>

novosti logo

Kultura Kultura

Svi za filmski grad

Izgradnja filmskog studija, za koju se na području Rijeke navodno zainteresirao i Brad Pitt, upisana je u kulturne projekte najvećih stranaka. I u HAVC-u već duže razrađuju tu ideju, s tim da bi lokacija studija bila na širem obodu glavnog grada

Je li Brad Pitt mislio ozbiljno kad je, nedavno boraveći u Hrvatskoj u društvu Rade Šerbedžije, izjavio da je zainteresiran za investiciju filmskog studija u Rijeci ili negdje na Kvarneru, domaći filmski profesionalci nemaju pojma. Kao vlasnik produkcijske kuće Plan B, Pitt je u filmskom biznisu poznat kao oprezan i promućuran tip, pa je najava eventualne investicije u riječkom bazenu vrijedna spomena. I to uz metodičku sumnju u ishod jer je posljednjih godina, otkako je Hrvatska postala poželjna lokacija stranim produkcijama, naglo skočio broj zainteresiranih (uglavnom američkih) investitora.

- Da su izgrađeni svi filmski studiji koji su najavljivani u novinama, Hrvatska bi imala više studija nego Velika Britanija - poentirao je ‘Novostima’ ravnatelj HAVC-a Hrvoje Hribar.

Poanta je, međutim, i u slučajnoj sinkronizaciji Pittove ‘najave’ biznisa sa strateškim prioritetima kulturne politike domaćih stranaka, iskazanima u predizbornim programima. U tankom popisu ‘velikih investicija’ i planova kulturne politike Narodne koalicije, HDZ-a i Mosta na uočljivom mjestu stoji ‘izgradnja filmskog studija’. Studio bi bio dragocjen svim filmašima – strancima i domaćima, koji potrebe postprodukcije u pravilu moraju zadovoljiti u susjednim zemljama. Pritom bi, iz vizure domaćih profesionalaca, posebno važno bilo da se kod nas ne gradi ‘bilo kakav holivudski studio’, jer je u tom slučaju znatno otežan ulaz domaćoj filmskoj struci.

- Ključno je shvatiti razliku između holivudskog franšiznog studija i onakvog studija u kojemu će biti privilegiran europski film, ali i domaći profesionalci. Imate recimo filmski studio američkog vlasnika u Bugarskoj u kojemu bugarski filmaši peru pod, a ostale filmske radnike je doveo investitor - ističe Hribar.

Nekad središnji pogon domaćeg filma, jugoslavenski hit-prostor Jadran filma, danas je neupotrebljiva ruina u zagrebačkoj Dubravi, koju nije moguće revitalizirati zbog neriješenih vlasničkih odnosa i loših infrastrukturnih uvjeta.

- Naprosto je nefunkcionalan, filmska industrija se strahovito mijenja - kaže nam filmski kritičar Nenad Polimac, koji je sklon sumnji u opravdanost investicije filmskog studija u Hrvatskoj.

- To je tržište već izuzetno dobro pokriveno filmskim studijima u Mađarskoj, koji su nam eventualni glavni konkurenti, ali se s njima ne možemo mjeriti, a onda i u Češkoj, Poljskoj, pa i Rusiji. Slovenci su u posljednje vrijeme manje aktivni, a u čitavoj je regiji najveći studio Pink, ali ne bi predstavljao konkurenciju eventualnom domaćem studiju - objašnjava Polimac.

Njegova skepsa se, međutim, temelji jedino na adresi ulagača, ne i opravdanosti investicije, jer bi to državi kao većinskom ulagaču bilo, naravno, posve neizvedivo.

- Ali priča o filmskom studiju u Hrvatskoj ni po čemu ne bi nalikovala tipu nekakvog Mosfilma, jer se radi isključivo o tome da država i lokalna zajednica sudjeluju jedino u izradi projektne dokumentacije i administracije projekta - kaže Hribar, navodeći da je osnovna ideja izgraditi studio negdje na širem obodu glavnog grada, iskoristiti državno zemljište, europske fondove i privatna ulaganja.

