Od stihova poznate pjesme Dade Topića i grupe Time tamo gdje vječno sunce sja, tamo je Makedonija ostalo je tek sunce na mnogobrojnim zastavama koje vijore u glavnome makedonskom gradu, no njihova količina ne bi bila takav problem da nema onoga o čemu pjeva Mileta Mijatović: zastavu treba staviti gde god se može nabiti, da svaka budala zna koja je ovo država. Naime, to o državi ovdje je prilično diskutabilno, jer rijetko tko zapravo zna koja je – jest Makedonija, ali s obzirom na to da joj Grci ne priznaju pravo na to ime i nije… Makedonsko osamostaljenje i izlazak iz SFRJ prošli su bez većih problema, no to kao da je nosilo neko prokletstvo, pa nekadašnja državna zajednica još živi u nesretno skovanom imenu Bivše Jugoslavenske Republike Makedonije. Kao da se nije bila dovoljno otrgnula i kao da ju je Milošević mirno pustio znajući da će ionako imati dovoljno problema s lokalnim Albancima, ali i Bugarima, Grcima… Odatle još dopiru silne frustracije i silni problemi, čiji rasplet nije ni na vidiku. Naprotiv, Makedonija je već mjesecima i bez vlade. Od izvanrednih parlamentarnih izbora protekla su već četiri mjeseca: pošto su godinama vladajuća stranka VMRO-DPMNE i glavna opozicija SDSM na njima osvojili zamalo jednak broj mandata, sve je ovisilo o tome kojoj će se prikloniti lokalni Albanci, odnosno stranke albanskog predznaka, te tako odlučiti tko će oformiti vladu. Priklonili su se opoziciji, pa je lider SDSM-a Zoran Zaev 1. marta predao potpise 67 od 120 poslanika predsjedniku Đorđu Ivanovu, ali ih on – s izgovorom da štiti Ustav, odnosno stoga što je tzv. platforma albanskih stranaka dogovorena u inozemstvu, Albaniji, pa predstavlja prijetnju nezavisnosti zemlje – nije prihvatio. S druge strane, Zaev je taj predsjednički gaf okarakterizirao kao državni udar, pa za sada nema rješenja kako će se problem oko formiranja izvršne vlasti riješiti. Štoviše, pristalice VMRO-a već cijeli mjesec svakodnevno prosvjeduju pred Sobranjem te pozivaju na zaštitu Makedonije i makedonskog jezika jer da spomenuta platforma zadire u njihovo nacionalno biće…

Protesti se ne mogu definirati kao spontani zato što su organizirani po nalogu vmro-dpmne-a. To je prije svega pokušaj da se Gruevskoga i njegovu ekipu spasi od kaznenih postupaka – kaže Uranija Pirovska

Zašavši malo dublje u kompliciranu problematiku, odlučili smo zaći i među prosvjednike i osluhnuti kako oni dišu. A ondje nas je dočekala slična, ako ne i identična matrica: red vojnika stranke, red njezinih simpatizera uz red tinejdžera, pa red opasnih momaka s beretkama koji, specifično, ovdje predstavljaju nevladin sektor. Naime, kao službeni organizator prosvjeda navodi se deklarativno građanski pokret Za zajedničku Makedoniju, a podršku mu daju brojne ‘civilne’ organizacije nastale u tri mjeseca od izbora – Lavovi, Metodija Patcev, Nepokor… Takvi ‘aktivisti’ čine znatan dio kojih tisućinjak prosvjednika, a pozornost privlače militarističkim izgledom i sloganima među kojima se ističe onaj ‘Sloboda ili smrt’, za koji kažu da je historijski slogan VMRO-a; skloni četničkom pokretu, koji koristi istu krilaticu, tvrde da je to logično jer je ipak riječ o ‘južnim Srbima’. Toj prosvjednoj struji bliska je i ruska politika, ponajprije stoga što je antizapadna. Taj ‘sklad’, doduše, remeti jedan detalj: i ‘južni Srbi’ i četnici dižu tri prsta, ali ne ista – zajednički im je samo onaj srednji. Simpatično i simbolično, no valja reći da ovdje tri podignuta prsta (mali, prstenjak i srednjak), uz ‘o’ stvoreno kažiprstom i palcem, tvore jedinstvenu, ‘obidenetu Makedoniju’, što je samo eufemizam za Veliku Makedoniju, u čijem znaku uzdignuti prsti znače Egej, Pirin i Vardar. Taj ‘velikomakedonizam’ gaji teritorijalne pretenzije ne samo prema Grčkoj i Bugarskoj, nego i Kosovu, Albaniji te Srbiji, pa ga je svakako zgodno uparivati s onima koji Makedonce smatraju ‘južnim Srbima’. Ali hajde, gledajmo na to, barem zasad, kao na folklor i san sličan onome što sanja uskoro bivši predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, koji je to svojedobno i otvoreno priznavao. Uostalom, prosvjednici su tu samo kao ukras ili kao marionete, puno je bitnije ono što se valja iza brdovite bine, među onima koji povlače konce… a tu smo već na prilično skliskom terenu.

