Svemu dođe kraj, pa tako i 66. vladi u republikanskoj Italiji. Premijer Giuseppe Conte ostavku je podnio prošloga tjedna. U srijedu kada nastaje ovaj tekst, još uvijek nije jasno hoće li Mario Draghi, kome je predsjednik Sergio Mattarella ponudio mandat, uspjeti formirati novu vladu. Valja krenuti nekim redom, pa ćemo se prvo pozabaviti razlozima pada Conteove vlade. Stranka Italia Viva bivšeg premijera Mattea Renzija povukla se iz vladajuće koalicije nezadovoljna načinom suzbijanja koronavirusa i borbom protiv ekonomske recesije. Conteova vlada dobila je podršku u Zastupničkom domu, ali nije dobila potrebnu apsolutnu većinu u Senatu i premijer je predsjedniku Mattarellu predao ostavku. Conteova računica bila je jednostavna, ali neuspješna. Nadao se da će privući dovoljan broj centrističkih senatora, vjerujući da će mu prići kako bi izbjegli prijevremene izbore i mogući gubitak mjesta u Senatu, jer zbog prošlogodišnje parlamentarne reforme na sljedećim izborima više neće biti birano 315 nego 200 senatora. Tjedan dana su trajale konzultacije s ciljem da se iznjedri nova vlada i izbjegnu prijevremeni parlamentarni izbori koji bi, budu li redovni, trebali biti održani tek na proljeće 2023.
Krize vlade u Italiji nisu ništa novo. Kada u Rimu padne vlada, jedva da bi se i moglo govoriti o krizi, prije će biti da je to nešto uobičajeno u političkom životu na Apeninima. Međutim, ova kriza i pad vlade zbivaju se u doista teškom razdoblju za Italiju, koja je jedna od pandemijom koronavirusa najpogođenijih država. Žrtava te virusne infekcije je oko 90.000 i u apsolutnim brojkama Italija je peta na svjetskoj, a druga na europskoj ljestvici. Na to se nakalemila najdublja recesija talijanske privrede nakon Drugog svjetskog rata. Državni statistički ured Istat objavio je prvu procjenu BDP-a za prošlu godinu, a prema njoj bilježi se pad od 8,9 posto. Nije utješno to što je riječ o nešto manjem padu, iako brojka još može biti korigirana, od predviđenih 9,2 posto.
Nazadovanje je posebno teško u posljednjem kvartalu prošle godine, što se vidi i po broju ugašenih radnih mjesta. Od veljače do prosinca ugašeno ih je 420.000, a samo u prosincu 101.000. Sve to može potaknuti i socijalno nezadovoljstvo, a ne treba čuditi i ako netko postavi pitanje kako to da je od 101.000 onih koji su u prosincu ostali bez posla - 99.000 žena i 2000 muškaraca. Koronakriza mnogo toga razotkriva. Manje od 50 posto Talijanki u radnoj dobi je zaposleno, iako čine većinu visokoobrazovanih, onih s fakultetskom diplomom ili doktoratom. Industrijska proizvodnja još se dobro drži, ali i u Italiji su teško pogođene uslužne djelatnosti koje su, pak, za talijansku ekonomiju itekako važne. Turistički prihod se strmoglavio, ugostiteljski objekti jedva da i rade, hoteli su prazni. U tome se krije odgovor na pitanje kako to da je u prosincu tako mnogo žena, a tako malo muškaraca ostalo bez posla. Muškarci kao radna snaga dominiraju u industrijskoj proizvodnji, žene u uslužnom sektoru.
Važno pitanje za buduću vladu je i kako potrošiti više od 200 milijardi eura koje Italija može povući u sklopu pomoći EU-a u suzbijanju posljedica pandemije. Za sve to - pomodnim političkim rječnikom kazalo bi se "za upravljanje procesima", klasičnim za vladanje - treba imati vladu, a nje u Italiji nema. Upravo je raspodjela europskog novca bila razlog za Renzijevo istupanje iz vlade i njen pad. On je inzistirao na tome da taj novac bude uložen u digitalnu i zelenu ekonomiju, tražio je da se znatne svote usmjere prema zdravstvu, a smatrao je i da o raspodjeli novca trebaju odlučivati zastupnici u parlamentu, a ne tehnokrati.
Mattarella je odlučan izbjeći izbore, jer bi oni u teškoj i kompliciranoj situaciji Italiju ostavili bez efektivne vlade još mjesecima. Vlada je pala u za Italiju valjda najgorem mogućem trenutku. Razgovori se vode oko formiranja nove centrističke vlade, a ode li Italija na prijevremene izbore na njima je, kako sada stvari stoje, favorit tvrda desnica, odnosno Lega predvođena Matteom Salvinijem, kao i Braća Italije. Kako bi to spriječio, Mattarella je u srijedu mandat ponudio Draghiju, bivšem predsjedniku Europske središnje banke. Predsjednik je također u utorak navečer apelirao na parlament da izglasa Draghijevu vladu koja bi bila tehnokratska i odvojena od političkih stranaka, ali bi imala potpune ovlasti. Pa ipak, put do formiranja vlade još je neizvjestan.
