U prošlu subotu u Beogradu su pred zgradom Predsjedništva Srbije viđene scene slične onima koje su se odigrale prije četiri godine pred zgradom hrvatske Vlade na zagrebačkom Markovom trgu. Nekoliko stotina beogradskih prosvjednika, koji pod sloganom ‘1 od 5 miliona’ već osam mjeseci prosvjeduju protiv vlasti Vučićevih naprednjaka, pokušalo je srušiti zaštitnu ogradu i probiti se pored osiguranja kako bi davno objavljene svoje i opozicijske zahtjeve ostavilo pred ulazom zgrade u kojoj stoluje srpski predsjednik. Prosvjednici su pokušali ponoviti ono što su na početku ljeta 2015. godine učinili pobunjeni ‘šatoraši’ iz Savske 66 kad su krenuli da Milanovićevoj vladi licem u lice isporuče svoje zahtjeve zbog kojih su navodno prosvjedovali već godinu dana, iako istovremeno nisu krili da im je konačni cilj srušiti Milanovićevu koalicijsku vladu i tadašnjeg predsjednika Ivu Josipovića i zamijeniti ih vlašću Karamarkova HDZ-a.
Bojkot izbora navodno se nudi kao jedina realna varijanta demontaže Vučićevog nenarodnog režima, jer ako bojkot uspije stvorit će se uvjeti za novi val uličnih prosvjeda
Premda njihovi medijski zagovornici vole beogradske prosvjednike uspoređivati s njihovim prethodnicima koji su 5. oktobra 2000. na ulici srušili Miloševićev režim, ali i s makedonskim prosvjednicima koji su lani na ulici i upadom u parlament srušili vlast VMRO-ova premijera Nikole Grueskog, zasad su beogradski prosvjednici ipak sličniji zagrebačkim ‘šatorašima’, jer i jedni i drugi pokušavaju vladajuće potkopati i srušiti prije izbora, a ne poslije izborne pobjede kao što su to učinili petooktobarski beogradski i lanjski makedonski prosvjednici nakon što vladajući nisu htjeli priznati izborni poraz i mirno im predati vlast. I nije to jedina sličnost. Premda su to javno nijekali, ‘šatoraši’ su bili udarna pesnica Karamarkova HDZ-a, kao što su i ‘1 od 5 miliona’ već neko vrijeme ulična prethodnica Đilasovog Saveza za Srbiju (SzS), a jedni i drugi u prvi plan ističu ili su gurali tvrdnju da se bore protiv nenarodnih i uzurpatorskih režima, iako mimo izbora nastoje smijeniti i promijeniti legalno i legitimno izabrane vlasti.
Prekomjernim granatiranjem Milanovićeve i Josipovićeve vlasti, koje je trajalo 555 dana, ‘šatoraši’ su isprovocirali deklarirane lijevo-liberalne SDP-ove funkcionere da pokažu i svoje nacionalističko i politički rigidno lice zbog čega su ostali bez znatnog dijela svojih birača, a potom su i snažno doprinijeli vraćanju desnog biračkog tijela HDZ-u i njegovoj pobjedi na predsjedničkim izborima te relativnoj pobjedi na parlamentarnim izborima, koja im je omogućila da s Mostom formiraju parlamentarnu većinu. Sličan scenarij se događa i u Srbiji, jer prosvjedi ‘1 od 5 miliona’ u suštini trebaju pripremiti uvjete da opozicijski Savez za Srbiju što je prije moguće smjeni Vučićevu naprednjačku vlast. No kako je SzS danas puno slabija izborna alternativa naprednjacima nego što je SDP-ovoj koalicijskoj vlasti onomad bio Karamarakov HDZ, Đilasov opozicijski savez sve je bliži odluci da izbore bojkotira jer ankete najavljuju da će na njima opet uvjerljivo pobijediti Vučićevi naprednjaci.
