Živimo u vremenu u kojem se svakodnevno ispisuje povijest. Nedavno, 15. ožujka, dio povijesti ispisao je Diébédo Francis Kéré, arhitekt iz Burkine Faso s višedesetljetnom adresom u Njemačkoj. Kéré je ovogodišnji dobitnik nagrade Pritzker, najprestižnije arhitektonske nagrade na svijetu, pandana Nobelovoj nagradi. U 43 godine dugoj povijesti nagrade Kéré je prvi Afrikanac i prvi crnac dobitnik Pritzkera. Rođen je 1965. godine u selu Gando, a njegovo porijeklo uvelike je odredilo njegovu arhitekturu i njegov svjetonazor. Kéré u svojim djelima povezuje održivost okoliša i duboku vezu čovjeka i prirode sa snažnim socijalnim angažmanom koji se manifestira u smanjivanju nejednakosti i pružanja prilike onima koji prilika imaju malo. Ovogodišnji je dobitnik Pritzkera prvo dijete iz sela (koje danas ima oko 2.500 stanovnika) koje je poslano u školu. Njegov otac, seoski poglavica, odlučio je da njegov sin mora znati čitati. Sedmogodišnji Francis pohađao je školu u kojoj je u prvom razredu, zajedno s njime, bilo još stotinjak učenika u veoma toploj, vrućoj betonskoj učionici. Učenje u takvoj učionici obilježilo je Kéréa za cijeli život i odredilo njegovu arhitekturu.
Njegov put do uspjeha nije bio pravolinijski. Nakon što je završio školu radio je kao stolar i tek mu je stipendija omogućila studiranje arhitekture u Berlinu, a diplomirao je u 39. godini. Mnogo toga Kéré je vratio rodnom Gandu. Za diplomski rad je 2001. izgradio prvu školu u tom selu kombinirajući znanje koje je stekao u Njemačkoj s tradicijskim graditeljstvom Burkine Faso. Gando je siromašno selo u siromašnoj zemlji. Kuće su od blata, krovovi od slame. Kiša pada rijetko, a temperature dosežu i 45 stupnjeva. Kéré je razvio kolaborativni način rada sa stanovnicima svog rodnog sela. U Burkini Faso škole su uglavnom betonske, a ta je gradnja skupa i iziskuje električnu energiju. Nje u Gandu prije dva desetljeća nije bilo, baš kao ni tekuće vode. Betonske škole su neudobne, a temperature u njima nepodnošljive, što utječe na učenike i na to koliko će u školi naučiti. No beton je bio društveno prihvatljiv, to je materijal kojim grade oni koji imaju novaca. Kéré je školu odlučio izgraditi od ćerpiča, građevinskog materijala sirotinje. Mnogi su bili skeptični, pitali su se hoće li škola preživjeti sezonu kiša. Rješenje je pronađeno u širokom krovu koji zidove štiti od kiše, a istovremeno omogućava kruženje zraka i prirodno hlađenje. Kéré je u Gandu izgradio i srednju školu, stanove za nastavnike, pokrenuo projekt sadnje manga kojim se koliko-toliko bori protiv deforestacije, ujedno dajući zajednici važnu hranu i ništa manje važan hlad. Projekti realizirani u rodnom selu donijeli su Kéréu 2009. Globalnu nagradu za održivu arhitekturu. Na sličan način Kéré je izgradio još nekoliko škola i zdravstvenih ustanova u Burkini Faso.
Gradio je i u brojnim afričkim zemljama, Velikoj Britaniji, Sjedinjenim Državama, Kini. U obrazloženju Pritzkerove nagrade navedeno je da je dobitnik pionir arhitekture koja je održiva – kako za okoliš, tako i za stanovništvo – i to u zemlji ekstremne oskudice, a poboljšao je život i iskustvo bezbrojnih građana u regiji svijeta koja je često zaboravljena. Svojim zgradama demonstrira ljepotu, skromnost, inventivnost i odvažnost, što je sve u skladu s misijom same nagrade. Za Kéréa je arhitektura, kako je izjavio za BBC Africa nakon objave o dodjeli nagrade, instrument koji možemo koristiti da stvorimo bolje gradove, prostore koji nadahnjuju ljude i učionice koje nadahnjuju najbolje generacije.
"Nadam se da će se promijeniti paradigma, da će ljudi biti pogurnuti prema tome da sanjaju i riskiraju. Zato što ste bogati ne morate rasipati materijal. Ako ste siromašni ne morate ne pokušati stvarati kvalitetu. Svatko zaslužuje kvalitetu, svatko zaslužuje luksuz i svatko zaslužuje komfor", kazao je Kéré.
