Parlamentarni izbori u Srbiji održat će se ili u lipnju ove ili na proljeće sljedeće godine. Neće ih biti ove jeseni jer ju je Predsjedništvo SNS-a rezerviralo za održavanje unutarstranačkih izbora koji bi trebali pročistiti i poboljšati naprednjačku kadrovsku sliku. Svi članovi glomaznog Predsjedništva SNS-a htjeli su da se izbori održe već u lipnju, osim njihova lidera Aleksandra Vučića koji se svojim autoritetom izborio da na stolu kao rok ostane i proljeće sljedeće godine, kad zapravo istječe ustavni i zakonski rok za njihovo redovno održavanje. Pitijska odluka po kojoj izbori mogu biti prijevremeni ili redovni držat će vodu najkasnije do sredine svibnja, kad naprednjaci moraju prelomiti jer izbore moraju raspisati najranije 60, a najkasnije 45 dana prije njihova održavanja.
Nakon ovotjedne sjednice stranačkog Predsjedništva Vučić je, doduše, rekao da su naprednjaci sada bliže odluci da raspišu prijevremene lipanjske izbore, ali nije pojasnio zašto su kupili još mjesec i kusur dana kako bi donijeli konačnu odluku. No jasno je da su svojom dvosmislenom odlukom nastavili na tihoj vatri peći opoziciju, ponajprije onu okupljenu u Savezu za Srbiju koja sada i formalno predvodi građansko-opozicijske prosvjede na kojima se traže ostavke predsjednika države, vlade i parlamenta te raspisivanje slobodnih i fer izbora u roku od devet mjeseci. SzS traži da se u tih devet mjeseci promijene izborna pravila i oslobode mediji kako bi opozicija dobila ravnopravne uvjete u izbornoj utrci i jednake šanse za pobjedu. Ako pak vladajući ne udovolje njihovim zahtjevima, stranke, udruge i pokreti okupljeni u SzS-u bojkotirat će izbore i pokrenuti radikalnije proteste protiv vlasti. Lideri SzS-a već su najavili da će, ako Vučić i ostali ne podnesu ostavke, već 13. travnja u Beogradu organizirati veliki masovni protest na kojem će se okupiti svi nezadovoljni i pobunjeni građani koji već četvrti mjesec demonstriraju u stotinjak gradova diljem Srbije.
Ultimativnim zahtjevima SzS-a Predsjedništvo SNS-a suprotstavilo se odlukom kojom je zabranilo svojem predsjedniku Vučiću da o bilo čemu razgovara i pregovora s Draganom Đilasom, Boškom Obradovićem i Vukom Jeremićem koji su se u međuvremenu promovirali u političke lidere prosvjeda. Osim toga, Vučićevi naprednjaci najavili su da će tri dana nakon održavanja velikog beogradskog opozicijskog prosvjeda organizirati i u Beogradu održati deseterostruko masovnije okupljanje svojih sljedbenika i simpatizera, pa nema sumnje da će prije bilo kakvih izbora vladajući i opozicija odmjeriti snage na beogradskim i ulicama drugih srpskih gradova. Prosvjedi i kontramitinzi postaju dio predizborne kampanje bez obzira na to hoće li se izbori održati sredinom ove ili u prvoj polovici sljedeće godine.
Vučić je još prije nekoliko godina najavio da će sve učiniti kako bi spriječio da i njegovu vlast u Srbiji potkopaju ili sruše protestne stranke i pokreti kao što se to događalo diljem Europe, pa i u susjednim zemljama (spomenuo je i Hrvatsku i primjere Mosta i Živog zida). Već sada je jasno da se protestnim strankama i pokretima odlučio suprotstaviti ne samo koristeći mehanizme vlasti nego i djelovanjem SNS-a kao protestne stranke, koja će i sama izaći na ulice i populizmom izbijati populizam svojih političkih protivnika. Na ruku mu je išao i dio opozicije koji se sada organizirao u Savez za Srbiju, pogotovo nakon što je otvoreno preuzeo organiziranje i vođenje uličnih prosvjeda pobunjenih građana i paralelno započeo bojkotirati nacionalni parlament te pokrajinsku, gradske i općinske skupštine. Preselivši svu svoju političku aktivnost na ulicu, SzS je maltene pozvao Vučićeve naprednjake da i oni rašire krila svoje populističko-protestne politike, koju su i inače uzgajali u svojim redovima, pa su i oni odlučili da svoju kampanju za sljedeće izbore presele na ulicu. I vladajući i opozicija već nekoliko mjeseci na ulici zapravo prvenstveno mobiliziraju svoje birače, a ankete pokazuju da SNS pritom uspješno brani stečenu 50-postotnu biračku podršku i da podrška SzS-u ne raste, već stagnira i ponešto se preraspoređuje među pojedinim opozicijskim strankama.
