>

novosti logo

Piše Tena Erceg

Terorističke destinacije

Ovog ljeta održani su prosvjedi protiv masovnog turizma u najposjećenijim mediteranskim destinacijama, a sve veći broj istraživanja ukazuje na ekonomske, socijalne i ekološke štete od neobuzdane komercijalizacije, koje vlasti pokušavaju zauzdati različitim zakonskim mjerama

Osim obaranja temperaturnih i turističkih rekorda na Mediteranu, ovo ljeto obilježili su i prvi organizirani protesti protiv masovnog turizma, a u zapadnim članicama Evropske unije već se ozbiljno problematiziraju štetnosti te pojave. Prije desetak godina ekonomska kriza raspuknula je nekretninski balon u Španjolskoj i ogolila svu nakaradnost i nepopravljivu štetu nekontrolirane betonizacije obale, a ove godine Španjolska je opet postala glasnik destrukcije do koje dovode pohlepa i podivljala eksploatacija resursa u turizmu.

‘Morati potpisati bijedni ugovor o radu je nasilje, biti prisiljen napustiti svoj kvart i socijalnu mrežu zbog turizma je nasilje’, poručili su ljevičarski aktivisti u Španjolskoj

Tijekom srpnja i kolovoza u tamošnjim pokrajinama Kataloniji i Baskiji te na balearskom otoku Mallorci dogodio se niz ‘incidenata’, a zapravo akcija ljevičarskih organizacija koje su pokušale upozoriti na štetu koju masovni turizam nanosi lokalnim zajednicama. U Palmi, glavnom gradu Mallorce, osvanuli su grafiti poput: ‘Turisti idite kući, izbjeglice dobrodošli’ i ‘Ovo nije turizam nego terorizam’. Prije toga, lokalne vlasti zabranile su pijenje alkohola na ulici, a morali su dovesti i britanske policajce kako bi obuzdali svoje sunarodnjake.

Sredinom srpnja aktivisti u istom gradu ‘napali’ su goste jednog restorana kada je njih dvadesetak upalo u prostorije i zasulo stolove konfetima, držeći transparent s natpisom ‘Turizam ubija Mallorcu’. Početkom kolovoza aktivisti s kapuljačama nahrupili su na turistički autobus u Barceloni, a zabilježeni su i slučajevi paranja guma na biciklima za iznajmljivanje. U San Sebastianu održan je prosvjed protiv masovnog turizma u vrijeme Velikog tjedna, godišnjeg festivala baskijske kulture.

U svim spomenutim slučajevima počinitelji su bili pripadnici ljevičarske omladinske organizacije Arran Paisos Catalans, koja broji oko 500 članova i povezana je s antikapitalističkom strankom Candidatura d’Unitat Popular (CUP) koja se zalaže za samostalnost Katalonije. Prosvjede u Baskiji organizirala je srodna organizacija imena Ernai, koja je nastala 2013. godine kao dio pokreta za oslobađanje pripadnika terorističke skupine ETA. Obje regije imaju dugu povijest separatizma i borbe protiv španjolske centralne vlade, uključujući i period Francove diktature i građanskog rata.

U izjavama za medije koje su uslijedile nakon incidenata pripadnici Arrana rekli su da protestiraju protiv ‘paralizirajućeg masovnog turizma koji uništava Mallorcu a katalonsku radničku klasu osuđuje na bijedu’. Naveli su također da masovni turizam stanovnike tjera iz kvartova i uništava okoliš, te da njihove akcije nisu vandalizam nego samoobrana. ‘Morati potpisati bijedni ugovor o radu je nasilje, biti prisiljen napustiti svoj kvart i socijalnu mrežu zbog turizma je nasilje’, poručili su.

Očekivano, lokalne vlasti osudile su ove incidente kao ‘nasilje’, no generalna tajnica za turizam Balearskog otočja Pilar Carbonell rekla je i da bi trebalo poraditi na ‘pravednijoj raspodjeli zarade od turizma kako bi se postigla socijalna i ekonomska ravnoteža’. Španjolski premijer, konzervativac Mariano Rajoy, pokušao je dezavuirati Arran kao ‘organizaciju ekstremista i radikala koji se napajaju radikalno lijevim manifestima od prije nekoliko stoljeća’.

