>

novosti logo

Kronika Kronika

Sušci presušili nadomak vodovoda

Uobičajene ljetne nevolje u selu nedaleko Splita: Glavna vodovodna cijev koja vodom opskrbljuje oko 2.700 stanovnika Dicma, prolazi na 800 metara od pedesetak sušačkih kuća, ali stanovništvo žeđa

Suhe slavine u srcu ljetne sezone jedna su od većih bojazni dalmatinskog puka koji još nije zaboravio sušna ljeta iz ne tako davne prošlosti kada su se uvodile tzv. redukcije vode. Potrošačima se voda puštala, reklo bi se, na kapaljku – po nekoliko sati dnevno. Upozoravalo ih se da budu umjereni u potrošnji, a ‘rasipnicima’ koji bi više - manje kradomice zalijevali lončanice ili povrtnjake, prijetilo se novčanim kaznama. Nažalost, suhe slavine koje danas uglavnom žive u sjećanju Dalmatinaca, itekako su realnost za mještane Sušaka. To naselje, nacionalno mješovitog sastava pod ingerencijom općine Dicmo udaljeno je tek 20 kilometara od Splita, a nema tekuće vode - nevjerojatno s obzirom da glavna vodovodna cijev koja vodom opskrbljuje oko 2.700 stanovnika Dicma, prolazi na 800 metara od pedesetak sušačkih kuća. Voda je većini dovedena u domove prije 26 godina. Sušci, inače poznati kao Splitu najbliže mjesto s pravoslavnim grobljem, još čekaju.

I stoga, kada se mještani Sušaka odluče krenuti u poljodjelske radove, točnije sadnju, prvo se dobro informiraju o razvoju vremena. Ako meteorolozi najavljuju kišu, sadnja može početi. Ako padalina nema na vidiku, primjenjuju onu staru ‘strpljen, spašen’. U protivnom, vodu bi morali donijeti s jedinog mjesnog bunara smještenog u središtu sela.

- Evo, sadila sam pome kada su najavili kišu. I pala je. Uhvatila me u vrtu, ali bolje je i malo pokisnuti, nego tegliti toliku vodu s gustirne. Oko vrta uvijek stavim i što više ‘sića’ da se napune kišnicom za buduće zalijevanje – pojašnjava Darinka Šušak strategiju sadnje.

Nemamo vode. Nemamo asfalta. Napon struje je nikakav. Nemamo s kim nismo razgovarali, ali to je kao da pušemo u vjetar. Svi razgovori pokazali su se beskorisnima - Mirko Simić

- Živim u Splitu sa željom za životom u Sušcima, ali preseljenje ne mogu ostvariti. Jednostavno, život bez tekuće vode je pretežak. Dođem ovdje provesti vikend sa suprugom i umjesto da se odmorim, premorim se dovlačeći vodu s gustirne. Jer bez vode ne možete ništa, ni skuhati ručak. I onda u subotu navečer krenem za Split kako bih se otuširala. Prespavam u stanu i ujutro krenem natrag u Suške. Eto mog vikenda. A sve zato jer nemamo tekuću vodu. Obraćali smo se svima. Načelnici obećavaju vodu pred izbore, a nakon što dobiju glasove, zaborave na obećanja - ogorčeno će Darinka. Inače, prije dva mjeseca ona se s upitom kada će Sušci biti spojeni na vodoopskrbnu mrežu obratila i mjerodavnom ministarstvu. Odgovora još nema.

Rade Solarić, umirovljeni djelatnik Državnog hidrografskog instituta u Splitu, već godinama živi na relaciji Split - Sušci. Taj rođeni Zagrepčanin u Suške se zaljubio na prvi pogled. Kupio je zemljište, ishodio građevinsku dozvolu za kuću i platio priključak na vodu. Te 2011. godine najavljeno je spajanje mjesta na vodovodnu mrežu kroz dvije godine.

- Zbog tog sam obećanja odustao od gradnje vlastitog bunara. Sad imam kuću, ali nemam vodu. Hidrant u mjestu je pod ključem, a vodu nam na zahtjev dovoze cisternom. Ali, isključivo za uporabu u kućanstvu. S tom nam je vodom zabranjeno zalijevati vrtove. Koji apsurd. Onaj tko je spojen na vodovod, može zalijevati i travicu pred kućom, a mi ne možemo ni ono malo povrća što uzgajamo za osobnu potrošnju.

- Mi smo ti ovdje slijepo crijevo. Nemamo vode. Nemamo asfalta. Napon struje je nikakav. Nemamo s kim nismo razgovarali, ali to je kao da pušemo u vjetar. Svi razgovori pokazali su se beskorisnima - tvrdi član Vijeća srpske nacionalne manjine Splitsko-dalmatinske županije Mirko Simić.

- Vodu u Suške dostavljamo cisternama, prema potrebi. Godišnje nas to stoji 30 tisuća kuna. Za spajanje svih dicmanskih kućanstava u vodoopskrbnu mrežu, dakle, govorimo o stotinjak stanovnika u pet zaselaka, potrebno je investirati oko 10 milijuna kuna, a Općina taj novac nema - govori načelnik Općine Dicmo Ivan Maretić.

- O tom smo problemu u više navrata razgovarali i s predstavnicima Hrvatskih voda, ali ni tamo nema novca za tu namjenu. Jedino su rješenje EU fondovi. Nažalost, propuštena je prilika za povlačenje bespovratnih sredstava EU-a za izgradnju komunalne infrastrukture za krajeve naseljene srpskim stanovništvom, a što se moglo učiniti 2005., 6-te, ili 7-me godine. U tu smo svrhu 2004. izradili projektnu dokumentaciju, ali je ona sada zastarjela. Sada smo u fazi izrade studije izvedivosti, iskoristivosti i utjecaja na okoliš. Projekt ćemo provoditi kada budemo imali osigurana sva sredstva - pojašnjava Maretić.

Inače, upravo je Maretić bio načelnik do te, kako ju je nazvao, propuštene 2005. godine i to u dva mandata, da bi na vodeću poziciju u Općini opet došao na prošlim lokalnim izborima. Valjda će u svom trećem mandatu Maretić biti uspješniji u rješavanju problema vodoopskrbe svojih birača nego li je to bio u protekla dva.

1/1