Novosti

Politika

Sve po Ustavu

Ustavni sud Srbije odbacio je sve prijedloge za ocjenu ustavnosti Odluke o proglašenju vanrednog stanja, koja je u dijelu javnosti protumačena kao prerastanje Vučićeve autokratske vlasti u golu diktaturu

Q7i6q4b8e57lu26x07rd7ibt0b6

Optužen za cementiranje diktature – Aleksandar Vučić (foto Srđan Ilić/PIXSELL)

Ustavni sud Srbije odbacio je sve ‘inicijative za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti i zakonitosti Odluke o proglašenju vanrednog stanja’ te sve zahtjeve za ‘obustavu izvršenja pojedinačnih akata i radnji preduzetih na osnovu osporene Odluke’. Odluka srpskih vlasti da zbog epidemije koronavirusa proglase izvanredno stanje u zemlji odmah je u dijelu srpske i regionalne javnosti protumačena kao prerastanje Vučićeve autokratske vlasti u golu diktaturu. U Srbiji su takve reakcije pretočene u prijedloge Ustavnom sudu da nakon provedenog postupka poništi taj akt i navodno ukine predsjednikovu diktaturu. Istovremeno je i skupina europarlamentaraca na inicijativu opozicijskog Saveza za Srbiju zatražila od europovjerenika za proširenja da pripazi da Vučić ne iskoristi epidemiju za cementiranje diktatorske vlasti.

I premda je Narodna skupština Srbije prvo potvrdila, a potom na prijedlog Vlade i ukinula odluku o proglašenju izvanrednog stanja prije nego što je Ustavni sud odbacio sve inicijative, takva njegova odluka, a pogotovo njezino detaljno obrazloženje, važna je jer na ustavnopravan način odgovara na pitanje jesu li doista srpske vlasti epidemiju iskoristile za neustavno uvođenje diktature.

Ustavni sud u obrazloženju svojeg rješenja ponajprije navodi da je ‘polazeći od ustavnopravnog okvira kojima su uređena pitanja koja se odnose na vanredno stanje u Republici Srbiji utvrdio četiri elementa vanrednog stanja: 1) ustavni uslov – ‘javna opasnost koja ugrožava opstanak države ili građana’; 2) zaštitni objekat – ‘država ili građani’; 3) sredstva ili mehanizam zaštite – ‘mere kojima se odstupa od Ustavom zajemčenih ljudskih i manjinskih prava’; 4) cilj – delotvornost u prevazilaženju javne opasnosti i hitnost povrataka u redovno ustavno stanje’. Sud dalje navodi da ‘iz ovih konstitutivnih elemenata proizlaze još dva bitna obeležja vanrednog stanja: a) njegov privremeni karakter (trajanje najviše 90 dana, uz mogućnost produženja za najviše 90 dana); b) ustavni elementi postupka za proglašenje izvanrednog stanja (državni organ, odnosno državni organi koji proglašavaju izvanredno stanje).’

Ustavni suci podsjećaju da Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda dopušta odstupanje od ljudskih prava u slučaju postojanja ‘javne opasnosti koja preti opstanku nacije’. Potom dodaju da je srpski ustav ‘precizniji u određivanju zaštitnog objekta, budući da, umesto nepravnog pojma ‘nacije’, podjednako štiti dve vrednosti: državu i građane’. Usto, objašnjavaju i da su proučili praksu Europskog suda za ljudska prava kako bi utvrdili što objektivnija mjerila pri procjenjivanju jesu li u Srbiji bili ispunjeni uvjeti za proglašavanje izvanrednog stanja. Nakon što su nabrojali te uvjete koji proizlaze iz prakse Europskog suda i usporedili ih sa zbivanjima u Srbiji i njezinu okruženju, ustavni suci su zaključili da se ‘(…) pojava zarazne bolesti Covid-19 i opasnost od njenog nekontrolisanog širenja na teritoriji Republike Srbije mogla smatrati opasnošću koja značajno ugrožava zdravlje šire populacije stanovništva, a time dovodi u pitanje normalno odvijanje života u državi, uključujući i funkcionisanje njenih institucija, javnih službi i privrede, a naročito zdravstvenog sistema’.

Ustavni suci su ocijenili i da je postupak proglašavanja izvanrednog stanja bio u skladu s Ustavom Srbije, jer ga alternativno mogu proglasiti Narodna skupština ili zajedničkom odlukom predsjednici države, vlade i parlamenta. Suci su pritom istakli detalj da srpski ustav propisuje da parlament može proglasiti izvanredno stanje samo na osnovu zajedničkog prijedloga predsjednika države i vlade, a njima pak dopušta da ga proglase zajedno s predsjednikom Narodne skupštine ako ovaj procijeni da parlament u danim okolnostima ne može zasjedati.

