Srpski državljanin Bojan Gavrilović osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od šest godina i devet mjeseci zbog izazivanja prometne nesreće na autocesti A3, u kojoj su u ožujku ove godine smrtno stradala četiri migranta u dobi od 17, 21, 19 i 26 godina. Još sedam osoba u nesreći je lakše ozlijeđeno, a petero teško.
Županijski sud u Slavonskom Brodu nepravomoćno je osudio Gavrilovića zato što je "iz koristoljublja pomogao drugim osobama nedopušteno se kretati u Hrvatskoj, a kao sudionik u prometu kršenjem propisa o sigurnosti cestovnog prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi te time prouzročio smrt više osoba". U prikolici kamiona je, nagurane s velikim rolama papira, prevozio 24 osobe iz Sirije.
U svojoj obrani Gavrilović je rekao kako mu je žao zbog svega i da je samo htio brzo zaraditi. Tvrdio je da nije znao da će biti toliko migranata, jer ih je trebalo biti šestero. Opisao je da je pristao na dogovor s nepoznatim osobama da za šest tisuća eura preveze šestero migranata iz Hrvatske prema Italiji. Sud mu je kao olakotnu okolnost uzeo u obzir da je otac troje maloljetne djece, o kojima skrbi, kao i to što mu je supruga nezaposlena i generalno su slabih imovinskih prilika.
- Osoba koja je iz vlastitog koristoljublja iskorištavala ljude koji su u potrebi za sigurnošću te pritom skrivila prometnu nesreću u kojoj je četiri osobe smrtno stradalo, a ostali su lakše i teže ozlijeđeni, treba kazneno odgovarati za svoje djelovanje - komentira za Novosti Tea Vidović iz Centra za mirovne studije (CMS).
Međutim, Vidović ukazuje i na kontekst u kojem se krijumčarenje događa, na činjenicu da zbog zatvorenosti naših granica prema brojnim izbjeglicama i migrantima, mnogi nemaju izbora nego riskirati živote i koristiti usluge krijumčara. Utoliko se može reći da je sustav koji osuđuje krijumčare također sustav koji ih proizvodi.
- Europska komisija, a onda i zemlje članice EU, već godinama vodi politiku koju nazivaju “borba protiv krijumčara”, gdje su fokusirani na razbijanje krijumčarskih lanaca i hvatanje onih koji te lance čine. No, ono što izostaje u politici koja se tako naziva jest smjer koji bi doveo do toga da radnje i usluge koje nude krijumčarski lanci uopće ne postoje. U CMS-u rješenje vidimo u stvaranju politike sigurnih i legalnih puteva kojima bi osobe koje su u potrazi za međunarodnom zaštitom imale način kako da do nje dođu - objašnjava Vidović.
O tome su u CMS-u pisale i u dokumentu koji daje analizu nedostataka trenutnog europskog zajedničkog sustava azila i prijedloge za njegovu reformu.
- Plastično se to vrlo dobro može objasniti na primjeru Afganistana, gdje je situacija u kolovozu ove godine eskalirala dolaskom talibana na vlast, i gdje su neki ljudi evakuirani na temelju određenih parametra, neki su primljeni u izbjegličke kampove susjednih zemalja, a neki nisu uspjeli ništa od toga. Neki su u tim susjednim zemljama diskriminirani zbog čega za njih niti ondje nije sigurno. Takve situacije neizvjesnosti i neimanja opcija ljude dovode do toga da se obraćaju onima koji kreiraju krijumčarske lance. Što je direktna posljedica politike Zapada, zatvaranja granica i odbijanja prihvata novih izbjeglica. Nezakoniti putevi su nesigurni, opasni i skupi. A kao što smo imali priliku vidjeti na slučaju koji spominjete, oni pojedince koji su u potrazi za međunarodnom zaštitom mogu koštati života. A odlučuju se za njih jer nekada nemaju drugog izbora - priča Vidović.
Govori nam i kako javnosti nisu dostupni podaci o tome koliko je ljudi na području Hrvatske posljednjih godina poginulo na slične načine kao i migranti koji su izgubili živote u ovom konkretnom slučaju, kao žrtve krijumčarenja i brutalnosti graničnih režima.
- Takve informacije bi trebale imati nadležne institucije u Republici Hrvatskoj te ih javno komunicirati, no nažalost se to ne događa. Ministarstvo unutarnjih poslova vrlo oskudno dijeli informacije o stanju u području migracija te je to vrlo često i kritika koja dolazi od međunarodnih institucija, da su statistički podaci oskudni i da mi zapravo nemamo uvid u stanje. Postoje umjetničko-akademsko-aktivistički napori koji govore o ovim tragedijama i koji činom prikupljanja informacija zapravo stvaraju društveni arhiv onda kada to ne čine institucije. Istaknula bih rad 'Prijelaz' koji je radila umjetnica selma banich u suradnji s kolektivom Žene ženama, a koji je učinio upravo to - zaključuje Vidović.