Rajoyevo ideološko sljepilo teško će, međutim, zamračiti činjenicu da mu je zemlja postala poprište nekontrolirane turističke najezde od koje većina građana ima više štete nego koristi. Španjolska je lani doživjela rekordnu sezonu i rast od 12 posto u odnosu na prethodnu godinu, pa ju je 2016. posjetilo ukupno 75,6 milijuna ljudi. Najbrojniji turisti bili su Britanci s gotovo 18 milijuna, a slijede ih Nijemci, Francuzi i Amerikanci. Budući da je u pitanju velika zemlja sa 46,5 stanovnika, ove se brojke ne čine enormne kada se izraze omjerom broja turista po glavi stanovnika. No katalonska prijestolnica Barcelona ima 1,6 milijuna stanovnika, a godišnje je posjeti 30 milijuna turista, što dovodi do takve prenapučenosti da je, prema jednoj recentnoj anketi, čak 58 posto samih turista reklo da u gradu ima previše ljudi. Istraživanje objavljeno u lipnju pokazalo je da stanovnici Barcelone turizam vide kao najveći problem života u gradu (19 posto), gori čak i od nezaposlenosti, koju najvećim problemom smatra 12,4 posto sudionika ankete. Ovo je prvi put da je turizam izbio na vrh ljestvice, pa je gradski šef za turizam Agusti Colom izjavio da će ‘Barcelona umrijeti od uspjeha’.

Protestna grupa Generacija 90 iz Venecije upozorava da bi njezini pripadnici lako mogli biti ‘posljednja generacija koja će živjeti u gradu’

Čak 14 posto svih poslova u tom gradu potpada pod sektor turizma, ali aktivisti naglašavaju da se radi mahom o sezonskim, slabo plaćenim poslovima. Isabel Cruz iz sindikata čistača u hotelima izjavila je da njihovi radnici ‘uništavaju svoja tijela i uzimaju lijekove protiv bolova na svoju ruku’ kako bi mogli zaraditi plaće koje iznose oko 500 eura mjesečno. S druge strane, zbog rasta turističke potražnje cijena najma nevelikog stana u centru Barcelone porasla je na prosječno 800 eura mjesečno, pa se stanovništvo iz centra masovno iseljava u predgrađa. U Gotičkoj četvrti, primjerice, 30 posto svih stanova koristi se za iznajmljivanje, a cijena stanarine porasla je za 25 posto od 2014. godine, dok lokalni dućani ustupaju mjesto skupim restoranima. Pritom Barcelona, kao i primjerice turistički srodan Split, zbog geografskih uvjetovanosti nema mjesta za daljnji rast.

Gradonačelnica Barcelone Ada Colau inicirala je donošenje nove turističke strategije kojom se predviđa ograničavanje broja turističkih jedinica i njihovo redistribuiranje iz centra u druge dijelove grada. Na proljeće je zabranjeno otvaranje novih hotela, hostela i apartmana u centru grada, a apartmani će ubuduće biti klasificirani kao poslovni prostori umjesto kao mjesta stanovanja, pa će plaćati veći porez. Porasla je i cijena parkinga za turističke autobuse i uklonjen dio štekata s pločnika, a iznajmljivačkoj platformi Airbnb grad je razrezao kaznu od 650.000 eura zbog ilegalnog iznajmljivanja, koju taj servis, međutim, odbija platiti. Ipak, aktivisti upozoravaju da te restrikcije nisu dovoljne i da su razvodnjene pod pritiskom moćnog hotelskog lobija koji djeluje na štetu lokalne zajednice. Slične mjere poduzele su i vlasti na Balearima, koji su zabilježili najveći turistički rast u Španjolskoj. Na ‘party otoku’ Ibizi, primjerice, jedan Airbnb stan dolazi na svakih 30 stanovnika.

Osim u Španjolskoj, ove su godine prosvjedi održani i u Veneciji, najradikalnijem primjeru doslovnog ubijanja grada komercijalizacijom. Taj grad sa samo 55.000 stanovnika godišnje posjeti 20 milijuna turista, a njegova jezgra svela se na kulisu s restoranima, suvenirnicama i nepristupačno skupim stanovima. Protestna grupa Generacija 90 upozorava da bi njezini pripadnici lako mogli biti ‘posljednja generacija koja će živjeti u gradu’. Gradske vlasti nedavno su, poput Dubrovnika i Nacionalnog parka Krka, uveli brojače ljudi, a za lokalce poseban pristup kanalima kako više ne bi morali čekati u dugim redovima. Mjere protiv ‘antisocijalnog’ ponašanja uvode se pak u Rimu, gdje je zabranjeno pijenje i jedenje uz fontane, a u Milanu fotografiranje sa štapovima za selfie.

