>

novosti logo

Turska posred Balkana

Uz Erdoganovu podršku, Vučić se obvezao da Srbi neće čačkati po integritetu BiH, a Izetbegović da će Bošnjaci poštivati dejtonski status Republike Srpske. Obojica su se složila i s gradnjom dvije trase autoceste između Beograda i Sarajeva

Nakon što je početkom ovoga tjedna, pod budnim okom turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, bistrio sporna pitanja u bošnjačko-srpskim odnosima sa srpskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem, bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović pohvalio se da bi taj trilateralni istanbulski razgovor mogao biti historijski. Svoj optimizam Izetbegović je izgradio na Vučićevom uvjeravanju i obećanju da BiH više nikada neće imati problema sa Srbijom te na postignutom kompromisnom dogovoru o gradnji autoceste, odnosno brze ceste koja bi spajala Sarajevo i Beograd i preko Zenice, Tuzle, Brčkog i Bijeljine (za koju se opredijelio parlament Federacije BiH), ali i preko Požege, Višegrada i Goražda (što zagovara Republika Srpska). I Vučić je naglasio da se uz Erdoganovu podršku s Izetbegovićem dogovorio da im u srpsko-bošnjačkim odnosima i odnosima Srbije i BiH na prvom mjestu budu mir i stabilnost, ma koliko se sporili i razilazili oko pojedinih pitanja. Ponovio je da će Srbija i Srbi poštivati teritorijalni integritet i suverenitet BiH koji su definirani Daytonskim sporazumom, a zauzvrat traži i da BiH i Bošnjaci poštuju dejtonski status Republike Srpske. Također, rekao je da Srbija nema ništa protiv izgradnje kružnog toka autoceste koja bi spajala Beograd i Sarajevo.

Vučić se dakle obvezao da Srbi neće čačkati po suverenosti i integritetu BiH, a Izetbegović da će Bošnjaci poštivati dejtonski status Republike Srpske. Kao složna braća obojica su se složila s gradnjom dvije trase autoceste između Beograda i Sarajeva, ponajprije zato što će njihovu izgradnju financirati i realizirati Turska i njezine kompanije pa ih nakon što vrati uloženo predati u vlasništvo Srbije i BiH. Erdogan nije davao izjave, barem ne odmah nakon održanih trilateralnih tursko-srpsko-bošnjačkih razgovora, a i Vučić i Izetbegović nisu ni riječ progovorili o tome jesu li nastavili pregovarati o rješavanju pitanja granice između Srbije i BiH. No prije nego što ih je posjeo za zajednički stol, Erdogan je obavio odvojene razgovore s Vučićem i Izetbegovićem. S Vučićem je službeno razgovarao i o tursko-srpskim odnosima i suradnji koja, po ocjeni obojice, ima uzlaznu putanju i više je nego dobra. Uostalom, od prošloga ljeta ovo je bio treći službeni susret Vučića i Erdogana, a nakon svakog parafiraju se ili potpisuju novi sporazumi i ugovori o političkoj i ekonomskoj suradnji. I ovaj put, odmah nakon trilateralnog sastanka, srpski vicepremijer i ministar trgovine Rasim Ljaljić sa svojim je turskim ministarskim kolegama potpisao anekse ugovora o slobodnoj trgovini kojim se osigurava dodatni izvoz skupine srpskih proizvoda u Tursku te ugovor o zaštiti investicija, koji su pak bili jesenas parafirani na beogradskom susretu Vučića i Erdogana.

