Vlasnik koncerna Agrokor Ivica Todorić nedavno je učenicima završnih razreda srednje škole u Bedekovčini za zanimanja poljoprivredni tehničar, cvjećar i vrtlar prezentirao dio svoje biografije: objašnjavao je kako je u posao krenuo od nule, potom lamentirao o biljkama lončanicama, gusjeničarima i kmetovima, sve dok mu monolog konačno nije pristojno prekinula jedna učenica.
‘Kako to da ste s cvijeća prešli na lanac trgovina?’ upitala ga je, pokazavši da nisu baš svi učenici bedaci. Dakako, umjesto konkretnog odgovora, čuli smo floskulu o postizanju konkurentnosti i poziv đacima da slijede svoje snove i ciljeve…
Iluzorno bi bilo očekivati da je Todorić školarcima otkrio na koji je način za vrijeme rata, kada su brzinom svjetlosti rastakane hrvatska industrija i poljoprivreda, raslo njegovo poslovno carstvo; upravo se tada, u rekordnom roku, iz cvjećara preobrazio u vlasnika golemog dijela prehrambenog i trgovačkog sektora Lijepe Naše. Bi li uopće umio objasniti kako su zahvaljujući kreditima Zagrebačke banke odobrenima na temelju stare devizne štednje (što je bila jedna od namijenjenih mu pogodnosti, o čemu postoje tone medijskih napisa) i prisnim vezama s Tuđmanom i HDZ-om u njegove ruke dospjeli Jamnica, Belje, Zvijezda, Ledo, Tisak i mnoge druge firme što su se otada do danas nanizale kao ledo-sladoledi na njegovoj pokretnoj traci?
Profesorica Ustavnog prava Sanja Barić smatra da je Ustavni sud u slučaju Sanader ispravno postupio – u skladu s dosadašnjom praksom Europskog suda za ljudska prava, po kojem zastara ne može biti ponovno pokrenuta ili oživljena kad jednom nastupi
No ovdje se dalje ne namjeravamo baviti Todorićem, premda bi upravo on u moru drugih aktera koji su za svoj proboj iskoristili pretvorbu i privatizaciju društvenih poduzeća 1990-ih mogao poslužiti kao zorni primjer za krajnje ambicioznu najavu Mostovog ministra pravosuđa Ante Šprlje da za ovu godinu priprema promjene Ustava u vezi nezastarijevanja pretvorbenog kriminala i ratnog profiterstva, na čemu, kazao je, skupina stručnjaka već radi. A najzanimljiviji dio ministrove najave je koncept po kojem će s tim u vezi biti malo prostora za moguće intervencije Ustavnog suda koji je, podsjetimo, lani ukinuo presudu Ivi Sanaderu u aferi Hipo, zauzevši u svojoj reakciji na njegovu tužbu stav da se kazneno djelo ratnog profiterstva, kriminala u pretvorbi i privatizaciji ne može goniti ako je za njega nastupila zastara do 16. lipnja 2010. godine.
Prema mnogim zagovornicima nikada procesuiranoga pretvorbenog kriminala tijekom devedesetih, Ustavni je sud takvom odlukom derogirao ustavne promjene koje je na inicijativu bivšeg predsjednika Ive Josipovića donio Sabor upravo 16. lipnja, dodavši 31. članku Ustava stavak 4, koji glasi: ‘Ne zastarijevaju kaznena djela ratnog profiterstva, kao ni kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, počinjena u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije (…)’ Te su ustavne odredbe konkretizirane Zakonom o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije od 13. svibnja 2011. godine. U slučaju Sanader zastara je dakle nastupila prije ustavnih promjena, što bi u perspektivi za sve slične slučajeve – uz rijetke izuzetke – trebalo značiti da je kompletan kriminal iz devedesetih prekrila prašina zastare. No iz najave ministra koji je, po vlastitim riječima, privatizacijsku pljačku države promatrao s ogorčenjem (premda je tada, kako je rođen 1979., bio maloljetan!) jer profiteri nisu završili u zatvoru, nije nimalo jasno na koji bi način on postojeću ustavnu odredbu drugačije formulirao, čime bi srušio mogućnost zastare kriminalnih radnji počinjenih prije dvadeset i više godina te Ustavni sud doveo u pat-poziciju.
