>

novosti logo

Piše Igor Lasić

Ubij radnika

Direktor poduzeća Luka Ploče Gradnja unaprijedio je metode maltretiranja zaposlenika, nasrnuvši na njih automobilom

Tradicionalna jesenska agonija radnika poduzeća Luka Ploče Gradnja d.o.o., koji naime i ove godine očajnički potražuju nekoliko neisplaćenih plaća, dospjela je proteklog tjedna u medijski fokus zahvaljujući jednom novom te dinamičnijem i lukrativnijem momentu – kroz rubriku Crne kronike. A i za to je, doduše, zaslužan direktor i vlasnik poduzeća Stanislav Mucić, koji se na izlasku iz službenog prostora LPG-a suočio s grupom radnika u mirnom štrajku. Budući da su ga štrajkaši malo ometali zauzimajući pješački prijelaz u maniri pasivnoga građanskog neposluha, odlučio se svojim audijem kroz njih probiti nasilu i pritom je odbacio te ozlijedio jednog tamo prisutnog policajca i jednog radnika.

Kasnije se počinitelj pojavio u policiji kako bi dao izjavu o nemilom događaju, e da bismo na koncu čuli da će protiv njega biti podnesena, najvjerojatnije, prekršajna prijava. Srednji poduzetnik Mucić probio se dakle mašinom od više stotina konjskih snaga preko tijela nekoliko sasvim nenasilnih ljudi kojima duguje ozbiljan novac za davno izvršen rad, a povrh svega je oborio i policajca koji mu je tad pokazivao da se zaustavi. I za taj pokušaj višestrukog ubojstva bit će gonjen prekršajno, ako i toliko. Medijski izvještaji donose još nekoliko zanimljivih detalja, recimo onaj da je šofer zatim nastavio vožnju ‘preko pune linije’. Ili onaj da je medijima nakon posjete policiji izjavio, u vezi sa štrajkom, kako ‘da bi netko dobio plaću, mora i raditi’. Znači, nije dovoljno što su već radili i zaradili spomenute neisplaćene plaće, nego njihov gazda smatra – i postupa shodno tome – da ih više uopće ne trebaju dobiti ako su odlučili daljnji rad protestno obustaviti zbog neisplate.

Skloni smo zato pretpostaviti da srednji poduzetnik Mucić nije slučajno spreman kršiti saobraćajna pravila i usput gaziti ljude, nego zbog toga što mu je već omogućeno puno više.

Način na koji je organizirano poslovanje Luke Ploče i, šire, javno-privatno partnerstvo u okolnostima kapitalizma s oholo spuštenim gardom, a nipošto samo u Hrvatskoj, privatnike jasno upućuje da ljude gaziti baš trebaju i apsolutno smiju. Luka Ploče nudi dobar kontekst za razumijevanje tih političkih i društvenih procesa: iz nje se država povukla kao nekadašnji većinski vlasnik, premda je tu riječ o perspektivnom resursu strateškog ranga, infrastrukturnog. Kriza je poslužila kao dobra izlika za odcjepljenje građevinskog biznisa iz matične kuće, pa je faktični monopol na obavljanje lučkih gradnji i sličnih poslova dospio u ruke privatnom entrepreneuru koji će, dakako, po definiciji unaprijediti cjelokupnu aktivnost. O široj organizaciji Luke Ploče pisali smo već u rujnu, pa dodajmo i da je Stanislav Mucić u međuvremenu skrio kuglicu poslovanja LPG-a ispod kutijica više drugih svojih tvrtki.

To je onaj davno prokušani biznis-model: namjerno iscrpljeni javni ili državni potencijal uruči se navodnom spasitelju koji će zatim kao podkoncesionar te distancirani izvođač radova bez straha od cesijske obaveze i sličnih neugodnosti opustošiti scenu i pripremiti publikum za nastup nekoga većeg igrača pod uvjetima još teže ucjene. Zato već svjedočimo i novim potezima srednjeg poduzetnika Mucića koji vrijednu mehanizaciju LPG-a odvlači u nepoznato, pod garažnu strehu nekog od drugih poduzeća u svom posjedu, a država ne reagira na upozorenja radnika o tome. Izgleda da tako neće reagirati ni na automobilsko gaženje svog nižeg službenika, mada će počinitelj zacijelo ipak odgovarati za ono upravo bestidno nepoštivanje pune crte.

1/1