>

novosti logo

Kronika Kronika

Ubijanje spomena palom heroju

Revolucionarni rad Josipa Kraša u organiziranju oružane borbe na području Okruga Karlovac 1941. godine: Kraš je bio pionir gerilskog načina ratovanja, začetnik narodne vlasti na oslobođenim područjima i predvodnik ustanka na Kordunu

Ratni okrug Karlovac 1941. godine obuhvaćao je široku teritoriju, na sjeveru do Vukomeričkih gorica i Žumberka, na sjeverozapadu do Kupe, na jugozapadu i zapadu do Ogulina. Na južnoj strani protezao se na općinu Rakovica i na dio Cazinske krajine, a na istočnoj do kotara Vrginmost i općine Pisarovina. Krajem 1941. godine u karlovačkom okrugu djelovala su 864 člana Komunističke partije Jugoslavije. Srpski narod bio je izložen ozakonjenom genocidu Nezavisne države Hrvatske, pa je i ta činjenica uz brojnost komunista i skojevaca djelovala na brži razvoj NOB-a na ovom prostoru, što je dovelo do odluke CK KPH da svoje najiskusnije partijske kadrove, već u maju 1941. godine uputi na ovo područje. Među prvima koji je po ovom zadatku upućen iz Zagreba u Karlovac bio je Josip Kraš – Papa, član CK KPJ i CK KPH.

Tu u gradu punom Talijana, ustaša, domobrana i oružnika prima ga njegov poznanik, također iskusni partijski radnik, sekretar OK KPH za Karlovac, prof. Ivo Marinković s članovima inženjerom Bartolom Petrovićem, Nadom Dimić, Hertom Turzom, Većeslavom Holjevcem i Rašom Stanisavljevićem. Kraš i Marinković su potpisivali političke direktive, ali često i vojnička naređenja, posebno ona o gerilskoj taktici. Proširili su vojno operativno partijsko rukovodstvo već u augustu 1941. godine s Marijanom Čavićem Grgom, sekretarom Mjesnog komiteta za Karlovac, dr. Savom Zlatićem, Veljkom Kovačevićem i Srećkom Manolom. Ivo Marinković je stalno obilazio partijske organizacije i prve partizanske odrede širom karlovačkog okruga: Tušilović, Vojnić, Veljun, Glinu, Sjeničak, Krstinju, Perjasicu, Primišlje, Drežnicu, Gornje Dubrave i druge. Nakon povratka s terena detaljno bi obavještavao Josipa Kraša o svemu što je tamo vidio i saznao. Tako je i mogao ustvrditi da je na Kordunu komunistička partija dominirajuća stranka.

Kraša je u septembru 1941. oduševilo saznanje da je već tada na Kordunu i Baniji, u partizanskim jedinicama bilo 822 boraca naoružanih s oko 500 pušaka

Ustanak se na Kordunu i Baniji brzo i masovno razvijao. Rade Končar, sekretar CK KPH, i Josip Kraš otišli su na širi sastanak-savjetovanje koje je održano 19. i 20. jula 1941. godine u šumi Abez, kod Vrginmosta. Savjetovanju su prisustvovali predstavnici kotarskih komiteta, Glina: Milutin Baltić i Ranko Mitić, Vojnić: Žarko Ćujić i Stanko Opačić Ćanica, Vrginmost: Rade Bulat, Milan Martinović Gedžo, Stanko Maslek i Branko Nikoliš.

Kraš i Končar su tom prilikom dali smjernice i direktive za oružani ustanak na Kordunu i Baniji. Te iste noći 19./20. jula 1941. godine odjeknula je jaka eksplozija iz smjera Karlovca i tog istog časa Končar je vesela lica obavijestio da to karlovački partijski aktivisti ruše željezničku prugu između Karlovca i Duge Rese. Tu u šumi Abez je zaključeno da se već 23. na 24. jula otpočne s prvim i zamašnijim borbenim akcijama.

Kraš 18. augusta 1941. upućuje na Petrovu goru opširno pismo koje se u historiji NOR-a u Hrvatskoj smatra najznačajnijim dokumentom iz prve faze ustanka na Kordunu. U njemu se Kraš kritički osvrće na frontalnu taktiku rata. Savjetuje gerilsku taktiku, reorganizaciju partijskih ćelija. Usmjerava težište partijskog rada u ustaničke odrede kao žarišta razvitka borbe. Predlaže što pokretnije partizanske odrede, zametke budućih udarnih bataljona i brigada, koji će biti u stalnom pokretu i prebacivanju iz jednog kraja u drugi kako bi bili u prilici svakodnevno iznenaditi neprijatelja. U ovom pismu Kraš naređuje formiranje jedinstvenog štaba za Kordun i Baniju u koji se imenuju Ivo Rukavina, Srećko Manola, Robert Domani, Većeslav Holjevac, Stanko Opačić Ćanica i Miloš Dejanović.

