Swarm (Prime video)
Iako je čovjeku inherentna od pamtivijeka, idolatrija je tek u suvremenosti počela poprimati zabrinjavajuće patološke razmjere. Ili barem imamo takav dojam s pojavom tzv. striptiz kulture i društvenih mreža koje, osim što nam pružaju uvid u šaroliku lepezu ljudskog ponašanja, i same doprinose razvoju nekih novih neuroza, poremećaja ličnosti i otklona od normirane normalnosti. Pripomogle su tako stvaranju nečega što današnja psihologija naziva paradruštvenim odnosima, a radi se o opsesiji koja prerasta u uvjerenje da intimni odnos s nekom javno eksponiranom osobom nije tek jednostran. Premda parasocijalne interakcije imaju svi korisnici društvenih mreža, patologija se razvija uglavnom kod nestabilnih i emocionalno zakržljalih pojedinaca koje svoje identitete vežu uz osobe kojima se dive. No, kada se to pretjerano revno obožavanje nekim sociopatskim činom prelije s pojedinca na širi kolektiv, javlja se ozbiljan društveni problem koji se danas naziva STAN (od stalker + fan) kulturom. Sve je to satirično tematizirano novom serijom "Swarm", koju je Donald Glover osmislio s Janine Nabers, producenticom njegove kultne "Atlante". Protagonistkinja ovog bizarnog i izrazito krvavog horor-trilera nestabilna je mlada crnkinja Dre (Dominique Fishback) koja u životu ima samo dva interesa – najbolju prijateljicu i pop zvijezdu zvanu Ni'Jah (analogija s Beyoncé razvidna je i po mnogim neskrivenim referencama, kao i u nazivu serije). Nakon prijateljičina samoubojstva, labilna Dre gubi kontrolu i kreće u ubilački pohod po Americi, desetkujući sve one koji su se na društvenim mrežama drznuli uputiti bilo kakvu kritiku njezinoj heroini. Iako propituju univerzalan društveni problem izoliranosti i otuđenosti, autori se ponovo okreću i istraživanju rasnog pitanja, sugerirajući da se Dre uspijeva izvući nekažnjeno uglavnom zbog svoje društvene nevidljivosti kao crnkinje. Ta je potreba za vidljivošću naglašena simboličkim motivom njezine animalne gladi koja je nuspojava svakog ubojstva. Premda ima komičnih bljeskova, ton serije uglavnom je nelagodan kao i tema koju propituje, a zasićene boje i maestralan dizajn zvuka, koji nervoznim rojenjem do ruba izdržljivosti evocira osinje, ili čak gnijezdo ratobornih stršljenova u trenucima kada Dre obuzima ubilački poriv, doprinosi stvaranju jezive atmosfere koja podsjeća na najbolje trenutke žanrovskog poigravanja "Atlante". Iako Gloveru, koji se etablirao kao jedan od najvažnijih autora današnjice, ne treba dodatni publicitet, ipak je za rad na scenariju lukavo angažirao i Maliu Obamu, a u epizodnoj ulozi Billie Eilish, želeći privući mlađu generaciju koja je najčešći sudionik i žrtva razmahane STAN kulture.
Ted Lasso (Apple TV)
Kad se u jeku globalnog lockdowna pojavio "Ted Lasso" (Jason Sudeikis) sa svojim konceptom radikalne ljubaznosti, došao je kao infuzija nježnosti grubom svijetu malaksalom od panike, tjeskobe i strahova. Tom tajmingu vjerojatno ima zahvaliti svoj status najtoplije komedije današnjice i gotovo da nema disonantnih glasova koji bi se usudili kritizirati seriju, čak ni zbog apsurdno neuvjerljive premise: sveučilišni trener američkog nogometa iz Kanzasa dolazi u London trenirati posrnuli premijerligaški nogometni klub Richmond. O nogometu ne zna ništa, što u kombinaciji s njegovom pretjerano vedrom naravi nervira sve u njegovoj orbiti, od igrača do navijača. No unatoč otporu na koji nailazi, i iz kojeg se prirodno rađaju komični zapleti, prostodušni Ted Lasso ne odustaje od terapijskog žargona kojim svoje suradnike, plejadu najsimpatičnijih likova, poziva da jedni druge vide i suosjećaju s tuđom borbom. Scenaristi, od kojih mnogi po onom "officeovskom" receptu i glume u seriji, u prvoj su sezoni tek skicirali likove, a komediju su gradili uglavnom na srazu američkog i britanskog mentaliteta, pametno balansirajući između banalizacije i glorifikacije nogometa i miljea koji ga okružuje. U drugoj sezoni, likovi iz dvodimenzionalnih karikatura prerastaju u punokrvne dramske likove pa saznajemo više o njihovim emocionalnim stanjima i okolnostima koje su ih dovele do toga da postanu takvima kakvi jesu; zašto je Jamie Tartt umišljeni bully, što je Natea dovelo do izdaje i zašto se Ted Lasso od svijeta brani humorom. Završna, treća sezona koja je u toku, vjerojatno će nam servirati sretan kraj, čak i bez obzira na ishod Premier lige, jer će nas poučiti što kao ljudi koji supostoje u mračnom, ravnodušnom svijetu dugujemo sami sebi i jedni drugima.
Lucky Hank (AMC)
Nakon petnaest godina provedenih u "Breaking Bad" univerzumu, u ulozi legendarnog Saula Goodmana/Jimmyja McGilla, Bob Odenkirk zaigrao je u adaptaciji romana "Straight Man" Richarda Russoa. U novoj dramediji tvoraca Paula Liebersteina ("The Office") i Aarona Zelmana ("The Killing"), Odenkirk igra Williama Henryja Devereuxa Jr., pročelnika katedre za engleski jezik i književnost na osrednjem koledžu u ruralnoj Pennsylvaniji, koji se guši u svojoj prosječnosti potpirenoj krizom srednjih godina. Nekoć perspektivan pisac, koji se nikada nije odvažio napisati drugi roman, Hank je zaglavio u samosažaljenju i frustracije iskaljuje antagonizirajući svoje studente i kolege. Gradeći i dramu i humor na međugeneracijskom sukobu boomera, milenijalaca i generacije Z, kao i sitnom poslovnom politikanstvu, autori na blag i šarmantan način oslikavaju zabavnu karikaturu grube i kompetitivne prirode američke akademske zajednice i muškog starenja.