Profesorica Ustavnog prava Sanja Barić kaže da joj nije poznato radi li se nešto vezano uz ustavnu reviziju, no smatra da je Ustavni sud u slučaju Sanader ispravno postupio – u skladu s dosadašnjom praksom Europskog suda za ljudska prava (ESLJP), po kojem zastara ne može biti ponovno pokrenuta ili oživljena kad jednom nastupi. Prema njezinu mišljenju, retroaktivna izmjena zakonskih odredbi o zastari po sili ustavnog amandmana govorila bi u prilog instrumentalizacije Ustava.
- Pitanje je što bi bilo ako bi ustavotvorac odlučio izmijeniti Ustav sadržajno suprotno odluci Ustavnog suda i unijeti odredbu u kojoj izrijekom navodi da nema zastarijevanja čak ni za djela za koja je zastara već nastupila. Bez obzira na političke namjere i prirodu tih namjera (a percipiraju se kao dobre, pravedne, moralne, poželjne i ispravne), moramo biti svjesni da se njihovo izvršenje danas, nakon svih ovih godina, sukobljava s temeljenim načelima vladavine prava i pravne sigurnosti - kaže Sanja Barić.
Tko zna kako bi na takve ustavne izmjene reagirali nadnacionalni pravni forumi, prije svega ESLJP, tj. bi li država izgubila spor koji bi osobe osuđene temeljem tako izmijenjene ustavne pa onda i zakonske regulative pokrenule pred njima (npr. zbog povrede svojih prava po članku 7 ESLJP-a), pita se dalje naša sugovornica, koja smatra da bi država sasvim sigurno izgubila takav spor, osim u dva ekstremna slučaja.
- Trebala bi uspješno dokazati da je riječ o kaznenim djelima koja su tako teška da se po konkretnim posljedicama za državu i društvo mogu usporediti s kaznenim djelima koja po međunarodnom pravu ne zastarijevaju i, još važnije, dokazati kako je nastup zastare za ta kaznena djela rezultat takvih političkih prilika zbog kojih nije bilo moguće voditi, odnosno dovršiti kaznene postupke prije nastupa zastare, znači prije 16. lipnja 2010. Moralo bi se dokazati i da je krivnja za nastup zastare na strani političke elite koja je uspješno priječila provođenje i okončanje kaznenog postupka, odnosno zlorabila institut zastare za zaštitu svojih počinitelja - kaže profesorica Barić.
Nije nam poznato ima li ministar Šprlje sve ovo na umu ili je njegovo istrčavanje prije rezultat nerealnih predizbornih reformskih obećanja Mosta, čiji je politički kapacitet krajnje limitiran (što nam članovi te stranke svakodnevno dokazuju).
Odvjetnica Vesna Alaburić slaže se s ocjenom Sanje Barić da bi takvo procesuiranje pretvorbenog kriminala bilo moguće jedino u slučaju da je u Hrvatskoj u posljednjih dvadesetak godina postojala objektivna smetnja za njegov progon.
- S obzirom na nesporni društveni interes kažnjavanja takvoga kriminala, moglo bi se smatrati da je on pretežniji, važniji od zakonom zajamčenih prava potencijalnih okrivljenika u vezi sa zastarom, zbog koje država gubi pravo progona po proteku nekog vremena. Ipak, u Hrvatskoj nije bilo objektivne smetnje kaznenom progonu, nego za njega nije postojala politička volja. I to ne samo u vrijeme vladavine HDZ-a. Nadalje, nepostojanje političke volje u zemlji u kojoj su se smjenjivale vlasti nikako se ne može smatrati opravdanim razlogom da se zanemare temeljna ljudska prava zajamčena zabranom retroaktivne primjene propisa i oduzimanjem nekog stečenog prava, kao što je nemogućnost progona po proteku roka zastare - kaže Vesna Alaburić. Stoga ne vidi mogućnost da se kreira pravno rješenje po kojem bi se kaznio pretvorbeno-privatizacijski kriminal.
S obzirom na nesporni društveni interes kažnjavanja pretvorbenog kriminala, moglo bi se smatrati da je on važniji od zakonom zajamčenih prava potencijalnih okrivljenika u vezi sa zastarom. Ipak, u Hrvatskoj nije bilo objektivne smetnje kaznenom progonu, nego za njega nije postojala politička volja - kaže Vesna Alaburić
Odvjetnik i bivši predsjednik Vrhovnog suda Krunislav Olujić najave ministra Šprlje (za kojeg osobno smatra da je limitiran iskustvom i znanjem) doživljava kao bombastične i bez jasnog programa.
