>

novosti logo

Kronika Kronika
Piše Goran Gazdek

U rodnom selu patrijarha Pavla

Desetogodišnjica smrti patrijarha Pavla obilježena obnovom hrama u slavonskim Kućancima: ‘Puno je sveštenika, čak i katoličkih, što je dobar znak kojim se naslućuje da se pomalo ujedinjuju. Tako će se narodi lakše i brže ponovno ujediniti. To je vrlo pozitivna poruka, samo da tako nastave. Godišnjica smrti pokojnog Pavla ovim je činom dostojanstveno obilježena’, rekla je u Kućancima vjernica Draga Šajatović iz Virovitice

Deset je godina prošlo od smrti patrijarha Pavla, rođenog 1914. godine, pa je ta okrugla godišnjica obilježena 16. studenoga u njegovim rodnim Kućancima, slavonskom selu dvadesetak kilometara od Donjeg Miholjca – i to osveštavanjem tamošnjega pravoslavnog hrama, koji je nedavno obnovljen. Istom je prigodom proslavljena i 800. obljetnica autokefalnosti SPC-a, što je onamo dovelo vrh Crkve. Meteorolozi su najavljivali da te subote samo na istoku Hrvatske neće kišiti, ali je većina hodočasnika – a bilo ih je približno 1.500 - za svaki slučaj ponijela kišobrane; dobro su učinili, iako kiša koja je padala cijelo vrijeme nikome nije smetala i pored toga što se nisu svi uspjeli skloniti unutar crkvenog zdanja nego su zbivanja promatrali na videozidu u prigodno postavljenom šatoru.

Crkva Svetih apostola Petra i Pavla sagrađena je 1828. godine, obnovljena 1989., pa minirana i do temelja uništena u prosincu 1991. godine; poratna je obnova započela 2009. a dovršena je tek desetljeće kasnije. Patrijarh Irinej, koji ju je osveštao, istaknuo je tu kišnu subotu kao velik dan za Slavoniju i sve koji ondje žive.

Crkva Svetih apostola Petra i Pavla u Kućancima podignuta je 1828., a do temelja je srušena 1991. Obnavljana je punih deset godina, a pred visokim sveštenstvom i mnoštvom hodočasnika osveštao ju je patrijarh Irinej

- Obnovili smo ovaj hram i nadamo se da će se ta obnova prenijeti na sve narode ovog područja. Želja je da zla vremena zauvijek ostanu iza nas i da se ne ponove nigdje i nikada. Obnova ovog hrama je i obnova međusobnog povjerenja i života - rekao je Irinej i poželio da crkveni objekti više nikada ne budu rušeni.

Uz vrhovnog poglavara SPC-a, osveštenju hrama u Kućancima prisustvovalo je 14 episkopa i više desetaka sveštenika, monaha i đakona iz pravoslavnih parohija Hrvatske, Srbije, BiH, Crne Gore i drugih zemalja. Susreli smo među njima i Teofila, Kolumbijca koji sada boravi u cetinjskom manastiru Sveti Petar Cetinski. Bili su tu i predstavnici Katoličke crkve - požeški biskup Antun Škvorčević, đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić i beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar. Pored vjerskih dostojanstvenika, svečanost su uveličali državni i politički predstavnici, među njima izaslanik srpske Vlade i direktor Ureda za suradnju s crkvama i vjerskim zajednicama te zemlje Mileta Radojević te predstavnici SNV-a i SDSS-a Milorad Pupovac, Vojislav Stanimirović i Dragana Jeckov.

Patrijarh Irinej služio je i svetu arhijerejsku liturgiju, zajedno s više arhijereja SPC-a. Prisjetivši se jednog od najdugovječnijih srpskih patrijarha, kazao je da su Pavla krasile smirenost, skromnost i dobrota.

- Bio je izuzetan čovjek koga bi poželio svaki narod. Da je više takvih ljudi, drugačije bi bilo stanje u svijetu i kod nas. Njegova skromnost je bila primjer svima. O tome govori podatak da mi je kao svom đaku jednom prilikom prepustio svoju sobu, dok je on prespavao u štali. Njegove riječi, poput izjave ‘Budimo ljudi’, danas su postale poslovicama – rekao je aktualni patrijarh o svom prethodniku. Brojni vjernici su došli u Kućance.

- Puno je sveštenika, čak i katoličkih, što je dobar znak kojim se naslućuje da se pomalo ujedinjuju. Tako će se narodi lakše i brže ponovno ujediniti. To je vrlo pozitivna poruka, samo da tako nastave. Godišnjica smrti pokojnog Pavla ovim je činom dostojanstveno obilježena – rekla nam je Draga Šajatović iz Virovitice. Iz Ljubljane, gdje s porodicom živi već 43 godine, došla je ‘s punim srcem, velikom radošću i poštovanjem’ Nada Petković, inače rođena i krštena u istom selu i istom hramu kao i Pavle. U Kućance dolazi dva-tri puta godišnje, obići grobove roditelja te posjetiti brata i ostalu rodbinu.