Svi ovdje imaju mišljenje o trenutačnoj situaciji, ali su itekako oprezni kad je o javnim izjavama riječ; svakodnevni prosvjedi, kao i poruke otposlane uz svesrdnu pomoć medija koji i dalje uglavnom podržavaju lidera VMRO-DPMNE-a Nikolu Gruevskoga, stvorili su atmosferu straha. Podsjetimo da su u prvim danima prosvjeda napadnuta dvojica novinara portala A1, a da je pojedincima koji su izjavili da ne žele odlaziti ondje gdje se novinari tuku poručeno ‘Tek ćemo da bijemo!’ Iz VMRO-a su se ogradili od tih napada i, umjesto da napadače osude, preokrenuli tezu pa i sami verbalno napali one koji su stali u zaštitu novinara, optuživši ih za izdaju, da su Soroševi plaćenici i slično što ide uz takvu folkloristiku.

S jedne strane Vardara neviđeni kič, navodno u službi gradnje novoga nacionalnog identiteta, a s druge drugi prostor i vrijeme, čaršija u kojoj se govori albanski i turski, ali se ‘rasprodaja’ piše i na makedonskom

- Iako se u VMRO-u nikad nisu formalno povezali s prosvjedima, oni nikako nisu spontani - kaže nam Uranija Pirovska, izvršna direktorica Helsinškoga komiteta za ljudska prava u Skoplju.

- Ti protesti nemaju nikakav legitimitet i ne mogu se definirati kao spontani zato što su organizirani po nalogu VMRO-DPMNE-a. Jedina im je svrha da zaoštre političku krizu i prolongiraju formiranje vlade, a time i dolazak pravde u Makedoniju. Mislim da je to prije svega pokušaj da se Gruevskoga i njegovu ekipu spasi od kaznenih postupaka - nastavlja ona.

A postupci su već pokrenuti. Zbog prisluškivanja političkih protivnika, od kada i traje politička kriza, formirano je i Specijalno tužilaštvo, koje vodi nekoliko istraga zbog sumnje da je Gruevski tijekom desetljeća na premijerskoj funkciji počinio kaznena djela; podignuta je i jedna optužnica.

- Mislim da ovo ne može dugo opstati, poruke međunarodne zajednice su jasne. Vlada mora biti formirana i specijalna javna tužiteljica mora nastaviti s radom. Nastavi li Gruevski s ovom igrom, mogao bi se suočiti sa sankcijama - kaže Uranija Pirovska.

Sankcije koje spominje bile bi vjerojatno dodikovskog tipa: zamrzavanje imovine, zabrana putovanja i slično.

- Očekujem da će se s formiranjem nove vlade pokrenuti postupci protiv Gruevskoga i njegovih ministra, pa zato i želim da specijalna javna tužiteljica nastavi s radom bez dosadašnjih opstrukcija. Prioritet je uspostaviti princip vladavine prava i normalno funkcioniranje institucija u korist građana, a ne u korist stranačkih interesa. Stoga se tužiteljici mora produljiti mandat, a mora se i usvojiti zakon o zaštićenim svjedocima. Sve dok visoki funkcioneri ne budu odgovarali za zloupotrebu položaja, Makedonija neće moći graditi nove temelje pravne države - nastavlja izvršna direktorica Helsinškoga komiteta za ljudska prava.