Nedugo iza toga, već okružnicom br. 3 Operativnog komiteta OK KPH, od 3. septembra 1941. formirani su na Kordunu i Baniji rajonski komiteti koji su obavljali poslove koje će samo malo kasnije obavljati Narodnooslobodilački odbori. Josip Kraš, iako pozvan da dođe na prvu konferenciju delegata NOP-a Korduna i Banije, zakazanu za 19. i 20. septembar 1941. godine, zbog hapšenja aktivista u Karlovcu nije uspio da dođe, ali je već 23. septembra uspio doći na Petrovu goru, u selo Džodane, gdje je još zatekao delegate koji su održali konferenciju.

Oduševilo ga je saznanje da je već tada na Kordunu i Baniji, u srpskim naseljima, u partizanskim jedinicama bilo 822 boraca naoružanih s 291 vojničkom puškom, 235 civilnih pušaka, jednim mitraljezom i jednim puškomitraljezom.

Oktobra 1941. Kraš nije vjerovao Radi Končaru koji mu je slao poruke da mu je mjesto na Kordunu, među borcima. Kraš je otišao u Karlovac kada je bilo najopasnije. Bio je uvjeren da mu se ništa ne može dogoditi

Direktive i zaključke savjetovanja CK KPJ i članova Vrhovnog štaba NOV i POJ, od 26. septembra 1941. godine, donio je u Karlovac Rade Končar, a Kraš ih je prenio u oslobođene krajeve Korduna i Banije. Na temelju tog savjetovanja Vrhovnog štaba u Stolicama, Kraš je izradio Uputstvo o organizaciji NOO-a. Tu Kraš piše: ‘Po općinama, većim selima i srezovima formiraju se narodnooslobodilački odbori koji vrše političku, upravnu i administrativnu vlast. Po manjim selima birati povjerenike tog odbora. Općinske uprave, sreska načelstva, i tako dalje, se ukidaju. Odbori se biraju na skupštinama.’ Ovim uputama je u oslobođenim krajevima Korduna i Banije formalno ukinuta stara vlast i ozakonjeno postojeće stanje s novom NO vlašću. U oslobođenim srpskim krajevima u Hrvatskoj vlast NDH više uopće nije postojala.

Šestog oktobra šalje Komandi Korduna i Banije u Petrovu goru upute o reorganizaciji partizanskih odreda, kao i naredbu o glavnoj oznaci - crvenoj petokraci zvijezdi: Uz nju će ‘naši partizani u Hrvatskoj nositi hrvatsku, u miješanim odredima hrvatsku i srpsku, dok u čisto srpskim odredima srpsku zastavu… Svaka četa će imati zastavu na kojoj će preko sva tri polja biti petokraka zvijezda…’. Nadalje, Kraš traži da se na terenu organizira polaganje partizanske zakletve svih odreda pred narodom i upućuje: ‘zakletva treba da bude vojnička i opća politička svečanost boraca i naroda’.

U isto vrijeme ustaška policija u Karlovcu je bila vrlo budna i pojačala je svoje aktivnosti kako bi pohapsila što više partijskih aktivista i u tome je, zbog ažurnosti svojih agenata i doušnika, imala sve veće rezultate. Tako je prokazan i Marijan Čavić Grga, sekretar Mjesnog odbora KPH za Karlovac. Okružni komitet imao je bicikl kojim su se uglavnom služili Čavić i Kraš, a bio je registriran na partijskog aktivistu Matiju Grgurića, službenika Državnog električarskog poduzeća (DEP), iz čijeg su skladišta antifašisti znali uzimati ponešto eksploziva, korde i kapsule za potrebe izvođenja diverzija. Policija je saznala za nestajanje eksploziva pa je nastala policijska potraga za biciklom. Čim je utvrdila da je isti upisan na ime Grgurića, on je praćen te primijećen da se vozi do kuće koju su inače nadgledali, jer je u njoj stanovala partijska aktivistica Maca Majstorović.

Istog dana većina partijskih aktivista grada bila je obaviještena o njegovom hapšenju. Uhapšeni Matija Grgurić na upit gdje mu je bicikl, odgovorio je da ga je netko ukrao ispred poslovnice u kojoj je radio. On i Nada Drakulić ipak su uspjeli izbjeći na Kordun na Petrovu goru. U Karlovcu je ostala samo Nada Dimić s jednom manjom grupom ilegalaca, ali je i ona ubrzo uhapšena. Dalju istragu oko pronalaženja bicikla vodio je šef policije Ivan Betlehem. On je sasvim slučajno oko 11 sati prije podne, 16. oktobra 1941., gledajući s prozora svoje kancelarije ugledao traženi bicikl i dvojicu ljudi kako se voze na njemu, te odmah poslao dvojicu policajaca da ih uhapse.

