>

novosti logo

Tenkovsko izvještavanje

Hrvatska je članica EU-a i NATO-a, pa je izvjesno da su njeni mediji na liniji Brisela. Ali dok su premijer Zoran Milanović i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić u svojim izjavama prema ukrajinskim sukobljenim stranama pomirljivi, hrvatski mediji, bili oni državni ili ne, ne samo da su pristrani i navijački nastrojeni, nego se ne pridržavaju ni osnovnih uzusa profesije. Tako se izjave iz NATO-a, SAD i Kijeva prenose bez rezerve, ali to nije slučaj s nepristranim izjavama institucija s određenom težinom.

Najnovija je tvrdnja o hiljadama i hiljadama ruskih vojnika, tenkova i ostale vojne mašinerije u Ukrajini, što se vlastima te države priviđa kao miševi alkoholičarima, što zbog propagande, što zbog traženja izgovora za brojne poraze. Domaći čitaoci, gledaoci i slušaoci ostali su lišeni izjave Paula Picarda, glasnogovornika promatračke misije OESS-a na rusko-ukrajinskoj granici, koji je izjavio da on i njegovi ljudi nisu vidjeli nikakvo prebacivanje oružja ni vozila s ruske strane u Ukrajinu i da je jedino oružje koje su vidjeli lično naoružanje graničara. Nekoliko dana kasnije, predsjednik Stalnog savjeta OESS-a Thomas Greminger izjavio je za jednu njemačku radiostanicu da OESS nema dokaze da ruske regularne trupe djeluju na teritoriji Ukrajine.

Hrvatski konzumenti vijesti ostali su uskraćeni i za izvještaj Human Rights Watcha da je ukrajinska armija odgovorna za neselektivno korištenje artiljerije i raketa u Lugansku, od čega je od maja poginulo oko 300 civila. Također, dok svjetske agencije ističu da izjave s Facebooka o borbi ukrajinskih padobranaca protiv ruskog ojačanog bataljona na aerodromu u Lugansku ili o prisustvu Rusa u tom gradu i Donjecku ne mogu biti nezavisno potvrđene, hrvatski mediji ih uzimaju zdravo za gotovo. Nitko da pozove nekog vojnog analitičara kako bi objasnio da je nemoguće da se tenkovski bataljon sa 41 tenkom i više desetina ostalih vozila koje čine kilometarsku kolonu može neprimijećeno i bešumno provući preko granice.