Državni tajnik u Ministarstvu zdravlja Srbije Mirsad Đerlek u utorak je izjavio da će Srbija toga dana preći broj od milijun građana koji su dobili dvije doze cjepiva protiv Covida-19, a da će do konca svibnja taj broj narasti na preko 2,5 milijuna revakciniranih građana. Nakon što je početkom ožujka u Beograd iz Kine sletjelo dodatnih 500 tisuća doza kineskog cjepiva Sinopharm, predsjednik Aleksandar Vučić objavio je da je od ugovorenih 13 milijuna i 350 tisuća cjepiva do tada Srbiji isporučeno 2.620.000 doza. Do konca ožujka Srbiji je isporučeno još oko 110 tisuća Pfizerovog cjepiva i 100 tisuća ruskog Sputnjika V.
Od ukupnog broja isporučenog cjepiva, Srbija je dobila 1,5 milijuna Sinopharma, 150 tisuća AstraZenece, a preostalih milijun i 180 tisuća skoro ravnopravno čine Pfizer i Sputnjik V. U drugom tromjesečju iz Kine će stići još 2 milijuna Sinopharma, ugovorena je i isporuka 1,2 milijuna doza Pfizera, 150 tisuća doza AstraZenece, a najavljeno je da će se koncem svibnja Sputnjik V početi puniti u Beogradu. Ako se ugovorene isporuke realiziraju, Đerlekova najava da će 2,5 milijuna srpskih građana dobiti dvije doze cjepiva mogla bi držati vodu. No kako su se zadnjih tjedana prijavljivanje i odaziv građana na cijepljenje značajno usporili, dežurni srpski skeptici sve glasnije sumnjaju da će se Đerlekove i druge službene najave ostvariti.
Tjednik Vreme je na kraju prošle godine objavio rezultate istraživanja Nove srpske političke misli (NSPM) u kojemu se 32,4 posto anketiranih građana izjasnilo da će se sigurno cijepiti, 37,8 posto nije bilo sigurno, odnosno razmislit će hoće li se ili neće cijepiti, 27,1 posto njih bilo je sigurno da se neće cijepiti, a 2,7 posto nije znalo što bi odgovorili. I dok je vlast uvjerena da će većinu kolebljivih uvjeriti da se cijepe, sumnjičavi tvrde da joj to neće poći za rukom jer do sada se tri četvrtine od oko 5,5 milijuna punoljetnih građana nije prijavilo za cijepljenje, a vlast se do sada više brinula o nabavi cjepiva nego o informiranju i uvjeravanju građana da ih trebaju primiti u svoja ramena.
Epidemiolog Zoran Radovanović tako je za Deutche Welle izjavio da "ljudi oklijevaju da se vakcinišu. Nije im data odgovarajuća informacija. Odnosno, internet je pobijedio Ministarstvo zdravlja. U toku je infodemija. Mnogi kažu nisam protiv, nego hoću da sačekam, da vidim šta će biti sa onima što su prvi primili vakcinu". Radovanović pritom smatra da je "država zakasnila sa zdravstvenim prosvjećivanjem građana koje mora da prati ovakve mamutske poduhvate u sferi javnog zdravlja. Takođe, nije poznato da je sankcionisan ijedan ljekar koji širi dezinformacije o epidemiji i vakcinaciji". Zato zaključuje: "To je apsurd. Mi smo jedina zemlja na svijetu gdje ponuda vakcina prevazilazi potražnju."
S druge strane, istraživanje NSPM-a ukazuje da je i cijepljenje protiv Covida-19 u Srbiji zaraženo političkim virusom. Naime, od onih koji su se u anketi izjasnili da su za promjenu vlasti, samo 13,1 posto se izjasnilo da će se bez ikakvog krzmanja cijepiti, 44,3 posto je izričito bilo protiv cijepljenja, a 42 posto je odgovorilo da će razmisliti. Sasvim suprotno su se izjašnjavali oni koji su izjavili da su zadovoljni s vlašću: njih 53,1 posto odgovorilo je da će odmah pristati da se cijepe, neodlučnih je bilo 31,4 posto, a samo 12,9 posto je izričito reklo da se neće cijepiti. Urednik NSPM-a Đorđe Vukadinović zaključuje da "stav prema vakcinaciji u Srbiji ima manje veze sa realnim i aktuelnim kontroverzama oko vakcinacije, antivakserskim pokretom, teorijama zavere, ili diskusijama o kvalitetu i (ne)pouzdanosti pojedinih vakcina, a mnogo više sa poverenjem i nepoverenjem, odnosno naklonošću ili nenaklonošću prema aktuelnoj vlasti".