Kamo sreće da je samo Gruevski problem cijele priče: veliki joj obol daju i Albanci, koji ipak čine četvrtinu stanovništva. Njihova se stranka zove Demokratska unija za integraciju (DUI), a dobrim dijelom je čini makedonska verzija OVK-a. Ta stranka sebe najčešće poistovjećuje s albanskom nacijom u Makedoniji, a proteklih je deset godina bila sastavni dio vladajuće koalicije s VMRO-om na čelu, što je učinilo svoje pa na prošlim izborima nije dobila toliku podršku Albanaca: osvojila je tek 7,5 posto glasova, dvostruko manje nego na parlamentarnim izborima 2014. godine. Albanci su prvi put glasali i za nenacionalnu stranku, odnosno za SDSM – bila je to kazna DUI-ju, ali zalud. Prilikom postizborne preraspodjele snaga odlučili su se zajedno s ostalim albanskim strankama prikloniti SDSM-u, uvjetujući svoju podršku već spomenutoj ‘albanskoj platformi’, koja predviđa uvođenje albanskoga kao službenog jezika, ravnomjerniju zastupljenost, debatu o zastavi i imenu Makedonije itd. Dakle ništa što ionako nije trebalo biti temom razgovora i ništa što bi VMRO-u bilo sporno, barem u početku, dok su još mislili da će dobiti podršku svojih višegodišnjih partnera. Kako je ta podrška izostala, tako je i ta platforma postala državnim neprijateljem prvog reda. No kad će novoosnovano Specijalno tužilaštvo ispitivati Gruevskoga o kaznenim djelima za koja ga se sumnjiči, neće biti moguće zaobići i DUI, koji uživa veliku podršku međunarodne zajednice kao legitimni zastupnik albanskih nacionalnih interesa.

- SDSM želi vlast po svaku cijenu, pa makar činili kompromise, a kompromisi mogu ugroziti daljnji tijek istrage čak i ako SDSM uspije formirati vladu. Tako bi se moglo doći i do uloge koalicijskog partnera, a to im onda opet može donijeti i gubljenje partnerske podrške - kaže nam istraživač Anastas Vangeli.

Ali kako uopće formirati vladu ako predsjednik države i sam krši Ustav pa ne prihvaća potpise iako ih je prikupljeno dovoljno da bi se to učinilo? Teoretski postoji i ta mogućnost.

- Mandat je samo simbolika. Većina zastupnika može zasjedati i izabrati novog predsjednika parlamenta, a time i novu vladu, no postoje dva problema. DUI igra neku mutnu igru i neće podržati takav potez, a bez njih nema većine. Ako se takav potez i desi, možemo očekivati eskalaciju uličnih prosvjeda, da VMRO izvrši pravi coup d’etat. A moguće su i paralelne institucije, da jednu vladu formira SDSM, a jednu VMRO - objašnjava Vangeli, zaključujući da će se najvjerojatnije ipak ići redovitim putem, dakle preko predsjednika.

Kako će biti riješena ta nazovimo je novomakedonska problematika, pitanje je za milijun dolara i najupućenijima u političku scenu, no odgovor možda leži na ulicama Skoplja, koje živi nekim čudnim, pa i podijeljenim životom: s jedne strane Vardara neviđeni kič, navodno u službi gradnje novoga nacionalnog identiteta, a s druge drugi prostor i drugo vrijeme, čaršija u kojoj se govori albanski i turski, ali se ‘rasprodaja’ piše i na makedonskom. Ne postoji prepreka za prelazak s jedne na drugu stranu rijeke, svijet se slobodno miješa i iako se možda ne isprepliću previše, koegzistiraju i s time nema nikakvih problema. Zajedničko im je jedno – prosječna plaća je oko 360 eura i većinu ne zanimaju problemi koji su dio visoke državne agende. Tome u prilog govori i podatak da je oko 100.000 makedonskih građana došlo u posjed bugarske putovnice, čime pokazuju da ne haju previše za makedonsko ‘sveto trojstvo’, Pirin, Egej i Vardar. Iza sebe su ostavili i čuveno makedonsko sunce koje vječno sja na zastavama, dok se ono životno važno s njima zapravo igra mačke i miša.

Za Levicu ima prostora na lokalnim izborima

Na prošlim parlamentarnim izborima politička je ponuda obogaćena jednom lijevom opcijom, strankom Levica, koja je osvojila tek nešto više od jedan posto glasova, no više je bilo teško očekivati zato što je nova na političkoj sceni, ali i zato što je sukob VMRO-a i SDSM-a, nakon afere sa špijuniranjem, u potpunosti zasjenio sve druge opcije. Ipak, prostora za napredak itekako ima, smatra Anastas Vangeli, posebno na lokalnim izborima, koji bi već bili održani da parlament u potpunosti funkcionira pa da ih je imao tko sazvati.

- Imali smo dosta lokalnih inicijativa građana vezanih uz probleme zagađenja, urbanizma i sličnog i one su bliske Levici. Moje nade da bi se nešto pozitivno moglo dogoditi su usmjerene na to, a što se tiče predsjedničkih i parlamentarnih izbora, mislim da se na njima u dogledno vrijeme neće baš ništa promijeniti - kaže Vangeli.