Novosti

Politika

U europskom zagrljaju

Merkel i Macron u Berlinu su demonstrirali da neće dopustiti da Balkan tako lako izmigolji iz ruku EU-a, vrativši pregovore Beograda i Prištine u okvire Briselskog sporazuma

Sh6kn5rlz9xpg2jovmv3iejhnxu

Ana Brnabić, Aleksandar Vučić, Angela Merkel i Emmanuel Macron u Berlinu (foto Annegret Hilse/Reuters/PIXSELL)

Za razliku od drugih balkanskih lidera koji su se nakon sudjelovanja na Berlinskom samitu što su ga organizirali Angela Merkel i Emmanuel Macron odmah vratili kući, srpski predsjednik Aleksandar Vučić produžio je boravak u Berlinu razgovorima s njemačkim parlamentarnim dužnosnicima zaduženima za njemačku europsku i balkansku politiku, pa i onaj njezin dio koji se tiče Srbije, njezine regionalne uloge i pristupnih pregovora s EU-om. Uoči Berlinskog samita upravo je iz njemačkog Bundestaga poručeno srpskim i kosovskim liderima da će Srbiji i Kosovu biti zatvorena europska vrata ako i na tom skupu ne dokažu da su doista spremni nastaviti tražiti rješenje za svoje sporove sukladno europskim pravilima i standardima, koje u velikoj mjeri definiraju Njemačka i Francuska kao predvodnice EU-a.

Vučić je prije puta u Berlin zapuhao na hladno, plašeći se da će zbog sastava sudionika samita Srbija biti izložena frontalnom pritisku zemalja koje su redom priznale Kosovo, kako bi pristala na bilo kakvo rješenje koje će biti stavljeno na stol, a kojim bi se odnosi Beograda i Prištine skinuli s dnevnog reda. No zbivanja na skupu u Berlinu i oko njega pokazala su da je on prije svega bio sazvan kako bi se zaustavilo curenje zapadnog Balkana kroz prste Europske unije. A to curenje traje već neko vrijeme. Dodatni zamah je dobilo nakon što je zapadnobalkanskim državama poručeno da će morati sačekati na prijem u članstvo dok se EU ne reformira, čak i neovisno o tome hoće li one prije toga ispuniti zadane im kriterije i riješiti svoje međusobne granične i druge sporove s kojima ne mogu postati članice.

Merkel i Macron sazvali su sastanak kako bi popunili vakuum koji je nastao zbog europarlamentarnih izbora, a zbog kojega su zamrle i skoro sve europske inicijative na Balkanu – od pristupnih pregovora i Berlinskog procesa do Briselskog sporazuma kojim je definiran okvir za pregovore Beograda i Prištine o normalizaciji njihovih odnosa. Briselski optimisti su najavljivali da će pregovori Beograda i Prištine biti završeni do okončanja mandata sadašnjih saziva Europskog parlamenta i Europske komisije, ali otkad su oni izašli iz okvira Briselskog sporazuma iniciranjem razgovora o novom crtanju granica i razmjeni teritorija koje je kosovska vlada prekinula uvođenjem stopostotnih carina na srpsku robu, ne samo da je prekinut dijalog Beograda i Prištine, nego je započelo novo ukopavanje u rovove i traženje saveznika za novi krug srpsko-albanskog sukoba. Pritom su albanski lideri s Kosova počeli tražiti da se u pregovore kao posrednik uključi SAD, na što se iz Beograda odgovaralo pozivanjem Rusije za pregovarački stol.

