U Srbiji je u prvoj polovini ove godine registrirano 140 novih medija. Agencija za privredne registre saopćila je da među novoregistriranim medijima uvjerljivo prevladavaju internetski portali – registrirano je 128 novih. Ukupno je u Srbiji sada registrirano 2.608 medija. Najviše je dnevnih i periodičnih novina (941), slijede internetski portali i uređivački oblikovane internetske stranice (939), zatim radiostanice (335), televizije (243) i novinske agencije (27). Nekategoriziranih je medija 123. Trend osnivanja i registriranja novih medija u Srbiji raste već nekoliko godina: 2018. bilo ih je 2.145, sljedeće godine 2.334, a lani 2.468.

No istovremeno dok se u njoj mediji množe kao gljive poslije kiše, Srbija sve više pada na međunarodnim ljestvicama medijskih sloboda. Pad je započeo 2015. godine i traje do danas. Srpski kuriozitet je da je srozavanje na rang listama medijskih sloboda započelo godinu dana nakon što je United medija grupa pokrenula N1 televiziju, koja se u međuvremenu profilirala kao udarna pesnica antirežimskih medija. Lošu krvnu sliku srpskih medija nisu poboljšali ni novi mediji u portfelju United grupe: još jedna televizija, dnevne novine i internetski portali, svi kritički nabrušeni prema vlasti Vučićevih naprednjaka.

Prošlogodišnje istraživanje pokazalo je da su televizije i društvene mreže glavni izvori informiranja građana Srbije. Televizije su još uvijek na prvom mjestu, ali tek s nekoliko postotaka više, pa su gotovo ravnopravno s društvenim mrežama glavni izvor informiranja za oko 85 posto srpskih građana. S po 40-ak posto ovisnika o njihovim informacijama, televizije i društvene mreže daleko su ispred radiostanica i novina, koje zajedno jedva dosežu desetak posto utjecaja na informiranje građana. Iz tih podataka proizlazi da su zapravo televizije glavni krivci za urušavanje medijskih sloboda u Srbiji jer međunarodni arbitri cijene da je Vučićev režim nad njima uspostavio najčvršću kontrolu. U svojim analizama i ne spominju društvene mreže i kontrolu nad njima. U suštini, najveći je krivac RTS jer trećina srpskih građana izjavljuje da su mu njegovi informativni programi glavni izvor informiranja. Triput manje ih izjavljuje da se uglavnom informiraju gledajući N1 i Pink televiziju, a nešto više ih prvenstveno gleda informativne programe Prve televizije. RTS, Prva, Pink i N1 televizija udarni su informatori za dvije trećine građana kojima su televizijski ekrani prioritetni izvori informiranja, a sve ostale televizije, njih 239, prvi su izvor informiranja preostaloj trećini građana.

S obzirom na činjenicu da su televizije i društvene mreže apsolutni gospodari informiranja građana Srbije, nedavno odbijanje nekoliko vodećih štamparija da zbog navodnog straha od odmazde vlasti štampaju Novu, novopokrenute dnevne novine United grupe, sliči pucanju iz topa na vrapce jer novine su odavno prestale biti ikakav faktor u kreiranju medijske scene, a njihov je utjecaj na informiranje građana sasvim marginaliziran. No to odbijanje ipak je izazvalo kakvu-takvu osudu barem dijela medija i novinarskih udruženja, ako ni zbog čega drugog onda zbog toga što je izronilo kao atavizam prošlosti, kad su štamparije i novinski kiosci služili vlastima za obračune s nepoćudnim medijima i novinarima. Nakon što je United medija svoje nove novine odlučila štampati preko granice, u Osijeku, prašina se brzo slegla, jer se unatoč srpskim štamparijama Nova ipak pojavila na srpskim kioscima.