U završnom dijelu obrazloženja svoje odluke, Ustavni sud uz ostalo je zaključio da je ‘osobenost vanrednog stanja upravo u tome što dopušta odstupanje od redovnog režima ljudskih prava da bi se što delotvornije prevazišle vanredne okolnosti i uspostavio narušeni javni poredak. Dakle, privremeno odstupanje od opšteg režima ljudskih prava je opravdano nastojanjem da se sačuva opstanak države i građana u slučaju njihovog ugrožavanja, budući da je to neostvarivo redovnim funkcionisanjem pravnog sistema. Naime, izuzetne okolnosti zahtevaju određeni stepen koncentrisanja vlasti, u cilju efikasnog reagovanja državnih organa, radi što bržeg prevazilaženja krizne situacije i povratka na redovno funkcionisanje pravnog poretka’.

Pritom sud ‘ukazuje na neophodnost razlikovanja između ograničavanja ljudskih prava i odstupanja od ljudskih prava. Institut derogacije, odnosno odstupanja od ljudskih prava vezuje se za vanredno stanje i privremenog je karaktera, jer ova odstupanja traju najviše koliko i vanredno stanje’. Nakon što je Narodna skupština Srbije ukinula izvanredno stanje, prestala su važiti i skoro sva ograničenja ljudskih prava. Što se, međutim, dogodilo s Vučićevom diktaturom?

Za razliku od prvih dana nakon proglašavanja izvanrednog stanja kad se fama o širenju njegove diktature ruku pod ruku s koronavirusom proširila u dijelu javnosti te dobacila do Europskog parlamenta, ukidanje takvog stanja, ali i presuda Ustavnog suda Srbije nisu rezultirali makar usputnom konstatacijom da su ograničavanja ljudskih prava i sloboda bila privremena i da nisu zemlju odvela u diktaturu. Štoviše, sud u obrazloženju svoje odluke ‘ističe da u vanrednom stanju, bez obzira na poremećaj nadležnosti najviših državnih organa, svakako dolazi do ‘sistemskog’ odstupanja od redovnog funkcionisanja državnih organa i javnih službi, što po pravilu ne ide na štetu građana, nego njima u korist (npr. različite ekonomske mere u vidu poreskih i drugih olakšica, zastoj u rokovima preduzimanja određenih radnji pred državnim organima itd.)’.

Još precizniji je bio član vladinog zdravstvenog kriznog štaba epidemiolog dr. Predrag Kon. Odgovarajući na napade kojima je bio i osobno izložen, Kon je, među ostalim, poručio i sljedeće: ‘Sve one koji pripadaju mojim nazovi prijateljima, a koriste reči ‘da smo sproveli genocid’, da smo postupali kao Mengele, ljudi u koje sam uložio i vremena i energije ne želim ni da čujem, pa ni da vidim. Takav izliv mržnje od ljudi koje godinama poznajem, sa nekima sam proveo i dosta vremena… nisam očekivao, a ponajmanje zaslužio. Otvoreno već sada, pre izvršenih analiza da kažem: srpski scenario odbrane od Covida-19 sačuvao je najmanje hiljadu života. Biće moguće dati tačnu procenu tek na kraju svetske pandemije. Svi razgovori o tome da li je trebalo ili ne vanredno stanje potiču od ljudi koji pojma nemaju u kakvoj situaciji je započela pandemija, a posebno žive u zabludama da je moglo da se sprovode razne vrste neophodnih nabavki samo sa proglašenjem epidemije. Prošla pandemija svinjskog gripa 2009/2010. pokazala je pogubnost takvog načina rada i korišćenje tendera u vanrednim okolnostima. Tada 2009. se radilo isključivo po važećim propisima, što je na kraju završilo sa aferom vakcine, iako je tadašnja direktorka Fonda činila da sve bude po zakonu svesna da je to bilo pod ozbiljnim nadzorom i kontrolom. Ipak je završila u zatvoru devet meseci potpuno nevina.’

Kon stoga zaključuje: ‘Ako nešto predstavlja najveće moje iskustvo neposredno iz ove situacije, to je da se u uslovima pandemije mora proglašavati vanredno stanje, a ne samo proglašavati epidemija sa vanrednim merama. To bi trebalo za ubuduće Zakonom regulisati za bilo koju buduću pandemijsku situaciju. Tako je u Srbiji lakše i efikasnije. Bez proglašenja vanrednog stanja u ovoj pandemiji bila bi najverovatnije masovna smrtnost. Ideja da je moguće podići stepen pozornosti stanovništva u Srbiji samo preporukama i pričom je ‘fatamorgana’ odnosno najteža moguća zabluda. Pozornost koja je dobijena proglašenjem vanrednog stanja, mogla se u slučaju da tako nije učinjeno dobiti samo masovnim umiranjem, kao što se dogodilo u Nišu nakon ulaska virusa u gerontološki centar.’

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više