Svoj boravak u Istanbulu Vučić je garnirao i razgovorima s grupom turskih poduzetnika koji već posluju u Srbiji ili imaju namjeru investirati u njezinu privredu. Među njima je bio i Mesut Toprak, vlasnik Tai grupe, koja je već ranije u Kraljevu kupila zemljište i pogone tamošnjeg propalog autotransportnog poduzeća, a sada je objavila da će na tom prostoru investirati 35 milijuna eura u novu tekstilnu tvornicu u kojoj će zaposliti 2500 radnika. Otkad su Srbija i Turska potpisivanjem ugovora o slobodnoj trgovini počele intenzivirati svoje ekonomske odnose, njihova se robna razmjena usedmerostručila i narasla je na milijardu eura godišnje. U Srbiji trenutno posluje oko 400 turskih kompanija, a sve ih je više koje otvaraju svoje tvornice i pogone, ponajprije u tekstilnoj i autoindustriji, industriji namještaja, kožne galanterije… Kako turske kompanije uglavnom investiraju u manje nerazvijene provincijske srpske gradove i to u radno intenzivnu industriju, srpske vlasti im širom otvaraju vrata, subvencionirajući svako novootvoreno radno mjesto i porezno ih i na druge načine stimulirajući da ulažu u srpsku privredu.

Nakon istanbulskog trilateralnog sastanka Turska i njezine građevinske kompanije po svoj će prilici postati i jedan od većih investitora i graditelja srpsko-bosanskohercegovačke infrastrukture. Naravno, ako načelni istanbulski dogovori budu ovjereni ugovorima o realizaciji na sljedećem trilateralnom sastanku planiranom za početak ljeta u Sarajevu. Do tada bi se trebali definirati uvjeti po kojima će Turska financirati i graditi kružnu autocestu između Beograda i Sarajeva, čija bi vrijednost mogla narasti na preko milijardu eura.

Nakon razgovora Erdogana, Vučića i Izetbegovića iz grada na Bosporu odaslana je i poruka da će već ove jeseni Erdogan i Vučić u društvu albanskog premijera Edija Rame posjetiti Preševsku dolinu na jugu Srbije, s većinskim albanskim stanovništvom, kako bi po istom modelu i u srpsko-albanskim odnosima zapuhali povoljniji vjetrovi.

Turska očito igra sve važniju ulogu na Balkanu, pa i u Srbiji. U proteklih desetak godina, pod vodstvom bivšeg premijera i sadašnjeg predsjednika Erdogana, ona nastoji osmisliti i realizirati svoju samostalniju balkansku politiku po kojoj neće samo slijediti politike SAD-a, Europske unije i NATO-a. Svoj prodor ili povratak na Balkan ostvaruje kombinacijom razvijanja političkih i ekonomskih odnosa s pojedinim balkanskim zemljama. Do prije godinu-dvije dana njezini napori urodili su plodom u BiH, Albaniji, Makedoniji i na Kosovu, a nakon što se ponešto udaljila, pa i sukobila s dijelovima američke i europske politike te istovremeno značajno poboljšala odnose s Putinovom Rusijom, Turska se okrenula i Srbiji.

I dok radikalni srpski nacionalisti galame da Erdoganova Turska na Balkanu vodi neootomansku politiku, srpski građani koji si to mogu priuštiti svoja ljetovanja nakon Grčke najviše provode u Turskoj, a i Turci su lani postali najbrojniji turisti u Beogradu i sve su brojniji i u drugim dijelovima Srbije. Za razliku od nekih prijašnjih vremena, Turska sada blagotvornije djeluje u odnosima srpske većine i bošnjačke manjine u Srbiji, a prihvatila se i uloge pomiritelja i konstruktivnog medijatora u ukupnim srpsko-bošnjačkim odnosima, odnosno u odnosima Srbije i BiH. Sudeći po najavama, namjera joj je da sličnu ulogu odigra i u srpsko-albanskim odnosima, a Srbija predvođena Vučićem zasad je prihvatila pruženu tursku pomoć u smirivanju strasti i poboljšanju srpsko-bošnjačkih, a izgleda i srpsko-albanskih odnosa. Usto je objeručke prigrlila razvijanje srpsko-turskih ekonomskih odnosa i turske investicije u svoju privredu jer joj ulaganjima u radno intenzivnu industriju pomažu da bezbolnije izađe iz tranzicijske pustoši u kojoj se obrela u protekla tri desetljeća.

1/1