Bojkot izbora navodno se nudi kao jedina realna varijanta demontaže Vučićevog nenarodnog režima, jer ako bojkot uspije stvorit će se uvjeti za novi val uličnih prosvjeda sličnih petooktobarskim ili makedonskim koji će onda oduvati naprednjake. No kad se razgrnu svi ti medijski i ini argumenti za i protiv bojkota izbora dođe se do, primjerice, tumačenja i očekivanja koje od bojkota ima jedan od lidera SzS-a Vuk Jeremić. Dnevnik Danas prenosi da Jeremić smatra da je odluka o bojkotu ‘trenutak istine’ i najbrži put ka smjenjivanju Vučićevog režima. Bojkotom se, naime, ‘stvari bitno pojednostavljuju jer će postojati samo dve kolone – svi koji su za vlast će izaći na izbore, a svi koji su protiv će ih bojkotirati. Uveren sam da je nas koji smo protiv vlasti više’, tumači Jeremić, alkemijski valjda računajući da i preko četrdesetak posto onih birača koji nikada ne izlaze na izbore može unaprijed uvrstiti među one koji su protiv vlasti. Važnija od toga je, međutim, Jeremićeva procjena da će ‘bojkotom opozicije legitimitet vlasti biti narušen, a da će Zapad od Vučića tada tražiti da završi obećano, odnosno da potpiše sporazum kojim bi se Srbija trajno odrekla Kosova i Metohije i omogućila članstvo Prištine u UN. Tada bi snagom koju smo dobili u bojkotu trebalo da ga sprečimo u tome, tako da on u očima Zapada izgubi upotrebnu vrednost koju ima sada. A nakon toga, kada na ulici bude dovoljan broj građana, stranci će mu poslati svilen gajtan – u vidu zahteva za demokratske izbore, jer na takvim on ne može da pobedi’, zaključio je Jeremić, a prenosi Danas.
Jeremićeva poruka da je bojkot izbora tek uzimanje zaleta za masovne ulične prosvjede kojima će jedini cilj biti da spriječe Vučića i naprednjake da potpišu i u parlamentu potvrde sporazum o normalizaciji odnosa s Prištinom, kako bi zbog toga izgubili podršku zapadnih moćnika i bili natjerani na demokratske izbore na kojima će navodno sigurno izgubiti, dodatno otkriva da su ‘šatoraši’ i Karamarkov HDZ i ‘1 od 5 miliona’ i Đilasov SzS slični ne samo po metodama djelovanja, nego i po sklonosti da rigidno nacionalističke ciljeve pakiraju u šarene demokratske celofane.
I šest zahtjeva čiju realizaciju od naprednjaka traži SzS da ne bi bojkotirao izbore zapravo su jedna takva demokratska duda varalica, jer svi oni se u suštini svode na kadrovske smjene u javnim glasilima i medijskim regulatornim tijelima, a tek se sporadično odnose na popravljanje tehničkih i administrativnih izbornih uvjeta. Stoga i ne čude napadi kojima su SzS i njegovi zagovornici nasrnuli na nevladine organizacije i beogradski Fakultet političkih nauka što su organizirali razgovore vladajućih i opozicije s namjerom da uoči parlamentarnih izbora dogovore i realiziraju makar nužno poboljšanje odnosno ravnopravnije medijske i druge izborne uvjete, jer im njihov pokušaj posredovanja kvari računicu da poprijekim putem dođu na vlast. Kao što su ‘šatorašima’ njihovi zahtjevi poslužili da 555 dana s ulice politički teroriziraju lijevo-liberalnu vlast kako bi je zamijenio radikalno desni Karamarkov HDZ, tako se i šest zahtjeva SzS-a i organizatora prosvjeda ‘1 od 5 miliona’ svelo na puko mazanje očiju javnosti kako bi se zaobišli parlamentarni izbori i vlast osvojila na ulici, i to zbog Kosova, a ne zbog slobodnih i demokratskih izbora, pravne države, medijskih sloboda.