Uhapšeni su bili Marijan Čavić Grga, sekretar Mjesnog komiteta KPH za Karlovac i komunista – električar Petar Matajić. Istog dana prilikom povratka iz Zagreba pala je na željezničkoj stanici u Karlovcu u ruke policiji i iskusna ilegalka Marija Pataki. Uhapšeni su još bili i komunisti Nikola Karaš, Rade i Štefanija Šuput iz Šimunićeve ulice. Doušnik Mužević je ispričao je šefu policije da u zgradu DEP-a na Korani dolazi neki čovjek srednjih godina, sportski odjeven. U takvom odijelu je još od svog dolaska u Karlovac hodao Josip Kraš Papa.

O svemu što se događalo u Karlovcu, Kraš nije ništa znao, jer je tih dana bio na Petrovoj gori. Vratio se dva dana nakon pada Marijana Čavića, 18. oktobra 1941. i svratio u predgrađe Karlovca, na Turnju, kod partijske aktivistice Barke Gojak. Ona mu je rekla da ne ide u grad jer su tamo racije, ali je nije poslušao. Kao ni Radu Končara koji mu je slao poruke po Bartolu Petroviću iz Zagreba: ‘Reci Krašu da mu je mjesto na Kordunu, među borcima…’.

Danas više nema tvornice u Karlovcu pod Kraševim imenom, skinuta mu je spomen ploča u ulici gdje je ubijen, maknuta je i bista narodnog heroja, te je na tom mjestu posijana trava

Kraš je otišao u grad kada je bilo najopasnije. Bio je uvjeren da mu se ništa ne može dogoditi.

U izjavi Ivana Trgovčića, koji je vodio istragu 1946. godine o ubistvu Josipa Kraša, piše: ‘Čovjek s naprtnjačom išao je prema sadašnjem Titovom trgu. Betlehem je naredio svom doušniku da odmah krene za njim, a on sam, Betlehem, nazvao je tadašnju policijsku kasarnu u Frankopanskoj ulici i izdao nalog da odmah iziđe nekoliko policajaca. Uhapsit će osobu koju im pokaže njegov čovjek. U međuvremenu, Josip Kraš stigao je do raskršća Frankopanske i Šimunićeve ulice, zatim je skrenuo u Šimunićevu i ušao u zgradu broj 15. Doušnik koji ga je pratio ostao je na raskršću i motrio tu kuću. Ubrzo su stigla dvojica policajaca – Janko Tumpa i Nikola Perašin. Budući da im je doušnik rekao da je čovjek s naprtnjačom ušao u zgradu broj 15, policajci su pošli prema njoj. Upravo u tom času iz kuće je izašao čovjek koga su tražili. Ugledavši policajce, Kraš je najprije krenuo preko ulice, a zatim je, kao da želi otkloniti svaku sumnju, sigurnim korakom krenuo putem kojim je i došao – prema uglu Frankopanske i Šimunićeve ulice. Policajci su u tom času zastali, a zatim krenuli za njim. Kraš je primijetio da ga slijede. Kad je iza ugla skrenuo u Frankopansku ulicu, policajac Tumpa je potrčao, s leđa skočio na Kraša i oborio ga na pločnik. Nastalo je hrvanje, Kraš je izvukao pištolj i ispalio hitac.’…

Očevici ovog dramatičnog događaja, koji se odigrao 18. oktobra u Frankopanskoj ulici broj 3, kažu da je odmah poslije ispaljenog hica potekla krv preko lica napadnutog čovjeka. Iako ranjen, Kraš se još nije predavao i dalje je pružao otpor dvojici policajaca, sve dok im nije priskočio u pomoć ustaša Jure Vuković, te Krašu zario nož u leđa od čega je odmah podlegao.

U dopisu karlovačke policije broj 19713/1941, upućenom 29. novembra Ravnateljstvu za javni red i sigurnost u Zagrebu, iznose se zanimljive pojedinosti o hapšenju Marijana Čavića Grge, Josipa Kraša i nekih drugih partijskih aktivista u Karlovcu 1941.

Navodi se da je Kraš ‘prigodom hapšenja potegao revolver i počeo pucati prema stražarima, ali u toj pucnjavi hrvajući se s njima ubio je sam sebe opalivši si metak u glavu…’.

Navode se predmeti pronađeni kod Kraša: ‘jedan primjerak ‘Partizana’, jedan primjerak ‘Vjesnika’, falsificirane isprave, prometna knjižica za bicikl broj 927 na ime Grgurić Matije, notesić s raznim bilješkama i adresama, ključevi, jedan list s naslovom ‘Dragi drugovi’, te jedan revolver, kalibar devet milimetara, vojnički ‘.

Josip Kraš, narodni heroj, ispunio je svoju zadaću davši dragocjeni život u borbi protiv najvećeg zla: fašizma, rasizma i genocida, a za slobodu svog naroda i domovine Hrvatske.

Nažalost, i za sramotu – danas više nema tvornice u Karlovcu pod njegovim imenom, skinuta mu je spomen ploča u ulici gdje je ubijen, maknuta je i bista narodnog heroja, čiji su i temelji iščupani, te je na tom mjestu posijana trava.

1/3