- Teško je kad dođem jer nas je svaki put sve manje, uvijek netko nedostaje. Raširili smo se po cijelom svijetu. Zvali su prijatelji, rekli su da danas neće moći doći, ali da će u mislima biti s nama, pa smo i za njih molili. Kad živiš daleko od rodnog kraja, bude ti toplo oko srca čim čuješ za nekog odande. Svi smo mi braća po duši i poštivanju, jako smo cijenili jedni druge i ostali kao rod-rođeni. Nikad nije kasno da sela ožive, kotač povijesti se okreće i uvijek je bilo seoba, preseljavanja i doseljavanja. Neki se i sada žele vratiti ovamo, miriše im dom; moji su nam roditelji govorili da odletimo kao ptići iz gnijezda, ali da se kad-tad ponovno vratimo. Nadam se da će Kućanci iznova oživjeti i da će se u selu opet naveliko krstiti djeca i slaviti kirvaji – rekla nam je Nada.

Pred crkvom susrećemo Dragana Pavlovića koji je s Udruženjem čuvara Hristovog groba došao iz Batajnice; porijeklom je iz Vrlike gdje su njegovali taj jedinstveni kršćanski običaj, pa tu tradiciju od 2005. prenijeli u Srbiju.

- Običaj je vezan isključivo uz Vaskrs, iako mi odlazimo onamo kamo nas pozovu i u drugo doba godine. Bili smo tako već u Slavoniji, no u Kućancima smo prvi put. Danas se osjećam nekako uzvišeno, jer je patrijarh Pavle za srpski narod već svetac. Zato je toliko svijeta sada ovdje – kazao nam je.

Dobar dio novca za obnovu crkve u Slavoniji osigurao je beogradski Fond patrijarha Pavla, odnosno Beogradska patrijaršija; dio je izdvojen iz budžeta Općine Magadenovac a ostalo su osobni prilozi uglavnom pravoslavnih vjernika i to iz cijelog svijeta. Pitali smo slatinskog paroha Dragana Gaćešu što mještanima znači obnova crkve.

Obnovili smo ovaj hram i nadamo se da će se ta obnova prenijeti na sve narode ovog područja. Želja je da zla vremena zauvijek ostanu iza nas i da se ne ponove nigdje i nikada, kazao je u subotu patrijarh Irinej

- Sve ono što se danas dogodilo u Kućancima je velika sreća za sve nas koji ovdje živimo i radimo. Kućančani vole ići u hram, to je ponosan i pobožan narod koji čuva uspomenu na patrijarha Pavla, a s njome vjeru Hristovu i svetosavsku. U pedesetak domaćinstava imamo 150 vjernika, među njima petnaestero djece. Ponos je to i nada da će ovdje i dalje obitavati pravoslavni živalj zajedno sa svojom katoličkom braćom i sestrama, koji su nam mnogo pomogli u obnovi hrama. Ponosan sam i na to što su sav ovaj narod za ručkom služile rimokatolkinje Hrvatice – rekao nam je paroh.

Kućance su inače 1680. osnovali Srbi koji su iz Podrinja masovno bježali pred Turcima: svoje su nastambe gradili posebnim stilom i nazivali ih ‘kućercima’, čemu su se starosjedioci, mahom šokački Hrvati, izrugivali pa odotud današnji naziv mjesta u koje, unatoč prvotnom ruganju, i hrvatsko stanovništvo doseljava potkraj 19. vijeka. Prema popisu stanovništva iz 2011., u selu živi 511 stanovnika, a omjer onih srpske i onih hrvatske nacionalnosti je podjednak. Iseljavanje učestalo u cijeloj Slavoniji nije mimoišlo ni ovaj kraj, pa je Kućančana i Kućančanki sve manje. Velimir Škorić nije otišao pa nam kaže da oni koji su ostali žive od posla u Donjem Miholjcu i Našicama ili od poljoprivrede. On uzgaja optimizam po pitanju budućnosti.

- Hram je obnovljen, priča se da će se urediti i imanje patrijarha Pavla i na njemu otvoriti muzej koji će posjećivati vjernici iz cijelog svijeta, pa će ovdje biti mjesto okupljanja. To nadahnjuje ljude da ostanu ili da se vrate u svoj kraj, jer bismo mogli razvijati hodočasnički turizam – kaže nam.

I pred seoskom birtijom gomila svijeta, a u njoj još i veća gužva. Atmosfera vesela, svi raspoloženi. Dvije konobarice i gazda lokala iz susjednog Šljivoševca vrte se k’o zvrkovi dok poslužuju kave, pelinkovce, pivo i gemište; nitko piće ne čeka dulje od minute. Pokušavamo naći još kojeg sugovornika koji bi nam potvrdio što stanovnicima ovog dijela Slavonije znači obnova hrama u Kućancima, a u tome nam pomaže Velimir.

- Nismo mi za novine - kaže nam stariji gospodin – eno ti tamo ovih što se stalno slikaju.

- Ne trebaju nam oni, pišemo o malim, običnim ljudima.

- Nismo ti mi obični ljudi, mi smo beton-liga – dobacuje mladić do njega, na što svi prisutni prasnu u smijeh.

- Meni obnova hrama ne znači ništa, nekima znači mnogo: to je demokracija. Mislim da je to pranje novca – zaključuje stariji gospodin u ulozi dežurnog skeptika.

Uljuljkani tako u toplinu, čašice i šalice raznih napitaka, razvezasmo zajedno priču o seoskom turizmu, brendovima i trendovima, domaćoj hrani i napuštenim kućama koje bi se mogle iznajmljivati gostima. Svatko je imao pokoju ideju, no većinu je najviše oduševio prijedlog onog mladića iz beton-lige da se ispeče rakija, prava slavonska, pa da se etiketa na bocama uresi slikom patrijarha Pavla; vidjeli bismo tad posla, složili su se svi.

1/3