- Ustavni je sud već u Sanaderovom slučaju poslao jasnu poruku da neće biti ništa s kaznenim djelima za koje je prije izmjene Ustava nastupila zastara. Bojim se da je na djelu scenarij koji je davno izrekao Ljubo Ćesić Rojs: tko je jamio, jamio je - kaže Olujić.
Ustavnu odredbu o nezastarijevanju kaznenih djela privatizacijskog kriminala iz 2010. smatra jednom od tadašnjih predizbornih aktivnosti Ive Josipovića i vlade Jadranke Kosor, posebno u svjetlu ulaska Hrvatske u Europsku uniju. No nitko nije predvidio da bi takvu ustavnu odredbu kasnije mogao preispitivati sam Ustavni sud…
- Već je dakle stvoren opasan presedan i sada bi se svatko tko bi se ubuduće našao u sličnoj situaciji mogao pozvati na slučaj Sanader, bez obzira na budući sastav Ustavnog suda - zaključuje Olujić.
Učinke pretvorbe tijekom devedesetih valoriziralo je i izvješće Državnog ureda za reviziju iz 2004., kojim je od početka primjene Zakona o reviziji pretvorbe i privatizacije u svibnju 2001. do konca rujna 2004. obuhvaćeno ukupno 1.556 društvenih poduzeća, od čega je svega 75 dobilo pozitivno mišljenje. Ured je prijavio sumnje u stotine kaznenih i prekršajnih djela, državnim je odvjetništvima podnesena 71 kaznena prijava, a procjenjuje se da je država oštećena za oko 300 milijardi eura. Još se 2013. najavljivalo da država priprema sudske postupe protiv 7.700 sudionika pretvorbe i privatizacije koji su zloupotrijebili povlašteni otkup dionica (povlastica se mogla iskoristiti samo jednom, a mnogi su imali više povlaštenih ugovora s Fondom za privatizaciju) u svojim matičnim poduzećima, što je trebao provesti Državni ured za upravljanjem državnom imovinom (DUUDI), no od svega nije bilo ništa.
U prilog toj velikoj ništici ide i odluka predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, koja je nedavno pomilovala Leona Sulića, navodno zbog lošeg zdravlja, a koji je trebao odslužiti još osam mjeseci zatvora (u dva je navrata već odslužio sedam godina) zbog kriminala u Kroacija busu, društvenom poduzeću iz kojeg je nezakonito izvukao više od 15 milijuna kuna i tri tisuće radnika ostavio bez posla. U svibnju prošle godine u odsustvu je nepravomoćno na osam godina zatvora osuđen tajkun Josip Gucić, kojem se na teret stavljaju kaznena djela nezakonitog prisvajanja makarskih tvrtki Primorje i Amfora (Blago Begić, direktor makarske Amfore, osuđen je na četiri godine). Medijima je poznat i slučaj Đure Gavrilovića, vlasnika istoimene mesne industrije, protiv kojeg je u studenome 2014. otvorena istraga koja još traje: Uskok ga sumnjiči da je početkom 1992. od ukupno 3,3 milijuna njemačkih maraka, koliko je iznosila ugovorena cijena za kupnju pet tvrtki nekadašnjega holdinga te mesne industrije, dva dobio s inozemnog računa na kojem su bila sredstva prikupljena za obranu Hrvatske. Hoće li i oni, bude li potrebno, tražiti zaštitu Ustavnog suda pozivajući se na slučaj Sanader, kao konačnu potvrdu amnestije kriminala pod krinkom ondašnjeg domoljublja?
DORH: Rad na ovim kaznenim djelima se nastavlja
Po stupanju na snagu Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije (2. lipnja 2011.) državna odvjetništva su u 69 predmeta izvršila potrebnu izmjenu činjeničnih i pravnih opisa i pravne oznake djela kako bi primijenila zakon. Od tog broja u 12 je predmeta u tijeku bila istraga; u 49 predmeta reagiralo se usklađenjem činjeničnih opisa u već podignutim optužnicama ili je uslijedilo podizanje optužnica pozivanjem na navedeni Zakon te je bilo doneseno osam presuda. Rad na ovim kaznenim djelima se nastavlja, poručuju iz DORH-a. Isto tako, nastavlja se analiza Državnog ureda za reviziju, kako bi se u slučaju postojanja relevantnog stupnja sumnje na takva kaznena djela proveli novi izvidi i eventualni odgovarajući postupci.