- Ideja je da država sudjeluje lokacijom kao naturalnim udjelom u projekt i izvedbenom dokumentacijom kao gotovinskim troškom. Sama realizacija oslonit će se na EU fondove u osnovnom gabaritu te na privatna sredstva uložena u opremu i prateće sadržaja, a potonja se uključuju na više mogućih načina. Kao osnovno ulaganje privatnog ili međunarodnog investitora, kao ulaganje u veliku franšizu ili kao konzorciji manjih vlasnika opreme iz Hrvatske i recimo Slovenije - objašnjava Hribar.

Ta ideja razrađuje se u HAVC-u više od godinu dana, a postala je javnom već za mandata ministra kulture Berislava Šipuša, koji je krajem 2015. rekao da je ‘bivša vojarna u Jastrebarskom izuzetno pogodna lokacija za studio’, koji bi se ‘uz pomoć sredstava EU-a trebao početi graditi vrlo skoro’. Licitacija lokacijama se ne isplati, neizvjesnost postizbornog trenutka daje misliti jedino o pretpostavkama i potrebama industrije.

- Nakon tri godine programa ulaganja u izvoz filmskih usluga postalo je jasno da će se gradnja studija isplatiti i da će se čitav sustav time podići na novu razinu – dohodovnu i socijalnu, ako hoćete - tumači Hribar.

Nakon što je uveden 2011., u vrijeme HDZ-ovog ministra kulture Jasena Mesića, program ulaganja ili cash rebatea narastao je sa 24 milijuna na 166 milijuna kuna do 2015. godine. Sistem koristi 20 od 28 članica EU-a, a funkcionira tako da projekt koji zadovolji određene uvjete poput kulturnog sadržaja, udjela hrvatske kreativne i tehničke ekipe i angažmana hrvatskog koproducenta, ima pravo na povrat potrošenih sredstava u visini 20 posto u okviru priznatih troškova nastalih u Hrvatskoj. Kvaka je, međutim, u tome što se u proračunu za iduću godinu moraju uvrstiti sredstva za strane ekipe koje su prethodne godine snimale u Hrvatskoj, što ministar Zlatko Hasanbegović nije učinio.

Hasanbegović je ignorirao sve zahtjeve filmske zajednice, a posljednji apel su u tom smislu u kolovozu podnijeli Društvo hrvatskih filmskih redatelja i Hrvatska udruga filmskih producenata, upozorivši da je ministar ‘svojom opstrukcijom doveo u pitanje poticaje za strane koprodukcije, čime je izazvao povlačenje višemilijunskog priljeva sredstava stranih produkcija u proračun RH, te izravno oštetio proračun Hrvatske’. Druga je kvaka u tome što državni proračun nije dosad mogao pratiti rast industrije, pogotovo programa poticaja stranim produkcijama, a sve veći broj projekata koje je Hrvatska privukla zahtijeva da se na godišnjoj razini osigura minimalno 40 milijuna kuna.

Hasanbegović se osvrtao na taj problem kao na trošak koji ga, očito, nije zanimao, iako statistika kaže da je za 27 stranih produkcija koje su od 2012. do 2015. u Hrvatskoj potrošile 326,3 milijuna kuna bilo 42 milijuna kuna povrata. Budući ministar morat će brzo rješavati taj problem ako ne želi, reputacijski i financijski, naštetiti domaćoj filmskoj industriji.

- Plan filmskog studija godinu je dana u mirovanju. Ono što ne miruje jesu kretanja u europskoj filmskoj proizvodnji. Eto, prije nekoliko dana u proceduru slovenskog parlamenta ušao je zakon o povratu od 25 posto, što će dramatično utjecati na pad hrvatske konkurentnosti. Nova vlada će morati požuriti želimo li da nam ne propadne dosadašnji uspjeh. Hrvatska je najprivlačnija zemlja za filmska ulaganja, ludo je da u ponudi nemamo studio, najunosniji dio ponude - zaključuje Hribar.

1/1