Tvorci i zagovarači TTIP-a često ga nazivaju ‘trgovinskim sporazumom 21. stoljeća’, ponekad pak i ‘ekonomskim NATO paktom’. Zbog snažnog rasta ekonomija Kine i Indije, te probuđenih ekonomskih i vojnih aspiracija Rusije, promotori tog sporazuma inzistiraju na njegovoj geo-strateškoj nužnosti, jer smatraju da će ojačati gospodarstva EU-a i SAD-a te pozitivno djelovati na kućne budžete europskih i američkih kućanstava. Međutim, stvari nisu tako jednostavne kako nam ih se želi prikazati.
Progres u rikverc
Prvo što treba naglasiti jest da TTIP nije samo trgovinski sporazum. Naime, trgovinske barijere između EU-a i SAD-a, poput carina i tarifa, već su i sada razmjerno niske, a trgovinska razmjena intenzivna. Cilj ovog sporazuma je smanjiti ne-tarifne prepreke slobodnoj trgovini i dodatno otvoriti postojeće tržište ukidanjem zakona, pravilnika i standarda koji ‘pretjerano’ reguliraju tržišne odnose, a zapravo postoje da bi štitile zdravlje, sigurnost i radna prava građana. Riječ je, primjerice o pravilnicima o kvaliteti i sigurnosti hrane, kemijskih i drugih proizvoda, uključujući lijekove, standarde zaštite okoliša, zaštite potrošača i sl., te između ostalog, i zakone iz područja radnog zakonodavstva. Zagovornici TTIP-a tvrde da intervencije u radno zakonodavstvo i radnička prava s ciljem povećanja trgovinske razmjene neće biti dopuštene, no veliko je pitanje koliko takve tvrdnje doista drže vodu. Jer dok se pregovarači deklarativno zalažu za očuvanje postojeće razine radno-pravnih standarda, u praksi svjedočimo poražavajućem trendu smanjenja radničkih prava u Europi, te zadržavanju postojećih niskih razina radničkih prava u SAD-u. Valja napomenuti kako je SAD od osam temeljnih konvencija Međunarodne organizacije rada (ILO) usvojio i ratificirao njih dvije, a među neusvojenima se, između ostalih, nalaze i one o slobodi radničkog udruživanja i kolektivnog pregovaranja, te minimalnoj dobi za zaposlenje. U sličnom sporazumu s Kanadom koji ima više od 1500 stranica, radu i radničkim pravima posvećeno je njih osam, a u njima stoji kako će obje strane zajednički raditi na usvajanju i implementaciji svih temeljnih konvencija o radu, ali nikakvi konkretni mehanizmi, kao ni rokovi niti posljedice u slučaju suprotnog, nisu navedeni. Ovakvu listu dobrih želja valja očekivati i u sporazumu EU-a i SAD-a, a nada kako će se ovim sporazumom razina radničkih prava u SAD-u približiti europskim standardima nije realna. Za očekivati je upravo suprotno, da će se razina radnih i radničkih prava u europskim zemljama, svim usvojenim deklaracijama i tradiciji socijalne države i organiziranog radničkog pokreta usprkos, srozati na razine slične onima devetnaestog stoljeća.
Iako je cijeli proces pregovaranja tajan, uvidom u već dovršene pregovore između EU-a i Kanade (CETA), moguće je naslutiti njegov smjer i ciljeve samog sporazuma te predvidjeti posljedice
Upitna metodologija
Osim direktnih utjecaja na radno zakonodavstvo, koji smjeraju ka što većoj fleksibilizaciji radne snage i individualizaciji rada kroz otežano sindikalno organiziranje i kolektivno pregovaranje, negativni učinci transatlantskih sporazuma na stanovništvo Europe i Sjeverne Amerike koje živi od svojega rada iskazat će se i kroz ukidanje ili smanjenje pojedinih usluga socijalne države te kroz gubitak postojećih radnih mjesta.