Na ulicama srpskih gradova mjesecima se događa velik promet građana, a ostvaruje se mala politička zarada, pa ne čudi da je i ovih dana ambasador EU-a u Srbiji Sem Fabrici, komentirajući opozicijske ulične prosvjede i upad na RTS, u intervjuu Blicu još jednom ponovio da je ‘pravo građana da protestuju fundamentalno – ljudima mora biti dozvoljeno da iskažu nezadovoljstvo, dokle god to čine mirno i u skladu sa zakonom. Međutim, EU je rekla da nam je potrebno da reforme u Srbiji teku kroz parlament. Parlament mora biti mesto na kom se ova diskusija dešava. Parlament mora da osigura međustranački dijalog i da bolje vrši nadzor nad vladom. Parlament mora da radi bolje i građani moraju da budu zainteresovani za njegov rad’. Fabrici je podsjetio koje sve reforme Srbija mora provesti na svom putu ka članstvu u EU-u i poručio da se barem dio zahtjeva građansko-opozicijskih prosvjednika, kad je riječ o vladavini prava i slobodi medija, podudara sa zahtjevima EU-a koje Srbija mora ispuniti u okviru pregovaračkih poglavlja. Koliko god se u tom njegovom odgovoru može iščitati podrška zahtjevima prosvjednika, jasno je i da prosvjednici i opozicija nemaju podršku da rješenja traže i dobiju direktno i na ulici, mimo parlamenta i izbora.
S druge strane, naprednjaci mogu i dalje birati hoće li se još koji mjesec ili čitavih godinu dana sa SzS-om hrvati i u parlamentu i na ulici. Ako im Brisel do početka svibnja decidirano ne zamjeri, pa i zabrani, održavanje parlamentarnih izbora zbog bojkota SzS-a, bez većih problema ih mogu održati već u lipnju. Premda je teško očekivati da bi EU bez krupnih formalnih razloga od Vučićevih naprednjaka tražila da zbog bojkota opozicije odustane od prijevremenih izbora, i u tom bi se slučaju oni mogli odlučiti na lipanjsko održavanje, ali bi pritom morali dobiti barem pedesetpostotnu izlaznost birača kako bi dokazali njihovu legalnost i legitimnost, a bojkot prokazali kao hir opozicije koja nema podršku birača i svoju političku nemoć pokušava nadomjestiti uličnim prosvjedima i bježeći od izbora.
Ultimativni zahtjev SzS-a da Vučić, vlada i parlamentarna većina smjesta podnesu ostavke, pa da izbore raspišu tek nakon što udovolje svim ostalim njihovim zahtjevima, omogućio je naprednjacima i da idu na izbore sljedeće godine, a da pritom odbace sve opozicijske zahtjeve, pa i da iznude njezin povratak u parlamentarne klupe i u konačnici sudjelovanje na izborima. I sadašnja, ali i sve buduće srpske vlasti, moraju naime politički i pravni sustav Srbije, pa i izbore, uskladiti s europskim standardima i pravilima, tako da i Vučićevi naprednjaci, neovisno o zahtjevima SzS-a i pobunjenih građana, u procesu pristupnih pregovora s EU-om puno toga moraju promijeniti u funkcioniranju parlamenta, pravosuđa, medija i drugih državnih i društvenih institucija. S manje ili više uspjeha već sada to rade, pa je do izbora sljedeće godine dovoljno da uz suglasnost i podršku EU-a promijene što promijeniti moraju i tako opoziciji izbiju barem dio aduta na koje se poziva kad bojkotira parlament i izbore, a svoju politiku seli na ulicu. U Savezu za Srbiju, ali i u dijelu protuvučićevske javnosti, izgleda da još ne vjeruju da su Vučićevi naprednjaci doista svoju političku sudbinu vezali uz politiku pristupanja Srbije EU-u, pa ih ne proganjaju i ne tjeraju zbog toga što kasne ili traljavo otvaraju i zatvaraju pregovaračka poglavlja, nego im svim sredstvima nastoje preoteti vlast i pritom se čude što njihovim suzama Brisel ne vjeruje. A kako da im i vjeruju kad su proklamiranim proeuropskim Vučićevim naprednjacima suprotstavili nakaradno sklepan Savez za Srbiju.
