavanja Hrvata u BiH s kojima je javnost nerijetko suočena i da je ona dobar temelj za daljnja istraživanja koja će Vlada nastaviti podupirati’.

Naša sugovornica također duboko problematičnim smatra da je raniju promociju navedene knjige, održanu u Hrvatskom državnom arhivu, uveličala ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek. Bili su tamo i drugi državni dužnosnici u sklopu obilježavanja 15. obljetnice Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.

- Takvo što ne čudi s obzirom na to da su se državni dužnosnici pojavili primjerice i na predstavljanju knjige Jadranka Prlića ‘Prilozi za povijest Hrvatske Republike Herceg-Bosne’ u studenome 2017., neposredno prije izricanja žalbene presude pred MKSJ-om u predmetu Prlić i drugi. Ovakvi primjeri ničim ne doprinose podizanju svijesti javnosti o događanjima tijekom 1990-ih, već snažno utječu na institucionaliziranje mitova o počinjenim zločinima i političkom okviru njihovog nastanka - zaključuje Branka Vierda.