Novosti

Preporuke: muzika

Tri autorska svijeta

Album mlade kantautorice Clairo odmata se u slojevima poput luka, Lucy Dacus svoj je strukturirala kao svojevrsni autobiografski indie rock audio-roman koji tematizira njezino odrastanje, dok novi album Spellling sadrži zavidnu količinu ambicije, hrabrosti i vještine

Clairo: Sling (Fader/Republic, 2021.)

Drugi album mlade kantautorice Claire Elizabeth Cottrill pod umjetničkim imenom Clairo relativno je lako odbaciti kao nešto što se često posprdno označava kao spotifycore. Naziv označava nenametljivu, atmosferičnu glazbu idealnu za tzv. liste raspoloženja koje su posljednjih godina popularizirali streaming servisi. Radi se o glazbi možda ne nužno namijenjenoj, ali svakako formatiranoj za usputno, pozadinsko slušanje. Na prvu, "Sling" se savršeno uklapa u taj opis. Vokal je rijetko glasniji od šapta, bubnjevi su posve odsutni ili iznimno diskretni, a strukture pjesama su slične i lišene snažnih refrena. Razlike stoga treba tražiti u suptilnijim, ali domišljatim aranžmanima. Produkciju potpisuje Clairo u koprodukciji sa sveprisutnim Jackom Antonoffom koji se zadnjih godina isprofilirao kroz suradnje s Lorde, Taylor Swift, Lanom Del Rey i drugima. Najveća vrijednost albuma leži u načinu na koji Clairo i Antonoff uspijevaju kombinaciju Joni MitchellElliott Smith Bon Iver, dakle trijumvirat raznolikih, ali vrlo čestih utjecaja kod kantautora iz generacije Z i mlađih milenijalaca, pretvoriti u uvjerljiv i autentičan glas. Zahvaljujući strpljivoj, gustoj, ali suzdržanoj instrumentalizaciji, "Sling" se poput luka odmata u slojevima otkrivajući slušatelju puno osobniji, mračniji i složeniji autorski svijet nego što bi se to na usputno slušanje moglo reći.

 

Lucy Dacus: Home Video (Matador, 2021.)

Sve navedeno moglo bi se donekle primijeniti i na odličan novi album Lucy Dacus, uz jednu bitnu iznimku: u tekstovima nema ni najmanje mjesta metaforama i nedorečenostima. Dacus album strukturira kao svojevrsni autobiografski indie rock audio-roman koji tematizira njezino odrastanje. Pjesme su oslonjene na sugestivnu, funkcionalnu i relativno simplificiranu glazbu koja tvori emocionalnu podlogu za ispovjedni narativ koji tematizira sukob između autoričinog queer identiteta i striktnog katoličkog odgoja. Album predstavlja emocionalni trijumf ponajviše zato što Dacus izbjegava saharinsku sentimentalnost i izigravanje žrtve koje bi ovakav tematski okvir mogao potaknuti. Ona piše snažnim i vrlo životnim nabojem koji hvata bolne i lijepe trenutke jednakim intenzitetom. Fascinantan je i način na koji Dacus spretno koristi nostalgične elemente narativa. Počesto se u recentnoj pop-kulturi nostalgija koristi kao pojednostavljeno sredstvo kojim se konzumenta kroz opće reference tjera na emocionalnu reakciju. "Home Video" tvrdoglavo je osobna ploča, no baš zato što se toliko poziva na osobno iskustvo u svojem povezivanju sa slušateljem puno je učinkovitija od desetaka pukih "hej, sjećate se ovog" trikova kojima smo svakodnevno izloženi.

 

Spellling: The Turning Wheel (Sacred Bones, 2021.)

Nostalgija igra važnu, ali i nešto izravniju ulogu i na sjajnom novom albumu Chrystije Tije Cabral odnosno Spellling. Riječ je o autorici čija ranija dva skromna, simpatična, ali ni po čemu previše posebna darkwave ostvarenja nisu naslućivala ovakvu količinu ambicije, hrabrosti i vještine. Cabral crpi inspiraciju iz duboko zahvaćene art pop tradicije u rasponu od Scotta Walkera i Roxy Music do Björk. Njezin osebujan vokalni stil često se povezuje s onim Kate Bush, no isto tako se može usporediti s tako različitim vokalima kao što su Whitney Houston i Elizabeth Fraser iz Cocteau Twins. Glazbeno gledano, album predstavlja pravi pothvat snimanja u pandemijskim uvjetima. Napuštajući pretežno sintesajzerski zvuk prethodnika, Cabral je skupila financijska sredstva za album putem crowdfunding kampanje zahvaljujući kojoj je on prepun raskošnih orkestracija i raznih instrumenata. Spojiti sve to na daljinu podvig je sam po sebi, a napraviti to s ovom razinom aranžmanskih detalja i emocionalne angažiranosti je ništa manje nego impresivno. "The Turning Wheel" slojevit je, ali produkcijski čist album s gomilu događanja, no unatoč trajanju od skoro sat vremena nema dosadnog trenutka. Razlog tomu je ponajviše to što je Cabral oslobodila glazbu od standardnih produkcijskih trikova "mračne" glazbe poput upotrebe tone reverba kako bi razotkrila neočekivanu autorsku snagu, talent i imaginaciju.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Kultura

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više