Berlinskim samitom su Merkel i Macron barem zasad uspjeli pregovore Beograda i Prištine zadržati pod okriljem Europske unije, iako im je kosovski predsjednik Thaci i u Berlinu poručio da Unija nije sposobna sama bez SAD-a taj proces dovesti do uspješnog kraja, jer je razjedinjena i rastrzana unutarnjim sukobima. No i Thaci i Haradinaj su na koncu morali prihvatiti nastavak dijaloga s Beogradom pod okriljem EU-a, jer će ga barem privremeno, do formiranja novog EK-a, moderirati Merkel i Macron, odnosno Njemačka i Francuska. Već prvih dana srpnja srpski i kosovski lideri trebali bi u Parizu sjesti za stol i pokušati nastaviti pregovore. Društvo im tada neće praviti ostali regionalni lideri, a određivanje Pariza kao mjesta sastanka sugerira da će im i ovaj put moderatori biti Macron i Merkel, uz asistiranje predstavnika Europske komisije. No kako Srbija uvjetuje nastavak dijaloga ukidanjem dodatnih kosovskih carina na svoju robu, upitno je hoće li Njemačka i Francuska uspjeti uvjeriti Haradinajevu vladu da to i učini ili će lomiti srpske lidere da nastave dijalog i bez prethodnog njihovog ukidanja. Produženi Vučićev boravak u Berlinu sugerira da će se Njemačka dodatno baviti Srbijom i njezinim poticanjem da svoju europsku sudbinu ne veže samo uz pregovore s Prištinom, nego da težište prebaci na provođenje reformi na koje se obavezala otvaranjem pristupnih pregovora s EU-om. Mamac Srbiji neće biti samo članstvo u EU-u već i nove njemačke investicije u srpsku privredu, pa i one najveće, poput Volkswagenove tvornice automobila o čijoj eventualnoj izgradnji u Srbiji ovih dana bruje ne samo srpski nego i njemački i drugi europski mediji.

I prije Berlinskog samita bilo je jasno da će Njemačka i Francuska na njemu sve učiniti kako bi pokopale razgovore o crtanju nove srpsko-kosovske granice, što je vjerojatno ponukalo srpsku premijerku Anu Brnabić da izjavi da je to bila tek jedna od opcija o kojima se razgovaralo u okviru pregovora, ali da se do razgovora o konkretnom rješenju nije ni stiglo, pa proizlazi da što se Srbije tiče, to može, ali i ne mora biti tema u nastavku pregovora. Kosovski predsjednik Thaci je potvrdio da je u Berlinu sahranjena ideja o promjeni granice, ali tvrdi i da je ista sudbina zadesila i srpsku autonomiju na Kosovu, čije je osnivanje predviđeno Briselskim sporazumom. Srbija pak inzistira na tome da Priština mora provesti odredbu sporazuma o formiranju Zajednice srpskih općina prije nego što se nastave pregovori o drugim otvorenim pitanjima.

Merkel i Macron su dakle na sastanku u Berlinu pregovore Beograda i Prištine vratili u okvire Briselskog sporazuma, a sljedeći sastanak srpskih i kosovskih lidera zakazali su u Parizu neposredno prije održavanja sesije Berlinskog procesa u Poljskoj, na koju bi i oni trebali otići ako žele i ubuduće biti dio tog projekta ekonomskog povezivanja Balkana i njegove privredne harmonizacije s Europskom unijom. Sudeći po izjavama nakon Berlinskog samita, vraćanje pregovora Beograda i Prištine pod krov EU-a bit će teže kosovskim nego srpskim liderima, jer ukidanjem dodatnih carina moraju prvi zakoračiti unatrag kako bi se počeli vraćati u granice Briselskog sporazuma. Taj europski zagrljaj u koji su ih gurnuli Merkel i Macron u Berlinu nisu mogli izbjeći, a do susreta u Parizu mogu se iz njega otrgnuti raspisivanjem izvanrednih izbora kojima bi barem do jeseni prolongirali nastavak pregovora, ali bi i nakon toga opet morali pokucati na europska vrata, koja kao siromašna balkanska zemlja nikako ne mogu zaobići.

S druge strane, Vučiću i njegovim naprednjacima prijevremeni parlamentarni izbori koje su najavljivali kao odgovor na višemjesečne opozicijsko-građanske prosvjede više nisu tako lak i lakonski potez, jer bi također mogli biti protumačeni kao okretanje leđa EU-u, što bi Srbiju gurnulo u novi krug izolacije. Vučić je već iz Berlina liderima opozicijskog Saveza za Srbiju poručio da su im vrata parlamenta otvorena za pregovore o njihovim zahtjevima. SzS je do sada odbijao parlament kao mjesto razgovora i pregovora s vladajućima, ali i njima će se nakon Berlinskog samita nametati dilema da li da prihvate ponuđenu šansu i, kao što je to bio slučaj u Sloveniji i Hrvatskoj na početku njihovih pristupnih pregovora s EU-om, s parlamentarnom većinom formiraju Savez za Europu, jer Merkel i Macron su upravo demonstrirali da neće dopustiti da Balkan tako lako izmigolji iz ruku Europske unije, a ona pak favorizira pregovore i dijalog umjesto sukoba do posljednje kapi krvi.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više