Nakon prestanka epidemije, Hrvatska i Srbija ponovno su se vratile svojim uobičajenim aktivnostima, među kojima je svakako prisvajanje poznatih ličnosti. Prvo je Matica srpska iz Novog Sada objavila knjigu drama poznatog pisca i komediografa Dubrovačke republike Marina Držića na ćirilici u ediciji ‘Deset vekova srpske književnosti’, nekoliko godina nakon što je objavila i djela Ivana Gundulića. Objavljivanje je izazvalo žestoke reakcije tzv. hrvatske kulturne javnosti, a predsjednik Društva hrvatskih književnika i voditelj na Laudato TV-u Đuro Vidmarović posredstvom ambasade Srbije ‘priopćio je svoj prosvjed’ premijerki Srbije Ani Brnabić i srpskoj vladi, a o tome, nek’ se zna, upoznao i Vladu RH.
Zatim je Srbija uputila protestnu notu evropskoj komesarki za inovacije, istraživanje, kulturu i obrazovanje Mariji Gabrijel zbog toga što je u Kutku za učenje na web-stranicama Europske komisije (EK) Nikola Tesla predstavljen kao Hrvat (u evropskom smislu državljanstva, a ne etniciteta). Ministarstvo kulture i informiranja Srbije najoštrije je osudilo ‘nedopustiv pokušaj Hrvatske da prisvoji Teslu’ kojeg, kako je podvučeno, ‘celokupna svetska javnost prepoznaje i pamti kao Srbina koji je veliki deo života proveo u Americi’ pa da to ne mogu promijeniti nikakvi tragikomični pokušaji falsificiranja.
Nakon što se šef diplomacije Ivica Dačić pohvalio podatak da je evropski tekst uklonjen, zabiberivši to tvrdnjom da bi Tesla završio u Jasenovcu da je živio u Jugoslaviji za vrijeme Drugog svjetskog rata, iz EK-a su obavijestili javnost da je tekst zapravo ispravljen i prilagođen. ‘Nikola Tesla, rođen u Smiljanu koji se danas nalazi u Hrvatskoj, jedan je od prvih ljudi koji su otkrili rendgensko snimanje’, navodi se u ispravljenom tekstu.
Novi doprinos sapunici ‘tko je čiji’ stigao je u vrijeme obilježavanja stogodišnjice smrti feldmaršala Svetozara Borojevića, austrougarskog komandanta koji je uspješno spriječio prodor Talijana u Sloveniju i Istru. Iako je rođen u srpskoj porodici u banijskom selu Umetić kod Kostajnice, kršten kao pravoslavac, a u katolicizam je prešao iz karijernih razloga jer su u Austrougarskoj samo katolici mogli biti viši oficiri, njega se uporno naziva Hrvatom.