Kao što upozorava publikacija grupe lijevih zelenih stranaka u Europskome parlamentu iz travnja 2014., financijski gubici nacionalnih proračuna zemalja članica EU uzrokovani ukidanjem postojećih carina i tarifnih naknada odrazit će se smanjenjem socijalnih davanja država, dok će se socijalni sustavi tih istih zemalja, poput socijalne skrbi, zavoda za nezaposlene, zdravstva, naći pod dodatnim pritiskom velikog broja građana pogođenih privremenom ili trajnom nezaposlenošću, uzrokovanu opet liberalizacijom tržišta i fleksibilizacijom radnih odnosa.
Četiri studije koje se bave procjenom utjecaja TTIP-a na europske ekonomije, osim što variraju u ukupnim izračunima učinaka te pokazuju nemogućnost preciznog predviđanja posljedica sveobuhvatnih sporazuma poput TTIP-a i CETA-e, donose podatke koji su čak i u najoptimističnijim varijantama, u najmanju ruku, skromni. Prema njima, bruto društveni proizvod i razina plaća u Europskoj uniji povećat će se između 0,3 i 1,3 %, a razina nezaposlenosti će ili stagnirati, ili će biti snižena za 0,42 %. Oba izračuna odnose se na tranzicijski period primjene sporazuma, dakle na razdoblje od 10 do 20 godina. Recentnija studija učinaka TTIP-a (J. Capaldo, listopad 2014), koristeći drugačiju metodologiju i uzimajući u obzir društvene učinke primjene sporazuma, dolazi do podataka koji su više nego porazni – prema procjenama studije, BDP i razine plaća past će na razini cijele Europske unije, a u razdoblju od 10 godina Europa će izgubiti 600 tisuća radnih mjesta.
Na nedavnoj konferenciji saborskog Odbora za europske poslove, zamjenik ministrice vanjskih poslova Joško Klisović izjavio je da Hrvatska još ‘razmišlja o izradi studije utjecaja TTIP-a’
Što nas čeka – ne znamo!
U kontekstu Hrvatske, kao malog, rubnog europskog gospodarstva, predviđeni učinci TTIP-a variraju od zanemarivih, nikakvih, do izuzetno loših. Eventualno povećani izvoz na američko tržište mogu očekivati jedino tvrtke proizvođači visoko specijaliziranih i kvalitetnih proizvoda, dok su srednjim i malim poduzećima mogućnosti za proboj na prekooceansko tržište minimalne. S druge strane, priljev jeftine američke robe na domaće tržište, posebice prehrambenih proizvoda, više je nego izvjestan. Rast takvih investicija pa onda i zaposlenosti može biti ostvareno jedino snižavanjem cijene rada i razine radničkih prava. Sve to praćeno je uništavanjem okoliša i zdravlja stanovništva uslijed prilagodbe okolišnih i inih standarda potrebama investitora.
U odgovoru na pismo Vladi RH, kojim je Savez samostalnih sindikata Hrvatske izrazio zabrinutost zbog pojedinih odredbi kao i generalnog smjera pregovora oko TTIP-a, navodi se kako je Ministarstvo vanjskih poslova RH u procesu izrade studije utjecaja TTIP-a na hrvatsko gospodarstvo – tko je točno zadužen za izradu studije i kada bi ona mogla biti gotova, nije navedeno. Uz izostanak bilo kakve javne, pa čak i medijske, rasprave o TTIP-u i CETA-i u Hrvatskoj, prvi kritički glasovi spram ovih kontroverznih sporazuma došli su od nezavisne inicijative Zaustavimo TTIP!, kojoj su se priključile i pojedine udruge civilnog društva te sindikalne središnjice Savez samostalnih sindikata Hrvatske i Nezavisni hrvatski sindikati. Uspostavljanje takve široke fronte, te naravno, njezino stalno širenje i aktivno djelovanje, nužno je za pružanje učinkovitog otpora ovakvim sporazumima.
Tekst prenosimo iz časopisa RAD., nastalog u suradnji udruga i sindikata
