Prema najnovijim podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), više od 90 posto svjetskog stanovništva izloženo je onečišćenju zraka koje prekoračuje granične vrijednosti koje propisuje SZO. Najgore je stanje s onečišćenjem i zagađenjem zraka u siromašnim zemljama. Oko sedam milijuna ljudi umire svake godine zbog izloženosti onečišćenju zraka (kako iz okoline, tako i iz kućanstava), a trećina svjetskog stanovništva primarno se u kućanstvu oslanja na zagađujuća goriva i tehnologije.
Stanovništvo subsaharske Afrike, jugoistočne Azije i zapadnog Pacifika ima najveću stopu zdravstvenih problema zbog izloženosti zagađivačima u zatvorenom prostoru povezanim s korištenjem energije u kućanstvu. Unutar tih regija teret bolesti najviše pada na seoska domaćinstva. Budući da im nedostaju resursi za korištenje čišćih goriva i uređaja, ljudi u kućanstvima s nižim primanjima uglavnom se oslanjaju na goriva koja mogu slobodno ili jeftino nabaviti, kao što su drva i balega. U većini siromašnijih zemalja žene i djeca obavljaju kućanske poslove vezane uz opskrbu kućanstvom energijom, uključujući skupljanje i preradu goriva, čuvanje ognjišta i kuhanje obroka - što dovodi i do kroničnog naprezanja i ozljeda.
S obzirom na to da najviše vremena provode u kuhinji ili u zagađenim životnim prostorima, žene i djeca imaju veće stope izloženosti česticama i drugim onečišćujućim tvarima koje ispuštaju peći i otvorena vatra. Energetsko siromaštvo tako dodatno zatvara ljude u začarani krug, oduzima im vrijeme, šteti zdravlju i ograničava pristup boljim ili drugačijim životnim mogućnostima, kao što je obrazovanje ili pronalazak posla.
- U siromašnim je zemljama više takvog grijanja na drva i ugalj, što pridonosi onečišćenju. Drugo, u većini tih zemalja je slaba ili nikakva regulativa kada su u pitanju industrijska zagađenja. Primjerice, i Kina i Indija imaju zato velike probleme s onečišćenjem. Zapadna Europa, SAD i Kanada nemaju tolike probleme zato što je većina njihove industrije preseljena na istok, upravo zbog jeftine radne snage i slabije regulative. Onako kako posluju u siromašnim zemljama ne bi mogli u Europi i Americi. Cijenu za to onda opet plaća stanovništvo siromašnijih zemalja, čije je zdravlje između ostalog ugroženo i zbog loše kvalitete zraka - komentira za Novosti profesorica sa Geofizičkog odsjeka zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Zvjezdana Bencetić Klaić.
Zagađeni zrak u direktnoj je vezi s bolestima koje su opasne po život, a dugoročno izlaganje takvom zraku povećava rizik od pojave respiratornih infekcija, srčanog, moždanog udara te raka pluća. Iako u Hrvatskoj stanje onečišćenja nije među najgorim na svijetu, već duže su prisutni problemi i pogoršanja kvalitete zraka.
- Za Zagreb sam nedavno gledala podatke na trogodišnjoj razini, od 2018. do 2020. godine. Radi se o podacima za lebdeće čestice s dvije postaje, u Miramarskoj i u Dugavama. Za te tri zime, kada se radi o česticama PM10, na Miramarskoj su u dvije od tri godine bile prekoračene propisane vrijednosti, a u Dugavama tijekom sve tri godine. Obje postaje su smještene blizu prometnica, jer i jest ideja da se mjeri tamo gdje je onečišćenje veće. Lebdeće čestice u gradskim su sredinama produkt ljudskih aktivnosti, prometa, grijanja, industrije. Zanimljivo je da su u Miramarskoj tijekom ljeta veće koncentracije onečišćenja nego u Dugavama. Za to može biti više razloga. Dugave su bliže naseljima s obiteljskim kućama, i vjerojatno dio onečišćenja tijekom zime dolazi od grijanja iz tih kuća, koje je često na drva. Bitna je i mikroklima, koja je drugačija u Dugavama i u Miramarskoj. Oko postaje u Dugavama je više zelenih površina, i tamo je zimi češća magla, gusti zrak, pa se i onečišćenje više zadržava u zraku. U Miramarskoj je zbog svih urbanih podloga toplije, nema toliko magle, pa i to sigurno zimi utječe na manje vrijednosti - objašnjava nam Bencetić Klaić.
Da je onečišćenje zraka u Zagrebu problem koji se ponavlja, odnosno nastavlja već godinama, krajem prošle godine konstatirao je i gradonačelnik Tomislav Tomašević, koji je najavio da je “krajnje vrijeme da se problem rješava, mjerama energetskog siromaštva i drugačijom prometnom politikom u gradu". Ostaje vidjeti na kojim će razinama i koliko brzo gradska vlast priskočiti rješavanju problema koji deklarativno prepoznaje kao urgentan.
- Sve je moguće popraviti, ali kvaliteta zraka košta. Ulaganje u drugačije izvore energije, kvalitetnije gorivo, odsumporavanje, itd. Sve je to izvedivo, ali mora nam postati prioritet - zaključuje Bencetić Klaić.
Iz SZO-a također kritiziraju nastavak ulaganja u štetne industrije diljem svijeta, koji ne prati prevencija zagađenja. Između ostalog, apeliraju na to da države usuglase svoje industrijske standarde sa smjernicama SZO-a, prate redovno stanje kvalitete zraka i identificiraju izvore zagađenja, orijentiraju se ka jačanju sustava javnog prijevoza, prioritiziraju energetski efikasnu stambenu izgradnju, pozabave se boljim gospodarenjem otpadom, smanjenjem siromaštva itd.
U prilog zagađenju zraka ne idu ni ratovi koji bukte diljem svijeta. Samo na friškom primjeru Ukrajine i Rusije vidi se nagli porast onečišćenja zraka u pojedinim dijelovima zemlje, pa je tako samo u Harkovu u zrak ispuštena ogromna količina stakleničkih plinova i drugih zagađivača zbog kojih je teško disati.
Na uvezanost ekonomskih, društvenih i klimatskih katastrofa ukazuje i inicijativa Extinction Rebellion, koja poziva na drugi Klimatski marš, koji će održati u Zagrebu 23. travnja. "Profit koji sustav želi zaštititi pod svaku cijenu zapravo predstavlja neprocjenjiv dug prema ograničenim resursima planete i radu njezinih stanovnika. Ako želimo zaustaviti ratove i zaštititi život na planeti, moramo se boriti protiv ovakvog sustava i stvarati sustav temeljen na klimatskoj pravdi, neraskidivoj od društvene pravde”, ističe se u pozivu na marš.