Kroz to sito politizacije kontinuirano se provlači i nabava cjepiva, njihova isporuka, organizacija i provedba masovnog cijepljenja, doniranje cjepiva susjednim državama, a nije mu izmakla ni mogućnost cijepljenja stranih državljana kojima je od njegova početka otvorena mogućnost prijavljivanja na portalu srpske E-uprave. No do prošloga vikenda cijepljenje stranih državljana tek je sporadično privlačilo pažnju, uglavnom kad su se u Beogradu cijepile poznate ličnosti iz regije bez prebivališta u Srbiji. Javnost i mediji, i van srpskih granica, uskovitlali su tek kad je objavljeno da je Privredna komora Srbije organizirala cijepljenje za desetak tisuća svojih poslovnih partnera i njihovih radnika, a E-uprava na cijepljenje u Srbiju pozvala još toliko državljana susjednih država koji su se za to prijavili na njezinom portalu. I premda su pojedini mediji u Bosni i Hercegovini odmah objavili da je masovno cijepljenje stranih državljana iz regije organizirano zato što se bliži krajnji rok upotrebe AstraZenecinog cjepiva, kolone automobila koje su se slile prema srpskoj granici podigle su političku temperaturu i u Srbiji i u susjednim zemljama. Kritičari vlasti u Srbiji nisu se libili javno protiviti cijepljenju stranih državljana dok nisu cijepljeni svi srpski građani koji to žele, zamjerali su vladajućima i što su dopustili nekontrolirani masovni ulazak stranaca u uvjetima kad novi val epidemije bukti i u Srbiji i u njezinom okruženju, a spočitnuli su im i dodatno iscrpljivanje zdravstvenih radnika koji su čitavog vikenda morali cijepiti tisuće stranaca (22 tisuće), a sve kako bi Vučićeva vlast širila svoju meku moć i demonstrirala navodnu regionalnu lidersku poziciju.
Strasti su se barem donekle prizemljile tek nakon što je premijerka Ana Brnabić otvoreno potvrdila da su državljane susjednih država pozvali na cijepljenje jer su procijenili da će "morati uništiti 20.000 do 25.000 vakcina AstraZeneka jer im početkom aprila ističe rok. Nismo hteli tako nešto da uradimo, već smo hteli da pomognemo i građanima u regionu". Komentator Vremena Momir Turudić, uvažavajući sve prigovore i sumnje kritičara ovakvog poteza srpskih vlasti, zato zaključuje: "No, reklo bi se da sve ove, a i druge primedbe padaju pred duboko iskrenim izlivima zahvalnosti ljudi koji su prethodnih dana primili vakcinu u Srbiji." "'Regionalni sajam vakcina u Beogradu' sigurno je imao ljudsko objašnjenje – desetine hiljada ljudi otišli su svojim kućama istinski srećni i zahvalni zato što veruju da im je omogućeno da sačuvaju zdravlje i život, bez ikakvog traženja da nešto daju zauzvrat. Malo li je, na prostorima gde je u poslednjih nekoliko decenija 'prekogranična' mržnja pravilo, a solidarnost izuzetak, toliko redak da se obično vezuje za solidarnost u tuzi zbog smrti nekoga široko prihvaćenog, poput Đorđa Balaševića nedavno. A ako se još i neko od stanovnika Srbije koji se 'principijelno' protivi vakcinaciji, gledajući presrećne ljude koji su u Srbiju došli da se vakcinišu zato što u njihovim državama vakcina nema dovoljno, zamisli nad svojim stavovima, eto i dodatne koristi", napisao je Turudić.