Četiri talijanska grada – Venecija, Rim, Milano i Firenca – svake se godine nađu na listi Euromonitora najposjećenijih svjetskih destinacija, a masovni turizam prisutan je u toj zemlji još od sredine 19. stoljeća. Italija je redovito među prvih pet najposjećenijih zemalja svijeta, no UN-ova organizacija za turizam izračunala je da se taj rast ne reflektira adekvatno na ekonomski rast, što se tumači činjenicom da je turizam ‘radno izrazito intenzivan sektor s disproporcionalno niskim efektom na BDP’. Venecija je pritom urbanistički, infrastrukturno i ekonomski daleko najugroženija, pa tamo omjer broja turista prema broju stanovnika iznosi čak 9,5 po glavi stanovnika, dok je taj odnos u Rimu 2,15 naprema jedan, a na razini cijele države 1,75 naprema jedan.

Gorući problem Venecije su kruzeri, čiji turisti čine oko 20 posto svih dolazaka. Tamo su tijekom ove godine više puta održane demonstracije, a jednom prilikom lokalci su u kaićima ‘jurišali’ na ploveće grdosije ne bi li ih spriječili da se usidre. Istraživanja o učincima kruzerskog turizma pokazuju je da je taj najbrže rastući segment industrije putovanja ujedno i najštetniji u smislu ekonomskih, socijalnih i okolišnih posljedica. Tako se navode problemi ‘natjecanja za prostor’ među lokalcima i turistima, među turistima s kruzera i turistima smještenima na kopnu, kao i među lukama za prihvat kruzera i među kruzerima i teretnim brodovima.

Iako je kruzerska industrija znatno manja od avionske, navodi se u istraživanju, ekološke štete su veće. Prema podacima američke Agencije za zaštitu okoliša, jednotjedno putovanje kruzerom proizvede više od 50 tona smeća, 3785 milijuna litara otpadnih voda, 800.000 litara kanalizacijskog otpada, 95.000 uljem kontaminirane vode i 568 litara opasnog otpada. Sve to treba pomnožiti s prosječno 200 kruzera koji svjetskim morima plove svakoga dana u godini. Za razliku interkontinentalnog leta avionom, koji proizvede 0,275 kg ugljičnog dioksida, kruzer ‘Queen Mary 2’ proizvede 0,43 kg tog štetnog plina po milji svakog putnika. Kruzerski putnik proizvede i 3,5 kg smeća, a onaj na kopnu 0,8 kg, a budući da se kruzerske destinacije nalaze na područjima osobite biološke raznolikosti, koraljni grebeni u 90 zemalja u kojima se takve podmorske strukture nalaze ugroženi su zbog sidrenja i bacanja otpada.

U Dubrovniku je, primjerice, prošle godine bilo 529 pristanaka kruzera ili 54 više nego godinu ranije, s ukupno 800.000 putnika. U jednom danu u kolovozu prodano je rekordnih 10.000 karata za razgledavanje povijesne jezgre, a lokalna vlast taj broj namjerava postupno ograničiti na 4000 dnevno, dvostruko manje od preporuke UNESCO-a.

Među evropskim prijestolnicama koje su se također poduhvatile ograničavanja masovnog turizma je i Berlin, čijih 3,7 milijuna stanovnika svake godine posjeti 25 milijuna ljudi, s vrhuncem od oko dva milijuna u srpnju. Istraživači tamo kao probleme navode pritisak na infrastrukturu, rast cijena stanovanja i gentrifikaciju, zvučno zagađenje, gubitak autentičnosti lokacija, gužve i porast kriminala, a zabilježena su i antagonistička ponašanja stanovnika poput unošenja u lice, namjernog zabijanja u grupe turista, psovanja i prigovaranja da se osjećaju kao stranci u vlastitom gradu. Berlin je također već ograničio broj stanova za iznajmljivanje, a mediji su nedavno javili da istu mjeru priprema i Pariz, koji na svojih 2,2 milijuna stanovnika ima približno 100.000 stambenih jedinica za iznajmljivanje preko Airbnb-ja i drugih platformi.

1/2