Županijski sudovi u Osijeku i Splitu uveli su neobičnu praksu anonimizacije zbog čega je javnosti sve teže pratiti sudske procese, posebno one za teška kaznena djela kao što su korupcija i ratni zločini. Podsjećamo da su ova dva suda, zajedno sa županijskim sudovima u Zagrebu i Rijeci, specijalizirana za ratne zločine. No zagrebački i riječki sud zadržali su praksu transparentnog objavljivanja identiteta optuženih u sudskim predmetima.
Uz činjenicu da se javno ne objavljuju optužnice, a ako ih DORH i objavi, umjesto imena i prezimena koristi inicijale optuženih, županijski i niži sudovi ne objavljuju ni presude, osim rijetkih iznimki kada procijene da je to u interesu javnosti. Vrhovni sud objavljuje samo pravomoćne presude, i to samo pod inicijalima. Samo Visoki trgovački sud i Ustavni sud objavljuju presude s imenima i prezimenima, kao i europski sudovi, osim ako stranka iznimno zbog zaštite privatnosti zatraži anonimnost.
Kako su ipak sva suđenja i dalje javna, da bi se znalo kada je u kojem predmetu ročište zakazano, moraju se po ročišniku županijskih sudova u Osijeku i Splitu pogađati predmet i identitet optuženika. To znatno otežava praćenje zakazanih rasprava medijima i organizacijama za ljudska prava. Kako saznajemo sa Županijskog suda u Osijeku, takve odluke utemeljene su i na zahtjevima optuženih. Ministarstvu pravosuđa su pritužbe građana stigle iz Agencije za zaštitu osobnih podataka.
‘Građani se učestalo pritužuju na objavu osobnih podataka u ročišniku (rubrika na web-stranicama sudova, op. a.) koji je dostupan javnosti i svatko tko posjećuje stranicu određenog suda može saznati vodi li se protiv određene osobe imenom i prezimenom postupak, po kojem članku zakona i u kojem svojstvu’, tvrde iz Županijskog suda Osijek. Dodaju da ih je Ministarstvo pravosuđa pozvalo na anonimizaciju na temelju niza uredbi, zakonskih akata o kaznenom i parničnom postupku te uredbi o zaštiti podataka.
Izvanredna profesorica kaznenog prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu Maja Munivrana Vajda smatra da je sporna zakonska utemeljenost ovakve prakse jer se neobjavljivanje imena provodi na temelju odluke Vrhovnog suda, koju je teško smatrati zakonom.
- Praksa anonimizacije svih objavljenih pravomoćnih sudskih presuda, uključujući i one za ratne zločine, pogrešna je. Uslijed ovakve prakse interesi privatnosti, tj. zaštite osobnih podataka automatski pretežu nad pravom na slobodu izražavanja. To je protivno zahtjevima nužnosti za balansiranjem između dva temeljna ljudska prava. U slučajevima u kojima se radi o javnim osobama ili o pitanjima od javnog interesa, a procesuiranje ratnih zločina kao izrazito teških kaznenih djela to zasigurno jest, pravo na pristup informacijama bi trebalo biti ispred prava okrivljenika na privatnost - ističe Munivrana Vajda.
Napominje da Zakon o pravu na pristup informacijama počiva na javnom interesu, kao i da Međunarodni kazneni sudovi objavljuju podatke o suđenjima za ratne i druge međunarodne zločine bez anonimizacije podataka o okrivljenicima. Tajnovitost u kaznenim predmetima u vrijeme korupcijskih afera, društvenog nepovjerenja u pravosuđe i vlast retrogradnim korakom smatra i Vesna Teršelič, voditeljica Documente.
- Godinama se zalažemo za objavljivanje presuda u predmetima ratnih zločina. Praksom anonimizacije dovodi se u pitanje javnost sudskog postupka i ograničava se Ustavom zajamčeno pravo na pristup informacijama jer zainteresirana javnost ne zna kada su zakazana ročišta. Odluka o anonimizaciji protivi se Zakonu o pristupu informacijama - smatra Teršelič.