Na srpskoj medijskoj sceni u međuvremenu se, međutim, dogodio novi izvanjski udar na medije. Izvela ga je društvena mreža Twitter, odnosno privatna američka kompanija. Twitter je na svom "kiosku" izdvojio desetak srpskih medija i na njihovim profilima i ispod svakog njihovog posta stavio oznaku "Medij koji surađuje s Vladom Srbije". Pretragom Twittera novinari Danasa su utvrdili da su etiketu provladinih medija dobili javni servisi RTS i RTV, Prva televizija, Pink, B92 i Happy televizija te novine Politika, Informer, Srpski telegraf i agencija Tanjug. Danas je prenio i Twitterovo objašnjenje da su etikete prikačene na profile medija povezanih s državom jer se njima "obezbeđuje dodatni kontekst o tim profilima koje kontrolišu određeni predstavnici vlada, kao i medijske institucije povezane s državom, ali i pojedinci koji su bliski sa ovom vrstom entiteta". O kriterijima na temelju kojih je odabrao medije kojima je nalijepio etikete Twitter nije ni riječ rekao. Naknadno je tek demantirao da je algoritam odabrao medije u Srbiji koji su označeni kao provladini te šturo naveo da su prije etiketiranja "konsultovali zainteresovane strane, uključujući akademike i istraživače, civilno društvo, vladu, stručne organizacije".

RTS-ova novinarka Anica Telesković u tekstu "Tviter na srpskim medijima: Uređivački algoritmi i saradničke mreže", objavljenom na portalu Oko magazina, piše da su "odgovor na pitanje šta je zapravo sporno kod označavanja medija dobili iz Evropske federacije novinara (EFN)". Glavni tajnik Evropske federacije novinara Ricardo Gutierrez za RTS je kazao da se EFN "zalaže za transparentnost vlasništva nad svim medijima, ali da je oprezan prilikom ovakvih inicijativa označavanja medija, koje ne izgledaju transparentno ili koje izgleda nisu zasnovane na objektivnim kriterijumima". Gutierrez je usto pozvao Twitter da "objavi metodologiju prema kojoj su mediji označeni, ali i da ovu novu politiku transparentnosti primeni na sve, a ne samo na državne medije, koji se, s pravom ili ne, smatraju nezavisnim". Anica Telesković podsjeća i da je Evropska federacija novinara na Twitterovo etiketiranje medija prvi put reagirala prije godinu dana, kad je američka kompanija počela dijeliti etikete i pojedinim evropskim medijima, nakon što je to učinila s ruskim i kineskim. Twitter je tada prorežimske etikete nalijepio i pojedinim medijima u SAD-u, ali i Francuskoj i Velikoj Britaniji, a potom i u Kanadi, Njemačkoj, Italiji, Japanu, Tajlandu, Turskoj te sada i Srbiji.

Mnogi su se u Srbiji i regiji, osobito među zakrvljenim medijima i novinarima, obradovali Twitterovom žigosanju srpskih "medija koji surađuju s Vladom", kao što se to događalo i u nedavnoj i bogatoj povijesti izbacivanja "neprijateljskih" novina iz štamparija i trafika. Premda Twitterovo etiketiranje provladinih medija ni približno ne može biti efikasno kao što je to bilo likvidiranje novina njihovim uklanjanjem iz štamparija i kioska, ipak je, ovako kako se sada primjenjuje, svojevrsna "meka" cenzura. Telesković upozorava da "ako je kriterijum bio kontrola nad uređivačkim sadržajem, onda Tviter, kao što to kaže EFN, mora da pokaže metodologiju na osnovu koje meri nezavisnost nekog medija od političkog uticaja", pa nastavlja: "Kada bi Tviter, kao što to savetuje EFN, svoj posao odradio do kraja i obeležio sve, a ne samo neke medije, onda bi i zvanični nalozi ovih medija i novinara bili obeležni kao saradnici nemačke, britanske i američke vlade... I ne samo to, već bismo tako videli i ko su financijeri privatnih, a ne samo državnih medija. Odluka Tvitera da obeleži samo neke, a ne sve, nije dala kompletnu sliku o srpskim medijima."

No kao što su barem neke novine u prošlosti uspijevale preživjeti cenzuru u štamparijama i na kioscima, još će lakše to u današnjoj digitalnoj eri učiniti srpski i ini mediji koje je Twitter cenzorski žigosao. Stoga i Anica Telesković na kraju svog teksta Twitteru i njegovim fanovima poručuje: "Tviter u Srbiji ni ovim povodom ne prestaje da bude grlata javnost, za neke veći i od života. Ali je Tviter zapravo samo glasna manjina. Ova društvena mreža u Srbiji ima do 400.000 korisnika. Neki od njih su samo algoritmi."